Ekskluzivno: Autobiografija Žarka Lauševića u izdanju „Novosti“
16. 11. 2011. u 16:35
Dirljiva, iskrena, poštena, divno napisana ispovest sjajnog glumca pod naslovom „Godina prođe, dan nikad“, na oko 450 stranica, sa 40 fotografija iz života i bogate glumačke karijere ovog izuzetnog glumca
Nema više tajni: uskoro će se pojaviti autobiografska knjiga poznatog beogradskog glumca Žarka Lauševića u izdanju Kompanije „Novosti“.
- Skrivali smo, brižno i pažljivo, ovu izdavačku tajnu. I po želji autora i po našem opredeljenju. Ugovor o izdavanju ove izuzetne knjige potpisali smo pre više od mesec dana sa Lauševićevim zastupnikom Vladanom Bojićem, poznatim advokatom – kaže Manojlo Vukotić, generalni direktor i glavni urednik Kompanije „Večernjih novosti“.
Naslov ove knjige je „Godina prođe, dan nikad“, a imaće oko 450 stranica, sa 40 fotografija iz života i bogate glumačke karijere ovog izuzetnog glumca.
- To je dirljiva, iskrena, poštena, divno napisana ispovest ovog sjajnog glumca, kome je, nažalost, jedna tragična noć presekla životni put i uvela ga u vrtlog, u pakao, iz kojeg još uvek nije izašao – kaže Vukotić, koji je dva meseca bdio nad ovim rukopisom.
- To nije ni prava biografija, ni autobiografija, ni dnevnik, ni hronika – a sve to jeste. Pomešano i zgusnuto, prozračno i uzbudljivo.
U 51 poglavlju Žarko Laušević je izatkao svoj život u poslednje dve decenije. Sa izvanrednom veštinom pisanja, velikom lucidnošću, preciznošću, znanjem i maštom, on je paralelno vodio dva toka: jedan je njegovih 455 zatvorskih dana u Beogradu i Spužu, dramatičnih do bola, a drugi su njegovi otrgnuti medaljoni života u porodici, filmu i pozorštu.
- Žarko počinje svoju knjigu pričom o kobnoj noći, 30. jula 1993. godine u Podgorici, kada su napadnuti on i njegov brat u jednom kafiću, i kada je u stravičnom spletu okolnosti, u magnovenju, u ludilu, ispalio hice i ubio dva mladića. To je ta noć koja se nikad nije završila, čiji ga mrak i dalje guši, mori... Zato će i napisati da „čovek koji je ubio nikada više ne može biti slobodan“. Celu tu sudbu Laušević je ispisao fascinantnom iskrenošću, guleći svoju kožu, ukucavajući eksere u svoje meso, dok samog sebe razapinje – ocenjuje Vukotić.
Knjiga Žarka Lauševića, „Godina prođe, dan nikad“, u čijem podnaslovu piše „dnevnik jedne robije“, štampaće se u nezabeleženom početnom tiražu – 50.000 primeraka!
Prvi primerci veoma lepe i bogato opremljene knjige pojaviće se na kioscima 30. novembra, u Srbiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj.
Na kraju knjige autor je napisao „kraj prvog dela“. To, najverovatnije znači da Laušević i dalje marljivo, kao da mu je pisanje profesija, ispisuje stranice dnevnika. To se da nagovestiti i iz predgovora knjige, koju je napisao reditelj Zoran Amar. Život je i tu bio nepredvidivi režiser: Amar je 1986. godine režirao film „Šmeker“ u kojem je Laušević igrao zapaženu ulogu, a sada njih dvojica žive u istoj zgradi u prenatrpanom Njujorku.
- Sasvim sam siguran da će to biti veliki hit. I zato što je Žarko bio toliko popularan i zato što je to jedna potresna, otvorena knjiga, oporog priznanja, grešničke nade, očuvanog dostojanstva, ljudske spoznaje, nad kojom svaki čitalac uzdrhti – završava Vukotić, prvo obelodanjivanje ove knjige.

Žarko Laušević rođen je na Cetinju 19. januara 1960. godine. Diplomirao je na FDU u Beogradu, u klasi profesora Minje Dedića, i vrlo brzo postao član ansambla Jugoslovenskog dramskog pozorišta.
