Svetsko i treskanje

D. MATOVIĆ

21. 11. 2010. u 20:50

Povodom odluke UNESKO da zaštiti ojkanje. Način pevanja srpskog naroda prenet iz Hrvatske i BiH

SPECIFIČAN način pevanja iz Like, ojkanje ili treskanje, Unesko je ovih dana uvrstio na Listu ugroženog svetskog nematerijalnog nasleđa, a predlagaču - Hrvatskoj dao zadatak da ga zaštiti. Ovaj način pevanja u više glasova poznat je i na prostorima Srbije, pa se nameće pitanje gde su se oglasile “prve ojkače”.

- Ojkanje je pogrešan naziv koji je ušao u narod, pravilan naziv je groktanje, a pesme su groktalice - otklanja zablude mr Marko Stojanović, etnolog-antropolog iz Etnografskog muzeja. - Takav način pevanja nije postojao u tradicionalnim srbijanskim zajednicama, već je u novije vreme prenet tokom kolonističkih migracija pripadnika srpskog naroda iz Hrvatske i BiH. Do danas se sporadično održao u živoj formi kod kolonista u Bačkoj.

S obzirom na to da veliki kulturni prostor, u okviru koga se može govoriti o istovrsnim elementima nematerijalnog kulturnog nasleđa, pripada dinarskoj kulturnoj zoni - zajedničkoj za Hrvatsku i Srbiju, kao i BiH, te Crnu Goru - najpre bi trebalo obratiti pažnju na elemente stočarskih tradicija, smatra sagovornik.

Na prostoru Balkana, međutim, veoma je teško razlučiti ko “ima pravo prvenstva”, smatra Stojanović, zbog toga što isti životni uslovi oblikuju iste ili vrlo slične kulturne odgovore. U prilog tome, zna se da su na velikim antropogeografskim područjima paralelno postojale različite društvene zajednice čiji su naslednici pripadnici današnjih etničkih i verskih celina u državama nastalim od bivših republika SFRJ.

- Osnovni problem u balkanskim okvirima predstavljala bi činjenica da su državotvorne tradicije i pravni status u svim danas samostalnim državama nastali ili modifikovani posle celog milenijuma i više, ili obnovljeni u vrlo kratkom periodu od jednog do dva veka. Do skora se kulturni identitet na balkanskim prostorima umnogome zasnivao na manje ili više lokalno, a ne državno formiranim sistemima vrednosti.

Srbija je tek prošle godine u potpunosti prihvatila Konvenciju o nematerijalnom nasleđu, pa nisu postojali pravni okviri za formiranje zajedničkih predloga sa državama bivše Jugoslavije. Globalna inicijativa za očuvanje i zaštitu nematerijalnog nasleđa na kome insistira Unesko, po mišljenju sagovornika, oblikovana je u skladu sa političko-ekonomskim konceptom kulturnog turizma. Reč je o delu rastuće “industrije gostoljubivosti”, koja eksploatiše kulturno nasleđe prvenstveno malih država i onih u razvoju.

- Uočljivo je da neke od država za koje se ne može smatrati da su imale civilizacijski uticaj na globalno okruženje imaju daleko više predloga i zaštićenih kulturnih dobara nego države sa daleko većim značajem u istorijskom domenu - zaključuje Stojanović.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (14)

Silvija

22.11.2010. 13:36

Kad se kaže groktanje, to je pežorativno i podrugljivo. Tako muslimani u Bosni govore za Srbe koji ojkaju. Zato što Srbi jedu svinjetinu, a oni ne jedu. Kao - grokću?! To je na nivou životnih podbadanja. Ali naučno, kaže se - grohotanje. Ojkanje liči na grohot, zato se tako zove. Greše i profesori, treba ih naučiti. Ja sam predavala etnomuzikologiju u Zagrebu. I istina je da Srbi ojkaju, grohotaju, naročito Ličani. Sad su daleko od zavičaja.

Личанин

22.11.2010. 14:55

@Silvija - Откад сам избјегао не пјевам. УНЕСКО ме обрадовао. Ако има правде биће и повратка. Тад ћу заојкати. Ми смо ојкање звали и војкање. А ојкачу - војкача. Наше је то, брате, него чије.

Dragan Maldovan

22.11.2010. 19:07

@Silvija - Slažem se s Vama. Ojkanje je važna takovina Srba, koren naš. Ima i drugih naziva za to pevanje. Ali, ne kaže se GROKTANJE. Već GROHOTANJE. To je naziv koji je zabeležio Ljudevit Kuba još na kraju devetnaestog stoleća. A naši magistri etnomuzikologije pričaju svašta. Neka zapamte - kaže se GROHOTALICA. Neka ne preuuzimaju tuđe zahrđale fusnote. Na teren, magistri! Valjda znate da je koren od grohotanja - grohot. Ojkanje liči na grohot. U tome je ta vrednost. Zato to UNESKO štiti!

