Otkrivanje spomen-ploče Aleksandru Beliću

M. A. K.

08. 05. 2012. u 08:08

Akcija Novosti - Danas otkrivanje spomen-ploče na zgradi u kojoj je živeo, u Resavskoj 30 u Beogradu. Omeđio naš jezik i iza sebe ostavio više od 600 naučnih radova

VELIKOM lingvisti i dugogodišnjem predsedniku SANU, Aleksandru Beliću, danas će biti otkrivena spomen-ploča, u 11 sati, na zgradi u kojoj je živeo, u Resavskoj 30 u Beogradu. Biće to dvadeset i drugo obeležje u kulturnom poduhvatu „Vratimo dug piscima“, koji zajednički vode Ministarstvo kulture, „Večernje novosti“ i beogradske opštine. O značaju Belićevog bogatog naučnog dela za srpski jezik i kulturu govoriće lingvista dr Živojin Stanojčić, a ploču će otkriti ministar kulture Predrag Marković i predsednik opštine Vračar Branimir Kuzmanović.

Naučnik i ugledni univerzitetski profesor, koji je omeđio naš jezik i postavio temelje za njegovo izučavanje, u svom dugom i plodnom veku ostavio je iza sebe više od 600 radova. Temeljno, predano i neumorno, radio je do duboke starosti. Sa gotovo mladalačkim elanom je, kada je proslavljao 80 godina života i pet decenija bavljenja naukom, nameravao ne samo da dovrši niz svojih velikih radova, već i da objavi opsežan materijal koji je godinama sakupljao.

PORODICA IZ braka sa suprugom Angelinom, koja je bila iz čuvene beogradske trgovačke porodice Đorđević, Aleksandar Belić imao je tri ćerke. Najstarija je bila Emilija (udata Popović), potom Stana (nije se udavala) i Margita (udata Ristić). Emilijina ćerka, Mirjana Lukačević, sada je penzionisani profesor na Mašinskom fakultetu, dok je Margitina ćerka Marina Kosanić, gimnazijski profesor. Od nje Belić ima i praunuku Maru Aleksić, docenta na farmaciji i čukununuka Dušana, koji je još gimnazijalac.

Četiri godine potom smrt ga je zatekla dok je radio na trećoj knjizi „Lingvistike“, na redakciji velikog „Rečnika srpskohrvatskog jezika SANU“ i pripremao za objavljivanje rukopis „Istorije srpskohrvatskog jezika“. Umro je za radnim stolom, čekajući tog februarskog jutra vozača koji je trebalo da ga odveze do Akademije nauka. Kako je tada zabeležio reporter našeg lista, „glava mu je dodirivala ploču stola, a jedna ukočena ruka čvrsto stezala rukopis“.

Pored svog naučnog i pedagoškog rada, kojem je bio predano posvećen, Aleksandar Belić je nalazio vremena i da slika. Uglavnom je radio akvarele. Držao ih je u svom domu, ali i poklanjao prijateljima. Voleo je i poeziju srpskih pesnika, posebno Branka Radičevića, Vojislava Ilića, Đure Jakšića i Zmaja. Imao je istančan muzički ukus, uživao u delima Betovena, Mocarta i Šopena, često odlazio u pozorište i s posebnim uživanjem pratio, kako je govorio, estetiku reči. U mladosti je bio i odličan matematičar, pa ga je podjednako privlačilo i izučavanje ove nauke, koliko i studije jezika i književnosti. Prevagnula je nauka o jeziku, jer mu je, kako je pričao, matematika tada izgledala previše dogmatska.

Uz sve značajne akademske domete, Belićevi savremenici često su, kao njegovu najplemenitiju osobinu isticali to što je uvek bio u službi svog naroda, a pre svega onda kada mu je bilo najteže.

POČASNI DOKTORATI

LEGENDARNI profesor beogradskog Filozofskog fakulteta i predsednik SANU, od 1937. do smrti, Aleksandar Belić je imao i nekoliko počasnih doktorata svetskih univerziteta. To priznanje odali su mu moskovski, ali i univerziteti u Pragu i Glazgovu. Kao predsednik SANU, svojim ogromnim autoritetom, međunarodnim renomeom, velikim ličnim zalaganjem uspeo je da našu najveću naučnu i umetničku instituciju dostojno afirmiše u svetu. Povodom 100 godina od njegovog rođenja, SANU je u svojim prostorijama otkrila Belićevu bistu, a održan je i naučni skup.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije