Preminuo pesnik Dragomir Brajković

Tanjug

29. 11. 2009. u 15:42

Srpski pesnik Dragomir Brajković (62) preminuo je danas u Urgentnom centru u Beogradu, potvrdila je Tanjugu porodica pesnika

Srpski pesnik Dragomir Brajković (62) preminuo je danas u Urgentnom centru u Beogradu, potvrdila je Tanjugu porodica pesnika.
Brajković, koji je bio i član srpske delegacije na manifestaciji "Dani srpske kulture u Temišvaru", koju predvodi ministar kulture Nebojša Bradić, preminuo je od posledica moždanog udara.
Brajković je rođen 1947. godine u selu Pisana Jela, kraj Bijelog Polja u Crnoj Gori.
Dobitnik je više književnih nagrada, među kojima su italijanska nagrada Padoeus Amoenus za delo "Krvava svadba u Brzavi", nagrada Dušan Kostić za pesničku knjigu "Starostavnik", nagrada Zmaj Ognjeni Vuk za zbirku pesama "Za vekom zalazeći".
Brajković je napisao i Teslin pojmovnik u čast 150. godišnjice rođenja naučnika Nikole Tesle i priredio dve antologije savremene poezije za decu ( izbor pesama za mlade Branka Chopića).
Mesto i vreme sahrane biće naknadno objavljeni.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (7)

svetlana pešić

29.11.2009. 20:36

Sagoreo je pesnik, brzo i pre vremena, kao sveca upljena na oba kraja, ali je zato njegova svetlost bila tako lepa i korisna! Iskreno saucesce !

Срђан Опачић

30.11.2009. 11:03

Нека нам за утеху буду његови стихови:" Тамо где мру други / Ми смо почињали живети / Разлоге животу / И у смрти смо налазили"

Славомир Мирковић

30.11.2009. 11:08

"Располагање раскошним клавијатурама песничких поступака и уверење да песнички језик може најпоузданије да нас приближи суштини и закономерностима света у којем смо - то су два битна својства и два истинска стваралачка преимућства Драгомира Брајковића. Овај нас песник, на различите начине и многим примерима, уверава да унутарња, дубинска зрачења поетски употребљеног језика ефикасно разобличавају преваре и подвале којима смо затрпани, разарају привидну надмоћ опсенарства над аутентичношћу, нуде подсмеху осионост ефемерног над непатвореним..." (Из рецензије Чедомира Мирковића књиге "Троглас", 2004.) Искрено и дубоко саучешће породици Брајковић.Имају за понос Човека.

Sekula Timotijević

30.11.2009. 14:10

Зашто нас тако рано и изненада остави, брате Драгомире. Да ли те није занела ''света честица душе'' и ''сунчаним лествицама'' понела у хладну свежину Твоје Писане Јеле. Да ли Те не угушише море, сјећања из дјетињства и муке и крв виђена у сну на свадби у Брзави? Можда су те однели необуздани ''Коњи Амира Франца'' на ''Повратку у Црну Гору'' да се још једном вратиш у ''Детињство сећања вредно''. Можда Те пут небески одведе на путовање у ујчевину, у камена Ровца, да успут видиш и Сињајвину, Бјеласицу и наше Бијело Поље и присетиш се путешествија ''од газдарице до газдарице'' - од Медановића до Љешнице у оно доба када први одлазак из родитељског дома ''Ђаци Ковренци'' доживљавају своје прве ''самоће и море''. Остаћеш славан ништа мање него велики Овидије коме си се обратио следећим стихом: ''Пролазе нам сунчана пролећа Мој далеки тужни Овидије'' Хвала Ти за велико и непролазно дело које си нам оставио. Нека Ти је вечна слава и хвала. Моје искрено саучешће твојој породици.

svetislav nenadović

30.11.2009. 15:35

Brajković je veliki prijatelj šidske kulturne javnosti.Prvi je održao besedu na grobu Blagoja Jastrebića u Vašici i bio je stalni učesnik Jastrebićevih susreta koji se do današnjih dana održavaju u šidu i vašici.Jedan je od priređivača/uz Savu Dautovića/Izabranih dela Blagoja Jastrebića,a ta je knjiga promovisana 30.septembra u Šidu,kada smo se poslednji put i susreli sa Brajkovićem.Šidski pisci okupljeni oko Književnog kluba Filip Višnjić upućuju saučešće Brajkovićevoj porodici i iskreno žale za gubitkom jednog od najvećih srpskih pesnika.

bogdan basaric

30.11.2009. 18:36

Pored navedinih priznanja i zasluga,svakako da bi ovim tuznim povodom,valjalo naglasiti i Brajkovicev rad u srpskoj dijaspori. Vise od tridest godina pohodio je vredni Dragomir Brajkovic,pesnicka udruzenja sirom sveta. Bio je clan brojnih zirija,koji su otkrivali knjizevne stvarace sirom sveta. Pomagao je u osnivanju brojnih skolsih i gradskih biblioteka...Kao malo ko,uvek je nalazio prave reci u podelama i sukobima,kojih je bilo u srpskom rasejanju. Za njega su uvek bila otvorena vrata,skola, klubova i crkava. Neka ti je vecna slava,dragi Brajko,ti si se svome rodu,svojim radom oduzio na najbolji nacin.

momo cvijovic

02.12.2009. 19:28

Uvek se trgnem kad umre pesnik. Vidici su isticali iz njegovih reci! `...rec u koju odlazak znaci da sam, konacno, stigao Kuci`. Slava mu!