Ovde ima prave strasti
28. 09. 2010. u 20:56
Bojana Novaković, nova holivudska zvezda, ekskluzivo o filmu „Šišanje“, Kijanu Rivsu koga voli da nervira
JEDNO od novih imena koje je u poslednje dve godine lansirao Holivud je i - Bojana Novaković, mlada darovita glumica, poreklom iz Srbije, koja od šeste godine živi u Australiji. „Status“ nove zvezde obezbedile su joj uloge u američkoj A produkciji, poput drame „Na ivici tame“, u kojoj je bila partnerka Melu Gibsonu, filmovi „Sedam funti“, „Odvuci me u pakao“, „Đavo“... u kojima je igrala sa Vilom Smitom, Vudijem Harelsonom, Džefrijem Arendom... Ovih dana, Bojana u Njujorku snima film „Generation Um...“, reditelja Marka L. Mana, sa planetarnom zvezdom Kijanu Rivsom.
Snimanje se poklopilo sa premijerom, inače sjajnog srpskog filma „Šišanje“, u režiji Stevana Filipovića (u utorak je prikazan na novinarskoj projekciji u „Takvudu“), u kome igra glavnu junakinju. Ipak, Bojana će 6. oktobra biti u Sava centru da se pokloni domaćoj publici, koja je pamti iz ostvarenja „Optimist“ Gorana Paskaljevića. Na pitanje „Novosti“ da li se sada i sama oseća zvezdom, kaže:
- Kad mi je Stevan poslao scenario, mislila sam da je neka fantastika, i bilo mi je čudno kako može da se radi stilom koji je realan. Onda mi je poslao i članke iz novina, neke linkove, fotografije neonacističkih pankera iz Srbije i drugih mesta na Balkanu. Priznajem da sam bila u totalnom neznanju o realnosti ponovnog rađanja ove pojave - moje razumevanje je da ovde nije reč samo o nacizmu, već o ekstremizmu. Ne mogu da osuđujem mlade ljude koji su deo bilo koje takve grupe - njima je potrebno da pripadaju, jer osećaju da ono što hoće da kažu, niko neće da čuje. Tek kada postanu deo neke ekstremne grupe, svet počinje da sluša njihov glas.
- Ma kakvi! Nimalo. Evo, sedim sama u apartmanu u Njujorku, ovde je sada 2.30 posle ponoći, i odgovaram na vaša pitanja.
* Kako vidite svoj angažman u „Šišanju“?
- Želim da budem deo priče koja govori o zemlji u kojoj sam se rodila i koju u velikoj meri osećam kao deo sebe. S druge strane, ima nešto vrlo prirodno u načinu na koji mi je dozvoljeno da glumim u srpskim filmovima. Mnogo onoga što se glumi na engleskom jeziku manje je realno, manje ima emocija. U američkoj kinematografiji je „prirodno“ da emocije negiraš. Kada igram lik iz Srbije, posebno baš ovaj u „Šišanju“, treba da budem stvarna ličnost, sa stavovima koji su nepokolebljivi, i brutalnošću koja je životna. I na kraju, vrlo sam sentimentalna i vezana za ljude u Srbiji - razumem koliko puno rade, kako im je teško da u abnormalno lošim uslovima stvore ono što žele, i zato želim da budem deo toga.
* Tema filma je svet skinhedsa i navijačkih grupa. Kakva je junakinja koju igrate?
- Mina je devojčica koja želi da bude popularna, da bude „kul“, važna, a to znači i da bude sa vođom grupe. Mislim da su slučajne okolnosti uticale da bude deo takve priče, i to je njena tragedija. Da je bila u drugačijem društvu, verovatno bi imala iste želje - da bude „kul“ i prihvaćena od okoline, a vrlo je zabavna, direktna i otvorena, i lako se može zavoleti. Ona, međutim, postaje rasista, pri tom ne zna mnogo o ljudima, i to je razlog zbog kojeg je opasna. Neznanje je za Minu ta smrtonosna kombinacija.
- Znam da se osećam da sam kod kuće, znam da radim sa razumnim ljudima i da imamo istu etiku prema onome što radimo. U Americi i u Australiji postoje pravila, što znači da se posao mora završiti u određenom momentu. I mada su ta pravila fantastična, prosto zato što to znači da tačno znaš čak i to kad možeš da ideš da spavaš. Ali, ponekad dođe posao, kao film „Šišanje“, koji je takav da vam ne smeta što raditi van pravila. Naravno, nije baš najbolja stvar što u Srbiji pravila ne postoje, ali, ja ne marim. Dok smo snimali „Šišanje“, mogla sam da radim i duže od 16 sati, koliko smo normalno radili, i sve sam to jako volela.
*Srpska javnost sa velikom pažnjom prati sve vaše uspehe - kako se snalazite s Kijanu Rivsom, na snimanju „Generation Um...“?
- Reč je intimnom filmu koji govori o troje ljudi, na granici mladosti - devojci od 20 godina, ženi od 30 godina, i čoveku koji je započeo četvrtu deceniju. Ja igram tridesetogodišnju Violet, koja samo što ustane, počne sa ritualom kafe, cigareta, kokaina i crnog vina. Onda je u dobrom raspoloženju da muči sve oko sebe, a naročito Džona, koga igra Kijanu Rivs. Nikada nisam igrala tako zanimljiv lik, Violet je neko ko me plaši i inspiriše u isto vreme - stari, luda je, izgubljenja, zahtevna, tragična... Dobra je stvar što ona strašno nervira Džona, tako da ja to koristim kao razlog da jurim Kijanu Rivsa i da ga nerviram po setu. Uživam, a on „šizi“!
* Šta otvara vrata velikih holivudskih karijera?
- Ne znam. Da znam, već bih imala tri kuće, tri asistenta, i neko ostrvo na koje bih bežala svake godine!
* U Sidneju imate svoju pozorišnu trupu, bavite se prevođenjem i adaptacijom srpskih drama i tekstova?
- Počeli smo u Sidneju, ali sada radimo i u Melburnu, jer sada tu živim. Uvek sam nostalgična za Srbijom, i u stvari, u stalnoj sam vezi sa domovinom. Radim kao Australijanka, ili Amerikanka u filmovima, nemam strani akcenat kad govorim engleski, ali ljudi uvek primete to što je u meni, a „različito“. To „različito“ je baš zato što sam iz Srbije, a ne iz tih mesta u kojima radim i živim. Ono što nemaju ni Sidnej, ni Melburn, ni Holivud, a imaju Beograd i Srbija. Najgostoljubiviji su, najvredniji, najstrastveniji i najemotivniji ljudi na svetu.
Komentari (1)