Jovan Dragojlovic

22.11.2010. 13:40

Tacno je da Srbi ojkaju. Velika je to stvar da UNESKO priznaje ojkanje. Sad trazi od Hrvatske da ga sacuva po svaku cenu. Da li je kasno? Ako Srbija i BiH - RS stanu u odbranu svoje duhovne tekovine, nije.

Tatjana Milić

22.11.2010. 14:45

@Jovan Dragojlovic - UNESKO je uradio veliku stvar. Hrvatska mora da ispuni zadatak. Da podnese izveštaj UNESKU. Izveštaj o povratku ojkanja u Hrvatsku. O povratku Ličana i Krajišnika. Mislim da imamo šansu. Nije kasno, slažem se s Vama.

xxx

22.11.2010. 14:49

Eto vam nivoa, jos im samo kao predvodnike postavite Brenu, Cecu, Seku, Jecu, Stoju i jos po koju i prica je kompletna, nasoj gluposti nema kraja. Ispevati pravilan ton je muzicka vrednost, ali mozda to vise ni muzicki strucnjaci ne znaju.Jadnici , izgubili se diveci se gore navedenima. Stravicno, nije ni cudo da nam se ceo svet smeje.AMIN

Beograđanin

22.11.2010. 15:36

@xxx - OVAJ komentar nema veze sa temom. Ali to ne smeta da se borimo za naše vrednosti. Impresioniran sam pozivom UNESKA. No čudim se da naša vlada i stručnjaci- naučnici-etnomuzikolozi nisu predložili ojkanje za brend. Hrvatska je to učinila. Ali to ide sada protiv nje. Na žalost. Jer je izgnala Ličane i Kninjane, one koji pevaju ojkaču. Ojkanje-ojkača je stari naziv na naše drevno pevanje u dinarskom pojasu. Ima i drugih, ali ovo je najvažnije. Iz njega izviru svi drugi.

Milana

22.11.2010. 17:19

@xxx - Zapevajte vi ojkaču ako mislite da je to lako! Sem toga, ojkanje je dao naše tradicije. Ne treba nipodaštavati svoj narod i svoju kulturu, a veličati tuđu. Šta mislite o jodlanju?

Slavica Andrejević

22.11.2010. 22:16

To nije lepo (pametno) da mr Marko Stojanovic govori da je ojkanje pogresan naziv?! Da li je on čitao studiju Antuna Dobronića ''Ojkanje'', objavljenu pre skoro sto godina? Čak Marko nudi pogrešan naziv - groktanje. Kakvo crno groktanje? Očigeledno je da nije imao od koga da uči. Šteta, nemamo prave i obrazovane etnomuzikologe, istraživače. On mora puno da radi na terenu. Da razgovara sa izbeglicama koje ojkaju.

Ivan Petrovic

23.11.2010. 07:19

Video sam na Internetu zvučno-vizeulenu prezentaciju ojkanja od strane hrvatskog ministarstva kulture za UNESKO. To nije ni trećina mogućnosti ojkanja koje izvode Srbi iz Like ili Dalmatinske zagore. To je skrpljen prilog od mrvica preostalog ojkanja u Hrvatskoj. Mislim da je Hrvatska sama sebi dala autogol. Jer je proterala ojkanje i Krajišnike. Moraće da ih vrati da bi ojkanje živelo u Hrvatskoj.

Ivanović

23.11.2010. 19:32

Molim autora teksta da pojasni komentar mr.Marka Stojanovića a vezano za termin "groktanje".Da li je u pitanju štamparska greška ili je dotični MAGISTAR zaista to izjavio?

Slavica Andrejevic

24.11.2010. 12:25

Gospodine Ivanovicu, u gornjem delu ove strane, iznad naših komentara, nalazi se izjava mr Marka Stojanovića: ''Ojkanje je pogrešan naziv koji je ušao u narod, pravilan naziv je groktanje, a pesme su groktalice.'' Očigledno da Stojanović ne zna za Ljudevita Kubu koji je krajem devetnaestog veka zapisao da se ojkanje oko Knina zove i grohotanje. Dakle, grohotalica, a ne groktalica, kako tragikomično tvrdi Stojanović.

kninjanin

14.04.2011. 20:37

@Slavica Andrejevic - nijeste u pravu, ojkanje i groktanje su dva razlicita nacina pjevanja, groktanje *a ne grohotanje, kako tvrdite vi, i Ljudevit Kuba, zivi i pjeva se samo u dlmaciji, i djelovima bosanske krajine koji su, kroz vjekove naseljavani dalmatincima. Licani imaju rozgalicu, koja je slicna groktaslici, al opet razlicita