Književni kritičari biraju knjigu godine. U ponedeljak u Vukovoj zadužbini biće saopšteno ko je dobitnik prestižne nagrade
KAKO je glasao renomirani Veliki žiri od 48 kritičara, i ko je dobio prestižnu nagradu „Meša Selimović“, koju 23. put dodeljuju „Večernje novosti“ - biće saopšteno na konferenciji za novinare u ponedeljak u Vukovoj zadužbini, u 12 sati. Susretu sa medijima prisustvovaće i laureati.
1. „VENECIJA“, Vladimir Pištalo („Agora“)
2. „MAJČINA RUKA“, Igor Marojević („Laguna“)
3. „SASVIM SKROMNI DAROVI“, Uglješa Šajtinac („Arhipelag“)
4. „JEDINO VETAR“, Dejan Aleksić („Arhipelag“)
5. „BUNAR TEŠKIH REČI“, Jelena Lengold („Arhipelag“)

Od živopisnih slika sa venecijanskog karnevala, B. Pištalo razvija modernu putopisno-alegorijsku priču o haotičnosti sveta, predstavljajući njegova čudovišna lica samo kao puku grotesku neizbežnu u neprestanim metamorfozama života. Jedan burni događaj u prirodi (zemljotres), jedna traumatična posledica iz ratnog vihora i nekoliko nemilih situacija iz ličnog i porodičnog života glavnog junaka čine fabulativni sklop romana I. Marojevića u kome je, ipak, najbolnije jedno egzistencijalno iskustvo - junakovo uviđanje da ga majka ne voli baš mnogo. Iz jednostavne i zanimljive epistolarne naracije o putošestviju, najpre jednog, a potom i drugog junaka, U. Šajtinac ih izvodi na put životnog sazrevanja na kome je najvažniji korak odbaciti iluzije o „velikom svetu“ i odabrati naizgled skromnije darove, kao što je, na primer, živeti od vlastite slobode i za nju. U traganju za što tananijim lirskim odnosom prema svetu, D. Aleksić ispisuje poeziju magnovenih slika i asocijacija, oslanjajući se na onu umetničku imaginaciju koja je brza i lepršava poput lastavice. Mirnim deskriptivnim stihovima o predmetima oko sebe i još mirnijim evokacijama nekadašnjih ljubavi, lirski subjekt novih pesama J. Lengold otkriva dubinu i usamljenosti, i potrebe za ljubavlju.
SLAĐANA JAĆIMOVIĆ (Beograd):
1. „IVAN V. LALIĆ I NEMAČKA LIRIKA“, Jovan Delić (SKZ)
2. „DUH SAMOPORICANjA“, Milo Lompar („Orfeus“)
3. „PULSA DI NURA“, Ana Bujić („Evro-Đunti“)
4. „POETIKA BAJKE GROZDANE OLUJIĆ“, Zorana Opačić (SKZ, Učiteljski fakultet)5. „STILSKA PREPLITANjA“, Marko Nedić („Službeni glasnik“)

