BEOGRADSKE PRIČE: Grad iz starog spomenara
05. 12. 2018. u 14:45
Mada su građevine ostale iste, posmatrač stiče utisak kao da se nalaze u nekoj drugoj metropoli
REČ "spomenar" već je davno zaboravljena na ovom prostoru. Stariji ili srednjovečni Beograđani pamte je kao deo odrastanja, kada je svako imao svesku u koju bi mu neko od dragih prijatelja upisao prigodan tekst za uspomenu. Tu bi se naslućivale i prve simpatije koje bi se često rasplamsavale u prave ljubavi.
Baš zato uz stare raglednice Beograda spominjemo tu istu reč - spomenar.
Iako zdanja koja su pred očima čitaoca i danas postoje - sve izgleda potpuno drugačije. Da li utisak menja činjenica da su ove zgrade sada okružene drvoredima i parkovima, ili je u pitanju nešto drugo, tek - osećaj posmatrača je kao da gleda u prizore nekog drugog grada.
Tim pre što sve ove zgrade i sada postoje, gotovo neizmenjene.
Zaista, zdanje prvobitne Telefonske centrale i danas stoji u Kosovskoj ulici, iza leđa Skupštine, "Ruski car" je i dalje gde je bio - na početku Knez Mihailove. Državni arhiv je duboko utonuo u drvorede iza Pravnog fakulteta, a zdanje Jugoslovenske banke, a potonjeg "Jugoeksporta" i sada stoji na Trgu Republike.
PROČITAJTE JOŠ - Beogradske priče: "Kraljevski kapetan" među dunavskim sprudovima
Studentski dom je zaklonjen parkom u blizini Vukovog spomenika, mada je zdanje ostalo nepromenjeno, sadašnji Dom vojske je nekada nosio ime Ratnički dom, inače je zgrada nepromenjena, Baš kao i Ministarstvo saobraćaja, dominantna zgrada u Nemanjinoj ulici.
Trgovačka akademija je i danas posevećeno istoj nameni, to je Druga ekonomska gimnazija, a zgrada "Asikuracioni đenerali" i sada postoji na Terazijama. Doduše, u vreme njenog nastanka, tridesetih godina prošlog veka ovaj prostor je nosio ime Prestolonaslednikov trg.

Zgrada Državnog dečijeg obdaništa je i danas na onom delu Dušanove bližem Kalemegdanu, a Francuska ambasada je i u vreme nastanka bila jedna vrsta "arhitektonske medalje" na srpskom prestonom gradu.
Sve zgrade koje smo spomenuli i danas su tu.

Stare fotografije ih precizno prikazuju. Ali, kao da na njima nešto nedostaje, ili je nešto višak? Kao da se grad izmenio, a okruženje potpuno drugačije određuje sama zdanja.
Vreme neumoljivo protiče. Baš kao kada posle mnogo vremena mladolikog čoveka ugledamo u zrelim godinama. Posle toliko decenija, iskustvo ili bore čoveka promene do neprepoznavanja.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju