Oboreni rekordi, stiže i drugo izdanje Lauševića
06. 12. 2011. u 20:55
Knjiga ”Godina prođe, dan nikad” oborila sve rekorde. Prvi tiraž - 50.000 primeraka planuo za nekiliko dana. Drugo izdanje u gotovo neverovatnih - 70.000
OBORENI su svi izdavački rekordi. Prvi tiraž knjige glumca Žarka Lauševića “Godina prođe, dan nikad”, za pet dana, prodat je u basnoslovnih 50.000 primeraka! Čitaoci svih generacija u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori naprosto su razgrabili autobiografiju ovog velikog glumca, kojem je tragedija prekinula blistavu karijeru.
Čitaoci koji nisu stigli da nabave prvo izdanje, a mnogo ih je, moraju da se strpe koji dan. “Novosti” štampaju drugo izdanje, u još većem tiražu: neverovatnih 70.000 primeraka! Drugo izdanje na sve kioske stiže u utorak, 13. decembra.
Veliki uspeh Lauševićeve knjige mogao je da se nagovesti još na prošlodnedeljnoj promociji kada je teatrolog Jovan Ćirilov ustvrdio da je reč o gotovo jedinstvenom delu u svetskoj literaturi.
Iz svih tih država sada traže knjigu. Naručuju preko prijatelja, pouzećem, rezervišu...
- Na više od četiri stotine stranica nema nijedne rečenice koja je ponovljena, nijedne ponovljene misli
- primetio je Ćirilov. - To je četiri stotine stranica potpuno novog mišljenja, izlaganja činjenica, razmišljanja nad njima, koje su zaista očišćujuće za svakoga ko ih pročita. Talentovan čovek nikada nije talentovan samo za jednu stvar. Ovaj veliki glumac je i veliki pripovedač, veliki pisac, veliki ispovednik, majstor reči i čovek koji ume da misli. Knjiga je prožeta bolnom filozofijom, koja je istinska, duboka i iskrena, a potekla je iz tragičnog iskustva jednog nesumnjivo pametnog čoveka.
Na hiljade čitalaca iz svih republika bivše Jugoslavije traže ovu knjigu bolnih istina. Ili, kako je napisala poznata književnica Vida Ognjenović, ne baš poznata po olakom davanju komplimenata, “ova briljantno napisana knjiga o danu koji nema kraja, nadilazi sva očekivanja i smele, ranije pretpostavke o njoj”.
- U zatvorskom dnevničkom svedočenju o svojim doživljajima, i razmišljanju o neslobodi kao stanju zatupljenosti pa i poništenju mnogih humanih poriva, Laušević uspeva da ukroti svaku bolećivost u izboru i opisu pojedinosti, kao i da izbegne zamku naknadne intervencije u sledu događanja ili u prikazu ključnih činjenica - smatra Vida Ognjenović. - Nije podlegao ni izazovu napadnog literarizovanja materijala, ni kvazifilosofskoj relativizaciji najtežih pitanja, oslanjajući se na udaljavanje od njih protokom vremena, čemu bi malo koji pisac u ovakvom slučaju odoleo. Naprotiv, držao se striktno i hrabro škrtosti u iskazu, da bi ostao što bliže surovoj istini doživljenog, ma kako bolna ona bila po ruku koja je zapisuje. Imponuje to monaško ustezanje, ta dosledna askeza u postupku izlaganja sopstvene stradalačke priče.
Sledeće nedelje - eto novog izdanja.

MAESTRALNOM ULOGOM U PREDSTAVI VIDE OGNJENOVIĆ, VELIKI GLUMAC OBELEŽIO PRVE GODINE GRADA TEATARA
PRVI KANJOŠ NA CITADELI
KANJOŠ Macedonović je ponovo među Budvanima. Stigao je kroz knjigu Žarka Lauševića, koja je prvog dana prodaje planula u crnogorskoj turističkoj prestonici. I oživeo sećanja na prve godine letnjeg festivala Grad teatar, koji je i on, svojom izuzetnom glumačkom pojavom, obeležio.
Prvog “Kanjoša” seća se i Merin Smailagić, direktor Grada teatra.
- U predstavi Vide Ognjenović, koja je bila zaštitni znak festivala, Ljubišinog junaka je maestralno tumačio Žarko Laušević. Bilo je to na Citadeli u Budvi 1989. godine. Bio sam u publici i uverio se da su i Žarko i cela predstava bili - pun pogodak.
I onda to fatalno leto 1993. Te vrele julske noći, dan pre nego što će se dogoditi tragedija u podgoričkoj kafanici “Epl”, Laušević je oduševio Budvane i njihove goste. Nastupio je kao knez Dolgorukov u predstavi “Lažni car Šćepan Mali” Petra Petrovića Njegoša i režiji Dejana Mijača.
- Bio je, pričali su mi stariji radnici Grada teatra, fantastičan. Ležali su mu Njegoš, Budva, Mijač... Ceo ansambl je nagrađen te noći salvama aplauza, a posebno Dolgorukov - kaže Smailagić.
A onda je zavesa pala. Žarko je krenuo iz Budve za Podgoricu. Našao brata Milog i - zlu sudbinu. Svoju, i dvojice mladih Podgoričana.
- Voleo je Budvu za koju ga vežu dečje godine, ali i lepa glumačka ostvarenja. Knjiga koju je napisao pobudila je ogromno interesovanje. Laušević je obeležio prve godine našeg festivala. Nisam uspeo da nabavim knjigu, ali oni koji su je pročitali tvrde da Žarko piše kao što je igrao: briljantno - kaže Merin Smailagić.
Ranka
06.12.2011. 21:16
Upravo sam procitala knjigu..Suze se slivaju niz moje lice,nekontrolisano,protivno mojoj volji..Procitala sam je u jednom dahu,trudeci se da budem realan,nemi posmatrac,jer mislim da samo na to ima pravo..Moju naklonost i simpatije prema ovom nesvakidasnjem umetniku,prekorevala sam svaki put kada bi moj ludacki,vatreni,navijacki temperament ispoljio negodovanje i na glas uzviknuo:NEPRAVDA!Sacekaj presudu pa onda sudi!A mozda je moj gnev i bes sve vreme bio toliko prenaglasen,jer sam znala presu
@Ranka - Bravo .Kao da sam ja napisala !
KRENULO JE! Još kada bi znali kada će drugi deo knjige da se lekturiše, štampa itd..baš bi bilo fino!S tim u vezi, Lauševiću Žarko, ako čitaš ove redove, bilo bi baš originalno da nam barem nagovestiš kada stiže i drugi deo sa tobom u paketu!
Da li ce knjiga biti i na kioscima u Republici Srpskoj?
Kada me neka knjiga toliko zainteresuje kao ova Zarkova tada je procitam u dahu.Sa ovom mi se desilo nesto sasvim suprotno...Stidljivo je "razvlacim"vec nekoliko dana bojeci se da cu je procitati i suvise brzo,da ce uzivanje kratko trajati.Legenda glumista postaje to isto i u pisanoj reci vec na svom prvencu.Ziveo ti nama Zarko jos mnogo leta !Veliki pozdrav iz Novog Sada i da te sto pre gledamo u SNP-u.
Komentari (60)