BEOGRADSKE PRIČE: Grad iz starog spomenara

Z. NIKOLIĆ

05. 12. 2018. u 14:45

Mada su građevine ostale iste, posmatrač stiče utisak kao da se nalaze u nekoj drugoj metropoli

БЕОГРАДСКЕ ПРИЧЕ: Град из старог споменара

REČ "spomenar" već je davno zaboravljena na ovom prostoru. Stariji ili srednjovečni Beograđani pamte je kao deo odrastanja, kada je svako imao svesku u koju bi mu neko od dragih prijatelja upisao prigodan tekst za uspomenu. Tu bi se naslućivale i prve simpatije koje bi se često rasplamsavale u prave ljubavi.

Baš zato uz stare raglednice Beograda spominjemo tu istu reč - spomenar.

Iako zdanja koja su pred očima čitaoca i danas postoje - sve izgleda potpuno drugačije. Da li utisak menja činjenica da su ove zgrade sada okružene drvoredima i parkovima, ili je u pitanju nešto drugo, tek - osećaj posmatrača je kao da gleda u prizore nekog drugog grada.

Tim pre što sve ove zgrade i sada postoje, gotovo neizmenjene.

Zaista, zdanje prvobitne Telefonske centrale i danas stoji u Kosovskoj ulici, iza leđa Skupštine, "Ruski car" je i dalje gde je bio - na početku Knez Mihailove. Državni arhiv je duboko utonuo u drvorede iza Pravnog fakulteta, a zdanje Jugoslovenske banke, a potonjeg "Jugoeksporta" i sada stoji na Trgu Republike.

Studentski dom je zaklonjen parkom u blizini Vukovog spomenika, mada je zdanje ostalo nepromenjeno, sadašnji Dom vojske je nekada nosio ime Ratnički dom, inače je zgrada nepromenjena, Baš kao i Ministarstvo saobraćaja, dominantna zgrada u Nemanjinoj ulici.

Trgovačka akademija je i danas posevećeno istoj nameni, to je Druga ekonomska gimnazija, a zgrada "Asikuracioni đenerali" i sada postoji na Terazijama. Doduše, u vreme njenog nastanka, tridesetih godina prošlog veka ovaj prostor je nosio ime Prestolonaslednikov trg.


Zgrada Državnog dečijeg obdaništa je i danas na onom delu Dušanove bližem Kalemegdanu, a Francuska ambasada je i u vreme nastanka bila jedna vrsta "arhitektonske medalje" na srpskom prestonom gradu.

Sve zgrade koje smo spomenuli i danas su tu.



Stare fotografije ih precizno prikazuju. Ali, kao da na njima nešto nedostaje, ili je nešto višak? Kao da se grad izmenio, a okruženje potpuno drugačije određuje sama zdanja.

Vreme neumoljivo protiče. Baš kao kada posle mnogo vremena mladolikog čoveka ugledamo u zrelim godinama. Posle toliko decenija, iskustvo ili bore čoveka promene do neprepoznavanja.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije