Nagrada Meša Selimović: Vapaj za smislom

V. N.

09. 02. 2012. u 20:55

Književni kritičari biraju knjigu godine. Preostalo još 13 članova Velikog žirija, proglašenje pobednika u ponedeljak

U NAREDNA tri dana objavićemo glasove još 13 članova Velikog žirija i u ponedeljak proglasiti novog dobitnika prestižne nagrade „Meša Selimović“, koju „Večernje novosti“ dodeljuju 24. put

DRAGANA BELESLIJIN (Novi Sad)

1. „BERNARDIJEVA SOBA“, Slobodan Tišma (Kulturni centar Novi Sad)

2. „JEDINO VETAR“, Dejan Aleksić („Imam ideju“)

3. „ALMAŠKI KRUŽOCI LEČENIH MESEČARA“, Franja Petrinović („Akademska knjiga“)

4. „BUNAR TEŠKIH REČI“, Jelena Lengold („Arhipelag“)

5. „27 PESAMA: TENKOVI I LUNE“, Vladimir Kopicl (KC Novi Sad)

D. ALEKSIĆ kao malo ko u srpskom pesništvu vezuje stihove puneći ih rečitim refleksijama i vešto razvija metafore kroz permanentno napeto balansiranje između predmetnosti i osećanja. Ironičnim pristupom stvarnosti i sravnjivanjem tzv. velikih tema (ljubav, prijateljstvo, staranje, spisateljska zrelost) sa jednostavnim utiscima i parodijsko-banalizovanim iskazima izdvojila se i J. Lengold. V. Kopicl jednako vešto i zrelo montira, ali i šokira neočekivanim montažama osvežavajući i iznova razvijajući naraciju u svojoj zbirci. Svojim najzrelijim i stilski najsloženijim delom, S. Tišma preispituje osetljive granice ne samo roda kao biološke i društveno konstruisane kategorije, već i kao gramatičko-narativne instance. Tišma je jedinstvena pojava naše umetničke, nikako samo književne scene. Najzrelije svoje delo dao je i F. Petrinović, virtuoznim samoironičnim iskazima obojivši novosadski ambijent u tamne, mesečarsko-melanholične kolorite.

ALEKSANDAR JOVANOVIĆ (Beograd)

1.“IVAN V. LALIĆ I NEMAČKA LIRIKA“, Jovan Delić (SKZ)

2. „DUH SAMOPORICANjA“, Milo Lompar („Orfeus“)

3. „POETIKA BAJKE GROZDANE OLUJIĆ“, Zorana Opačić (SKZ, Učiteljski fakultet)

4. „RAIČKOVIĆ“, Dragan Hamović (NB „Stefan Prvovenčani“)

5. „STILSKA PREPLITANjA“, Marko Nedić („Službeni glasnik“)

PESNIK velike kulture, Ivan V. Lalić, u Delićevoj studiji dobio je dostojnog tumača. Opisujući brojne Lalićeve veze sa nemačkom književnošću i kulturom, posebno sa Helderlinom i Rilkeom, Delić je bitno doprineo razumevanju ove poezije u celini. Studija M. Lompara jedna je od najdoslednijih analiza srpske kulturne politike i duha samoporicanja. Ona prosto traži promenu našeg odnosa prema sopstvenoj kulturi kako ne bismo sasvim zaturili jednu od najbitnijih tačaka našeg identiteta. Analitički precizno opisujući poetiku bajki i same bajke Grozdane Olujić, Z. Opačić je ubedljivo pokazala kako danas treba da izgleda moderan pristup književnosti za decu, i, još jednom potvrdila svoje visoko mesto među tumačima ove vrste književnosti u nas. Svojom studijom D. Hamović je sagledao Stevana Raičkovića kao vrlo modernog i poetički samosvesnog pesnika i istovremeno sebe potvrdio kao jednog od najpouzdanijih tumača srpske savremene poezije. U širokom rasponu od Stefana Mitrova Ljubiše, preko Anđelka Krstića, Uskokovića, do Vasića, Andrića, Crnjanskog i Nastasijevića, M. Nedić je dao bitan prilog jednoj mogućoj unutarnjoj istoriji srpske proze i pokazao kako se srpski pisci neprestano dozivaju i snaže jedan drugog.

