Traganje za smislom
12. 06. 2006. u 19:18
Savremeni ruski film luta između prošlosti i sadašnjosti. Deca nekadašnjih velikana u prvom planu. Značajna produkcija, ali mršavi rezultati
Ovaj, do skora poznati međunarodni filmski festival, prošle i ove godine, prepakovan je u festival savremenog ruskog filma, uz prateće programe stranih filmova. Izgubivši nekadašnje mesto i značenje koje je nekadašnja sovjetska kinematografija imala u svetu, savremena ruska kinematografija, koja se još oporavlja od vremena bolnih transformacija i tranzicije, potražila je u Sočiju uporište za svoju prezentaciju domaćoj javnosti, kao i predstavnicima industrije i medija iz čitavog sveta.
Mada ove godine nije sve išlo naruku organizatorima, od lošeg kišovitog vremena, relativno prosečnih filmova, do završnice Festivala, koja je protekla u znaku svetskog prvenstva u fudbalu, njegova agilna direktorka Sitora Alijeva, uz saradnju svojih saradnika, uspela je da u Sočiju predstavi svojevrsnu retrospektivu onoga što je najbolje u ruskoj kinematografiji danas i da to na neki način suoči sa nekim značajnim ostvarenjima iz drugih sredina.
Oporavak ove bogate i značajne kinematografije, nažalost, ide dosta sporo. Tako je u produkciji bilo zamašan broj filmova, čak njih 200, selektivno prikazani filmovi u takmičarskoj konkurenciji i van nje, više su značajni po iskazanim tendencijama, nego po konačnim rezultatima.
Pretpostavka da će se iz kvantiteta preći u kvalitet, kao i u našoj novijoj produkciji, barem za sada ne pije vodu. Očigledno da savremeni ruski film luta između prošlosti i sadašnjosti, komercijale i umetnosti, u potrazi za novom publikom i novim autorima, i davno izgubljenom dušom, koja je krasila ovu kinematografiju.
Teme su veoma raznolike, od vremena Prvog svetskog rata "Garpa stuma" Alekseja Germana, mlađeg, bolnih iskustava iz Avganistana u "9 brigadi" Fedora Bondarčuka, komercijalno humorno intonirano "Tranzita" Aleksandra Rogoškina, do "Živih" Aleksandra Veledinskog, o junacima i žrtvama rata u Čečeniji, istovremeno dominiraju savremene intimne ljudske drame u kontekstu porodice, i svega onoga što novi savremeni život donosi, među kojima se izdvajaju filmovi "Tačka" Jurija Moroza o mladim prostitutkama, uvrnuta ljubavna priča "Euforija" Ivana Virupaeva i "Odnosi" Advotije Smirnove. Posebnu pažnju na sebe su skrenula dva dokumentarna filma "Divlja, divlja plaža" Aleksandra Rostorgueva, koji registruje zbivanja na sočiskoj plaži i "Proleće" Alekseja Fedročenka, čiji je prethodni film "Prvi na Mesecu", upravo ovde u Sočiju, započeo svoju trijumfalnu turu svetskim festivalima.
Ono što je zanimljivo, unutar ove značajne produkcije, ali, još relativno skromnih rezultata, mada su se i domaćini dosta amerikanizovali komercijalno tako da je u prvom planu uspeh na kasama filmova "Noćne straže" i "Dnevne straže" Timura Bekmambetova od kojih je ovaj poslednji samo u Rusiji za radio 35 miliona dolara, je činjenica da se obnova novog ruskog filma odvija u znaku dece nekada čuvenih autora i imena sovjetske kinematografije, Bondarčuka i Germana, čiji sinovi donose nove vrednosti, do Ane Mihalkove, koja igra glavne uloge u čak dva filma i tako dalje. Nastavak dobre tradicije svakako je u interesu novog ruskog filma.