Đuro Radosavović: Ispovest sezonskog radnika

D. MATOVIĆ

06. 11. 2011. u 20:50

Novopečeni pisac Đuro Radosavović o duhovitom prvencu „Budva, bagra i blud“. Priča o letnjim upoznavanjima, lažnim predstavljanjima i ljubavima

ĐURO Radosavović odlučio je da zbog sebe i svojih „kolega“ - sezonskih radnika, „ozvaniči“ život tokom leta u Budvi. Njegov prvenac, „Budva, bagra i blud“, objavljen nedavno u beogradskoj „Čarobnoj knjizi“, nije ni socijalni, ni politički, već zabavni i duhoviti roman. Sam autor kaže da je to zapravo knjiga koju je želeo da pročita.

- Svake sezone sam, kao svaki Podgoričanin, radio u Budvi da bih bio bliže moru - kaže Radosavović, u razgovoru, za „Novosti“. - Bio sam di-džej, prodavao karte, delio letke... To mi je omogućilo da potpuno sagledam situaciju u gradu koji postaje evropski Las Vegas. Hteo sam da opišem haos koji vlada u špicu sezone: večito upoznavanje, lažno predstavljanje, nove ljubavi, poznanstva... I sve traje samo sedam dana, koliko i prosečno letovanje - tu je i poenta mog romana.

DOBRO OBEZBEĐENJE - U BUDVI ima automobila na kojima su knjige, nema knjižara. Tamo se zatvorila i biblioteka. Bilo je kuknjave u pravom smislu te reči, ali smatram da je to ispravno - niko nije iznajmljivao knjige, pa šta će im biblioteka. Interesantna priča je da je moj prijatelj u Podgorici otvorio kafe-knjižaru s ciljem da mu knjiga bude izbacivač. Iako se slabo kupuju knjige, u njegovom kafiću nije bilo incidenata. Bitange ne ulaze, što znači da je knjiga u Podgorici dobro obezbeđenje.

A zašto je, kao što piše u romanu, u Budvi sve krenulo nizbrdo, odgovara:

- Grad je prepun kontradiktornosti. Postoji Stari grad u kome je Grad teatar, šetalište na kome nauljene polunage igračice mame ljude u kafiće, bagra koja vara na sitno i na krupno koga kako stigne... Brdo spasa iznad Budve bilo je borova šuma, ali je svakodnevno kidaju i prave hotele. Šume više gotovo da nema, kao što nema ni spasa građanima koji samo čekaju leto i tako im prolazi život.

Roman je, ipak, objavio u Srbiji, a ne u Crnoj Gori, jer je, kako kaže, na to „bio srećno primoran“.

- U Crnoj Gori mladi pisci imaju pedesetak godina - objašnjava. - Oni drže monopol i ne daju šansu mladim ljudima. Da bih objavio knjigu u Podgorici, morao sam da platim trista evra ili da mi sestra bude šefica izdavačke kuće. Meni sestra nije šefica izdavačke kuće, a nisam imao ni trista evra. Ovo je pun pogodak, ušao sam na mnogo veće tržište. Jezik mi, naravno, nije bio problem. Upleo sam razne govore.

Na pitanje kojim on jezikom govori, nudi duhovito objašnjenje:

- Možete da napišete da je autor, kada ste ga to upitali, isplazio jezik i rekao - ovim. Muka mi je od svih tih priča, smatram da pričam podgoričkim književnim jezikom - znam da se ponašam u prodavnici, isto tako znam i da opsujem sa onim otegnutim akcentom na zadnjem slogu. Sve te priče o jeziku su političke manipulacije. Moju knjigu razumeju oni koji imaju mozga.

POEZIJA IZ INATA

IAKO još studira (engleski i francuski jezik), Radosavović je već dobio nagradu za kratkometražni film Francuskog kulturnog centra i učestvovao na Kanskom festivalu 2008. Objavljivao je kratke priče, poeziju nikad. Ali, kako kaže, iz inata kupuje samo pesničke knjige - voli poeziju i smatra da su pesnici sa naših prostora sjajni.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (5)

Arekkusandaa

06.11.2011. 21:43

Veliki pozdrav za našeg mladog pisca, nadam se da ćemo u budućnosti čitat' još dobrih knjiga od tebe. :)Samo naprijed!