Tokom blistave karijere, odigrao je oko 45 filmskih i TV uloga – "Progon" (1982, Predrag Golubović), "Direktan prenos"( 1982, Darko Bajić), "Savamala" (1982, Živorad-Žika Mitrović) "Sivi dom" (1984, Darko Bajić), "Zaboravljeni" (1990, Darko Bajić), "Jagode u grlu" (1985, Srđan Karanović), "Lepota poroka" (1986, Živko Nikolić), "Oficir s ružom" (1987, Dejan Šorak - Zlatna arena u Puli), "Oktoberfest" (1987, Dragan Kresoja), "Bolje od bekstva" (1993, Miroslav Lekić - Gran pri na Filmskim susretima u Nišu), "Kaži zašto me ostavi" (1993, Oleg Novković), "Nož" (1999, Miroslav Lekić)...
Igrao je u bronim pozorišnim predstavama - "Hrvatski Faust" (1981, Slobodan Unkovski), "Baal" (1988, Eduard Miler), "Kanjoš Macedonović" (1989, Vida Ognjenović - Nagrada "Grad teatar" i "Zoran Radmilović"), "Mačka na usijanom limenom krovu" ( 1990, Ljiljana Todorović ("Sveti Sava", 1990, Vladimir Miličin - Sterijina nagrada za likove Rastka Nemanjića i Svetog Save), "Čekajući Godoa" (1991, Haris Pašović), "Pozorišne iluzije" (1991, Slobodan Unkovski ), "Staklena menažerija" (1992, Ljiljana Todorović), "Mala" (1993, Darko Bajić )...
Lauševićev pravni zastupnik advokat Vladan S. Bojić:
ODUŠAK UMETNIČKE DUŠE

Knjiga do kraja predstavlja iskrenu stvarnu manifestaciju emocionalnog stanja, nemilih događanja i sveta u koji je Žarko Laušević odgurnut silom nesrećnog zadesa, a kom svetu objektivno ne pripada, niti je ikada pripadao, po svojim ličnim i profesionalnim osobenostima i ljudskoj prirodi. Žarko Laušević se odlučio da svoju bremenitu prošlost prvi put iskaže i obelodani kroz književnu formu romana u kome je predstavio, kroz činjenični presek sudbonosne noći od 30. na 31. juli 1993, pa nadalje, bez bilo kakve druge lične ambicije ili drugog htenja, sem nužnog oduška njegove umetničke duše koja je u okovima kazni i progona imala neotklonjivu potrebu da se u literarnoj biografskoj formi iskaže. Ugao njegovog umetničkog iskaza je u suštini izveden iz stanja stešnjenosti između unutrašnjih i nevoljnih i neželjenih spoljnjih uticaja i činjenica.
Žarko Laušević se u svom delu bez bilo kakvih drugih pretenzija odlučio da kroz književni izraz predstavi stanje nužnosti, težinu njegove kazne i kletvu progonjenog – bez presedana. U svom nastojanju, Laušević je naišao na vanrednu empatiju, naklonjenost i zavidnu profesionalnu spremnost izdavača NID „Novosti“, koja je u svom punom kapacitetu na čelu sa generalnim direktorom Manojlom Vukotićem, prihvatila ovaj izdavački poduhvat i njemu se posvetila sa najvećom pažnjom i brigom, zbog čega je Žarko Laušević zahvalan.
Vesna_Düsseldorf
16.11.2011. 17:04
Velikan nase kinematografije i najlepsi muskarac kojeg sam srela.Jedva cekam knjigu.
strasno!
Stvarno kao neko providjenje, njegovi filmovi koje je snimio neodoljivo podsecaju na njegov zivot koji zivi posle filmova, kao da su unapred oslikali njegovu sudbinu i zivotnu stranputicu, ne branim ga,ubio je dvojicu, ne napadam ga,mozda bih i sam tako uradio, ali moram priznati da mi ga je zao.
Sjajan glumac,tuzna zivotna prica,jedva cekam da procitam knjigu...
kad ce izaci i koliko ce da kosta?
Komentari (57)