Ivan V. Lalić dobio je studiju u kojoj ukazivanje na interpretativne veze ne ometa celovitu analizu pesama, jer J. Delić se ne bavi samo prepoznavanjem veza, dodira i citata, već ih i sagledava kao organske činioce celovitog umetničkog dela. Knjiga M. Lompara analitički veoma ubedljivo ukazuje na mnoge naše naivnosti i zablude i istovremeno je poziv na preispitivanje svega onoga što nas u ovoj oblasti sputava. Ona pokazuje kako našu veliku književnost ne prati odgovarajuća velika kulturna politika. Pripovedajući o ljubavi i izdaji, A. Bujić ostvaruje i roman o Beogradu u jednom tragičnom istorijskom periodu, koji duže vremena nije tematizovan u našoj romanesknoj prozi. Sudija Z. Opačić uverljivo i precizno pokazuje značaj i mesto Grozdane Olujić u razvoju srpske književnosti, a posebno njen značaj kao pisca moderne autorske bajke. M. Nedić jasno i zanimljivo tumači dela srpske proze druge polovine 19. veka i prve polovine 20. veka, ukazujući na poetička prožimanja raznorodnih poetičkih odluka i stilskih formacija.
MIĆO CVIJETIĆ (Beograd):
1. „IVO ANDRIĆ - MOST I ŽRTVA“, Jovan Delić („Pravoslavna reč“, Muzej grada Beograda)
2. „DELTA“, Miodrag Maticki („Prometej“)
3. „VAZDUŠNA LINIJA SMRTI“, Adam Puslojić („Prosveta“)
4. „ČIM SVANE I DRUGE UTOPIJE“, Srba Ignjatović (NB „Stefan Prvovenčani“)
5. „JEDINO VETAR“, Dejan Aleksić („Imam ideju“)
Delićeva knjiga je svojevrsna čitanka o životu i književnom delu velikog pisca, u kojoj autor unosi sebe kao strasnog čitaoca i tumača sa istančanim kritičkim i lirskim sluhom. M. Maticki je vešto prepleo stvarnost i fikciju, ovovremeni i minuli deo naše nacionalne povesti. Pesnička knjiga A. Puslojića utemeljena je na palimpsesnim umetničkim i civilizacijskim slovima, na duhovnim i svetovnim koordinatama preko kojih se ostvaruje univerzalna komunikacija sa stvarnim i onostranim, zemaljskim i božanskim. U pesničkoj knjizi, britkih mislih i eliptičkog izraza, S. Ignjatović uverljivo i lucidno skenira anatomiju svakodnevice, apsurde i paradokse o vremenu urbanog života i sveta. I D. Aleksić autentično promišlja svakodnevicu, ovovremeno rasulo, obesmišljene vrednosti i ljudsku egzistenciju. Preko širokog asocijativnog registra predmeta, pojava i procesa zadire dublje u čovekovu sudbinu.
DUŠICA POTIĆ (Beograd):
1. „JEDINO VETAR“, Dejan Aleksić („Imam ideju“)
2. „BLAGO“, Zoran Đerić (Kulturni centar Novi Sad)
GOSTOPRIMSTVA“, Goran Korunović („Treći trg“)
4. „OBIČAN ŽIVOT“, Tomislav Marinković (Kulturni centar Novi Sad)
5. „ČITAJUĆI POEZIJU ALEKSANDRA PETROVA“, Milan Bunjevac (Filološki fakultet, Beograd)

D. Aleksić jedan je od najvažnijih i najtalentovanijih srpskih pesnika tzv. mlađe generacije. Njegova nova zbirka odlikuje se formalnim kolebanjem između slobodnog i vezanog stiha, što prati primetno manja hermetičnost izraza. Ezoterijski pesnik zabranjenog iskoraka i socijalnih, poetičkih, životnih mejnstrimova, Z. Đerić usmerio je sada svoje stvaralačko interesovanje upravo na težinu i gorčinu iskustva: bilo da se obraća ličnom ponoru, modernom svetu ili istoriji. Korunovićevu knjigu bi bilo najpreciznije odrediti kao poemu. Na momente morbidan i očajan, na momente setno vedar, pesnik svet prelama na tački koja onemogućava da se razlikuju poslednja senka života i prvi tragovi ljubavi. T. Marinković ponire u jednostavnost svakodnevne stvarnosti napipavajući kako njene pukotine, tako i mala prosvetljenja prikrivena prizorima običnog. Njegova knjiga jeste poziv na povratak sebi. Analitička knjiga M. Bunjevca posvećena je poeziji Aleksandra Petrova, pesnika koji je veći uspeh postigao u inostranstvu nego u našoj zemlji. Kritika se lako odriče nauke, zbog čega se aktuelni književnici tumače mimo teorijskih postavki. Ova knjiga na neki način koriguje takav stav.
Pratite nas i putem iOS i android aplikacije
Komentari (2)