VLADIMIR ARSENIĆ (Zrenjanin)

1. „VEJAČI OVEJANE SUŠTINE“, Predrag Čudić (Centar za kulturu Požarevac)

2. „RAZBIJANjE“, Miloš Živanović („Algoritam media“)

3. „ESPIRANDO“, Srđan Srdić („Stubovi kulture“)

4. „BREMASONI“, Mirjana Đurđević („Laguna“)

5. „BERNARDIJEVA SOBA“, Slobodan Tišma (KC Novi Sad)

ČUDIĆ je u mikroeseju kojim zaključuje knjigu, posvećenom Miodragu Miši Stanisavljeviću dao i svojevrsnu prolegomenu za svaku buduću poeziju, ponudio je autentičnu vrednost nasuprot onoj izgrađenoj na kritičarskim lagarijama i nacionalnim busanjem u prsa. Čudićeva argumentacija prosto neoboriva jer je zasnovana na proverljivim činjenicama. Svakako je najbolje romaneskno ostvarenje u 2011, roman M. Živanovića pleni stilskom inovativnošću, hrabrošću i karnevalskim užasom. „Razbijanje“ nije ništa drugo nego Srbija ogoljena do kostiju, zaražena virusom besnila koji sama sebi upumpava u vene. S. Srdić slika mrak i opšte beznađe koje mora u čitalačku svest da prizove slike svakodnevice koja nas okružuje. Njegova jezička preciznost nasleđena je iz visokog modernizma Beketa i Džojsa. Ova knjiga obeležava pravac kojim bi trebalo da se kreće srbijanska književnost. Roman „Bremasoni“ učvršćuje poziciju M. Đurđević u samom vrhu srbijanske književnosti. Roman je uspeo da progovori o našoj eliti, o njenoj sudbinskoj nemoći da se nosi sa istorijskim nedaćama koje u ovoj zemlji nisu izuzetak, već pravilo. Tišmina knjiga pokazuje gde su granice pripovedanja. Po filozofskoj dubini, po prihvatanju nemoći, po snazi slike to je vrhunsko delo umetnosti.

VALENTINA PITULIĆ (Kosovska Mitrovica)

1. „IVO ANDRIĆ - MOST I ŽRTVA“, Jovan Delić („Pravoslavna reč)

2. „ŽIVOT U TESNIM CIPELAMA“, Dušan Kovačević („Stubovi kulture“)

3. „VENECIJA“, Vladimir Pištalo („Agora“)

4. „PESME IZ BOLESTI I ZDRAVLjA“, Enes Halilović („Konras“)

5. „PROLAZNA KUĆA“, Srba Ignjatović („Beoštampa“)

DELIĆ je dao sažet pregled Andrićevog sveukupnog stvaralaštva uz podroban komentar Andrićevog književnog opusa. Autor je ovom knjigom enciklopedijskog karaktera na nov način ušao u tajne Andrićeve poetike. D. Kovačević na sebi svojstven način, kroz prizmu satire, razotkriva bolna mesta posrnulog društva. Njegovi junaci, smešteni u začarani krug društvenih (ne)prilika progovaraju britkim jezikom piščevog dubokog poniranja u lično i kolektivno-nesvesno. U „Veneciji“ pisac je zakoračio u paralelan svet duhovnog nasleđa u kojem traži zaboravljene odgovore. V. Pištalo još jednom potvrđuje talenat koji traga za jezičkom rudom kojom otkriva smisao čovekovog postojanja. Pesnik E. Halilović, na tragu Eliota i Bodlera, stihom koji ne pati od suvišnih reči, stvara poeziju kojoj je osnovno poetičko načelo stalna zapitanost i „nečujni vapaj za smislom“. “Prolazna kuća“ je neobična knjiga u kojoj pisac zalazi u predele zanimljivih ljudi i na fonu njihovih života stvara svoju priču. Vešto zalazeći u arhetipske naslage predačkog nasleđa pisac gradi poetičku kuću u kojoj na sasvim nov način osvetljava stare teme.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (8)

Rosa Rosa

10.02.2012. 09:41

Jos jednom se pokazalo kako je ovakvo dodeljivanje nagrade cist promasaj. Pogledajte sta sada rade knjizevni kriticari, obavezno, a neki i iskljucivivo, predlazu kriticarske i teorijske knjige za nagradu pisca koji se nije bavio kritikom. Zbilja, sve je dovedeno do apsurda. Malo im je sto odredjuju sudbinu knjiga i pisaca, hoce da podele i ovaj kolac. Gde je tu etika?

