Beogradske priče: Čija je Ulica braće Jugovića?

Z. NIKOLIĆ

16. 09. 2016. u 11:29

Beogradska štampa pre Drugog svetskog rata oplakivala jednu gradsku zabludu

Београдске приче: Чија је Улица браће Југовића?

POSTOJE administrativne greške koje pukom omaškom mogu da izbrišu velika imena iz istorije. Tako je bilo i sa Ivanom Jugovićem, osnivačem prve srpske Velike škole u Beogradu i njenog prvog rektora. Jugović je bio profesor kneza Aleksandra Karađorđevića, Karađorđevog sina i vladara Srbije od 1842. do 1858. godine, kao i učitelj Vuka Karadžića.

Njemu je bila posvećena jedna važna gradska ulica, koja i danas spaja Dom Vojske sa Studentskim trgom. Gradski novinari još 1938. godine uviđaju omašku jer je Ulica braće Jugovića prvobitno bila imenovana po jednom drugom Jugoviću. Bio je to Ivan Jugović.

IZVANREDNA LEPOTA

ČOVEK kojeg Vuk Karadžić pominje u mnogim svojim delima bio je vrlo upečatljiv u svoje vreme, a važilo je sećanje koje je govorilo da je posedovao "izvanrednu mušku lepotu". Zbog toga, a i visoke učenosti bio je često proganjan, a hroničari beleže da se "usled toga propio i nije doživeo četrdesetu godinu".

- Neumitna sudbina ovog zaslužno Srbina nije ga poštedela ni posle njegove smrti - beleže novinari tokom 1938. godine. - Ulica koja se i danas proteže od Ratničkog doma do zgrade Beogradske krivične policije nosila je do pred Prvi svetski rat njegovo prezime jer je Jugović u toj ulici stanovao zbog blizine škole.

Upravo ovde nalazila se stara turska zgrada u kojoj je prvi put, 1908. godine, otvorena prva Velika škola u Srbiji. "Iako je bio prvi sekretar Praviteljstvujušćeg sovjeta serbskog, ministar prosvete Karađorđevog doba i prvi rektor prve srpske Velike škole, iz neznanja odbornici Beogradske opštine prekrstiše u Ulicu braće Jugovića, te tako nehotice utrše i poslednji javni trag uspomene na nesrećnog zaslužnog Srbina Ivana Jugovića."

Biografija ovog čoveka otpočinje u rodnom Somboru, gde je završio gimnaziju, da bi studije prava okončao u Mađarskoj. Bio je profesor latinskog u karlovačkoj Drugoj latinskoj gimnaziji, ali Vuk Karadžić beleži kako "je ubrzo ovaj položaj morao napustiti jer se mitropolit Stratimirović ubrzo omrzne na nj, što je bio vrlo lijep čovjek", pa su se žene često zagledale u njega. "Mnoga ženska srca su bila ojađena kada je Jugović morao iz Karlovaca", beležio je Vuk.

Pošto je stigao u Srbiju 1805, imenovan je za pisara u Karađorđevom Sovjetu, a već 1807. postao je prvi sekretar.

Najbolji hroničar njegovog dela bio je upravo Vuk Stefanović Karadžić, na osnovu čijih beležaka i stvaramo sliku o ovom retko učenom čoveku svoga doba.

IDEJNI TVORAC

- NA predlog Jugovićev Karađorđe i Sovjet pristali su da se u Beogradu otvori Velika škola - piše Vuk. - Svečanom otvaranju prisustvovao je gospodar Mladen, mitropolit i mnogi ugledni Srbi. Otvaranje je obavio tadašnji ministar prosvete Dositej Obradović, sa kojim je Jugović kasnije došao u konflikt i zbog koga je 1811. godine napustio Srbiju i otišao u Bečkerek, gde je posle toga ubrzo i umro.

Pre otvaranja, po predlogu Jugovićevom, Sovjet je uputio poziv: "Da se iz sviju krajeva Srbije sinovi srpski, bez svakog prizrenja na zvanije i stanje materijalno njihovih roditelja, u ovu školu pozovu, no samo takovi koji već prilično znaju čitati, pisati i računati".

Prvi đaci Velike škole bili su knez Aleksandar Karađorđević, gospodar Mladenov sestrić Jovica, vojvode Milenka sinovi Ivan i Milan, Vuk Stefanović Karadžić i drugi, njih ukupno 35.

Po Vukovom kazivanju "u Velikoj školi nije bilo klupa nego su đaci unaokolo sjedili na slamnijem stolicama". Jugović je na početku predavao istoriju i račun.

Kasnije, kako beleže hroničari, Velika škola je stekla više đaka, pa je izmenjen i nastavni program. Držana su predavanja iz istorije, zemljopisa, statistike, a takođe i računica, nemački jezik, državno pravo, međunarodno pravo, krivični postupak, moralne pouke, crkveno pojanje, i vojno vežbanje. Ovo poslednje podrazumevalo je "fehtovanje sabljama i egzercir sa puškama", koje su predavali jedan ruski oficir, i dva podoficira.

Istraživanje iz 1938. godine, koje potpisuje ugledni novinar Sveta Milutinović vodi ka njegovom velikom razočaranju što smo zaboravili na ovog uglednog čoveka.

- Istina, jedna ulica je do rata nosila njegovo ime, ali je ona, ko bi ga znao kako - prekrštena - jadikuje Milutinović. - Zašto je Ivanu Jugoviću utrt trag, što u Beogradu nijedna ulica ne nosi njegovo ime, i što za njega retko ko zna, nije čudo, jer za njega malo znaju i pozvani na Beogradskom univerzitetu. Zvao sam telefonom Beogradski univerzitet i pitao imaju li ikakve podatke u našem arhivu o Ivanu Jugoviću, a oni su me bez ustezanja pitali na kojem je on fakultetu.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

Branislav J.

17.09.2016. 14:57

Pohvalio bih V.N. zbog ovih naslova. Samo mala konstatacija da kada je reč o Ivanu Jugoviću u ovom tekstu autora ima malo konfuzije, netačnosti kod datuma, (greška kod štampanja ?) i nedovoljnog informisanja čitalaca. I.Jugoviću nije bilo pravo ime, već Jovan Savić pa je promenio ime kada je došao u Smederevo, tj. u Srbiju. Bečkerek je današnji Zrenjanin. Velika škola 1808 god. sadašnji muzej Vukov i Dositejev, itd. Čudno je da nema komentara.