Beogradske priče: Dopisnica za premijera
17. 09. 2016. u 11:08
Neobična predratna razglednica iz porodične zaostavštine Milana Živkovića. Čestitka upućena Milanu Stojadinoviću 1940. stigla iz Minhena bez adrese
PREMIJER Jugoslavije pre Drugog svetskog rata bio je Milan Stojadinović, čovek čija uloga je do danas ostala umnogome kontroverzna. U tri saziva bio je ministar finansija, a u političkom životu međuratne države ostao je zabeležen, prvo, kao član Narodne radikalne stranke.
Potom je osnovao i Jugoslovensku radikalnu zajednicu, a njegovo političko delanje bilo je okrenuto približavanju silama Osovine. Istovremeno je pokušavao da ostane miroljubiv sa Francuskom i Italijom, nameravajući da izbegne nastupajući ratni sukob, a poznat je bio i po pokušaju da uvede konkordat, specijalni sporazum sa Vatikanom, što je izazvalo veliki bunt u javnosti.
Istorija dalje pripoveda da je na zahtev Britanaca u vreme Drugog svetskog rata interniran na Mauricijusu, gde je proveo Drugi svetski rat, a potom je otišao u Argentinu, u kojoj je bio visoko uvažavan kao vrhunski ekonomista. Tamo je napisao i knjigu "Ni rat ni pakt".
Ovog puta priča o Stojadinoviću i njegovim tragovima u Beogradu dolazi u "Beogradske priče" iz potpuno neočekivanog ugla. Stara beogradska porodica Živković čuva sećanje na ovog čoveka putem razglednice koja je već decenijama u njenoj arhivi.
- Moj deda po majci Milan Živković čuvao je različite stare dokumente i fotografije u kući, pa je tako moju pažnju privukla ova razglednica, koju pamtim još kad sam bio dete - kaže akademski slikar Slobodan Krstić. - Na slici je skulptupra iz Minhena, iz "Kuće nemačke umetnosti", snimljena u vreme kada je taman počinjao Drugi svetski rat.
Stojadinoviću se obraća prijateljica Marijeta Šmit (ili šta god da mu je bila) iz Minhena, upućujući mu čestitke za novu 1940. godinu. Uz kurtoazne pozdrave pomenula je i kako je "nepopravljiv šarmer" i dodaje još nekoliko komplimenata.
Ovog puta neobičnost na koju nam Krstić skreže pažnju sastoji se u tome što je dama naslovila dopisnicu samo rečima "Milan Stojadinović, Beograd". Mimo svih običaja, to je bila cela adresa koju je napisala gospođa (ili gospođica) Šmit.
Kako je premijer bio dovoljno poznat, predratni poštari su isporučili čestitku na pravu adresu.
Пре рата
17.09.2016. 14:35
На једној дописној карти из 1938. године, поред имена и презимена женске особе као примаоца и "Београд", чита се текст:"Чекаћу те 7.5.у 15 сати код Народног позоришта. Небојша". Пошто дописница није овако могла бити достављена, писмоноша се 7.5. пред 15 сати појавио пред Народним позориштем и приметивши мушкарца који тамо стоји, овоме пришао и упитао га да ли је он Небојша што је овај потврдио. Предао му је дописницу лично и тиме објаснио да особа коју чека неће бити у стању да на састанак дође.
@Пре рата - Romantičan komentar ali za neku drugu priliku i neki drugi naslov. Ovde se radi o Stojadinoviću koji je za one koji ne znaju dugo posle rata živeo u Argentini i tamo se "spajtosao" sa Antem Pavelićem, i sa tim najvećim krvnikom srpskog roda je potpisao 1954 god. proglas protiv komunističke partije Jugoslavije ! (ako je to prava istina) ? Njegova biografija i deljenje nas na za i protiv lika i dela istog, tim aktom pada u vodu. Ne znam čemu u "Beogradskim pričama" podsećanje na Stojadinovića ?
@Пре рата - И Черчил се са Хитлером током ратних сукоба састајао тајно на острву Ман. Склопили су уз кафу и кекс купопродајни уговор продаје Бакингем палате која није могла да буде пренета на Хитлера јер је Тито у овом послу имао предност (ако је то права истина)? Његова биографија и дељење нас за и против лика и дела истог , тим актом пада у воду. Не знам чему у "Београдским причама" потсећање ( са "Т" а не са "Д") на Тита?
Komentari (3)