Petar

10.02.2012. 10:57

Molim za jedno iskreno objasnjenje od upucenijih; na spisku od 30-tak kriticara do sada ne vidim da je iko predlozio roman Vesne Dedic? A pisalo se da je stampan u 16.izdanja...Potraznja,ludilo....Ko sad tu koga obmanjuje? Nemoguce je da od 30. nezavisnih kriticara da bas niko i ne spomene visokotirazni roman.Ko je izmislio tu pricu o romanu koji je, (mozda u skorasnjoj istoriji najvise stampan?),a da to niko,ama bas niko od kriticara i ne spomene?

Nada

10.02.2012. 15:31

@Petar - G.Petre, da li je iko ikad govorio o tirazima ljubica koji se gutaju na svim plazama?!? Pa ove nase "tirazne" spisateljice su se samo dosetile da svoje ljubice upakuju u format knjige, umesto u format X-100 romana, iskoristile TV Pink za promociju i poput turbo folka, formirale i turbo - literaturu koja igra na siroki populizam. A izdavaci - trljaju ruke. Nemojte devalvirati ime Mese Selimovica. Da necete naknadno i Mir-Jam da date nagradu "Isidora Sekulic"?!?

Uzice

10.02.2012. 15:03

I meni je cudo da od onolike hvale ne ostane nista vise od medijske prasine.Tridesetak kriticara,a da se niko ne seti romana koji je "harao" medijskim prostorom .a sa druge strane izdavacka kuca pa knjizevni kriticari koji su garantovali kvalitet. Licno nebih ni posumnjao,ali sam bio iznenadjen cinjenicom da taj roman niko nije uvrstio za Ninovu nagradu. Pa opet pomislih...ljubomora.Kad gle sad jos crnje.Sme li iko da javno prozove tu knjizevnu "mafiju"?

fastforward

10.02.2012. 18:15

@Uzice - ,,Roman koji je ,,harao" medijslim prostorom..." Kakva je ovo konstrukcija? Nije roman Šaban Šaulić da ,,hara" medijskim prostorom. I nauči da se ,,ne bih" piše kao dve reči. A potom i pročitaj nešto što se naziva dobrom literaturom. Ili - ne. Bolje nastavi sa Šabanom.

Titograd

10.02.2012. 19:17

fastforward 10. februar 2012. 18:15 #1862927Ako je za tebe "sapunica od romana" V.D. veliko knjizevno delo,onda uzivaj i dalje na "prasku". Kako objasnjavas cinjenicu,knjizevni nesrecnice,da 40-tak knj.kriticara ni da spomene tvoju omiljenu spisateljicu?Zar 16.izdanja (spornog) romana ne donosi sumnju ,da se dela: P.P.Njegosa,Mese Selimovica,Andica stampaju u jednom,i to ogranicenom izdanju.

Onogost

10.02.2012. 19:27

Citala sam roman V.Dedic. U poredjenju sa Lausevicem,nedostojno pomena.Medijskom kampanjom,prevarena,kupila sam knjigu i neka joj (im) je prosto. Drugi put cemo drugojacije.Bas je cudo,pored tolikih izdanja (ha,ha,haaaaa),niko da da je ne uvrsti za nagradu.Zar nije to za razmisljanje.Ili spisateljica nije napisala dobru knjigu,ili toliki broj knj.kriticara ne razume se u knj.vrednost.Bice da je ovo prvo.

Mira

11.02.2012. 15:15

Zasto se ne otvori slucaj romana V.Dedic. Ako je istina da je roman dozivio 16.izdanja (ako ta izdanja nisu bila od 100.komada),onda prozovimo 48. knj.kriticara i kazimo im da sa njihovim znanjem nesto nije u redu.Mozda je doslo vreme da se kaze istina o odredjenim ljudima i grupama koji drze monopol u Bgd. Kako to,da roman od 16.izdanja nije dobio nikakvu nagradu,kad vec znamo sta se sve ne nagradjuje.Istinu trebamo. i nista vise.