Beogradske priče: Od mirnog grada do džungle na asfaltu

Zoran Nikolić

17. 08. 2016. u 11:07

Reforme na raskrsnicama i prvi lopovluci na ulicama glavnog grada pedesetih godina. Prvo su kradena diplomatska kola, a lopovi najčešće otimali vozila samo da bi se provozali ili ukrali poneki manji deo

Београдске приче: Од мирног града до џунгле на асфалту

Knjiga "Šezdesete", Darko Ćirić

UZBUNA u stanici milicije, a odmah posle, dvadesetak motocikala kreće u potragu za ukradenim džipom. Posle poziva u ponoć ljudi u plavom su se dali u potragu ne bi li ustanovili ko se usudio da učini tako bezobrazan potez.

Usred Beograda neko se usudio da ukrade auto!

Sve se to događa u decembru 1951. godine, a vlasnik džipa bio je vojni ataše britanske ambasade. Priča počinje u doba kada u Beogradu nije bilo mnogo motornih vozila, pa je ovakav nesvakidašnji čin privukao ogromnu pažnju.

O tome pričamo sa članom Udruženja istoričara automobilizma Aleksandrom Zajcom, koji sa kolegama skuplja mnoge dragocene, ali i neobične podatke o motorizaciji i njenoj istoriji u glavnom gradu.


Kradljivci i vozači

SLUČAJ ukradenog džipa je sa lakoćom rešen jer su lopovi prosto pobegli ostavivši vozilo. Dabome, u to doba nije bilo mnogo krađa jer obijači i nisu imali mnogo šta da ukradu, a na udarima su bila uglavnom diplomatska vozila. Slično je prošao i automobil američke ambasade, koji je bio neovlašćeno odvezen sa parkinga ispred hotela "Mažestik", a novinari su se iščuđavali jer je vozilo pronađeno čak - u Staroj Pazovi.

- Novinski izveštači tog doba beleže da su se načešće krađe odvijale ispred velikih gradskih hotela, poput "Moskve" i "Mažestika" - objašnjava Zajc. - Tamo je bilo parkirano najviše automobila, bila su slabo čuvana, a retko kad i zaključavana. Gosti su u velikom broju bili stranci.

Sumirajući policijske i novinske izveštaje iz decembra 1951. godine, Zajc citira ondašnje analitičare i njihova mišljenja. Tamo piše kako "broj krađa automobila nije mali, bar za Beograd. Od januara do decembra ukradeno je 38 - što automobila što motocikala".

- Te krađe se obično vrše radi provoda, najčešće da bi se kradljivac provozao - pišu ondašnji analitičari.

- Manji broj njih krade automobile i da bi došao do neke materijalne koristi, ali niko od njih nema smelosti da ukradena kola sakrije ili preproda, već se samo zadovoljava time da poskida sve važnije delove, ili da ih posle vožnje ošteti kao što je to bio slučaj sa kolima D-6018 američke ambasade. Ovaj auto je bio ukraden 17. septembra predveče sa Kalenićeve pijace. Samo jedan sat posle krađe pronađen je na uglu Cerske ulice i Jovana Rajića. Nepoznati lopov uspeo je za to vreme da skine poklopac sa rezervoara i kilera, odnese sirenu, pumpu za benzin, kablove sa motora i levi far. Ostale delove nije uspeo "da pokupi", pošto je primetio patrolu i smatrao je, verovatno, da je bolje po njega da se zadovolji samo time.

Nova postolja

PEDESETIH godina Beograd još nije imao semafore ali jeste saobraćajne policajce. Njih je Saobraćajni odsek Povereništva unutrašnjih poslova rešio da izdigne na posebna postolja, kako bi ih šoferi bolje videli.

Istovremeno, tako su i saobraćajni milicioneri mogli da imaju "bolji pregled i kontrolu nad vozilima".

- Aprila 1952. godine u najprometnijim delovima grada uveliko su obeležavani pešački prelazi - dodaje Zajc. - U celom gradu su markirane takozvane stop-zone, kao i pravci kretanja za sva motorna vozila. Svi pešački prelazi morali su da budu uočljivi, a ostalo je zapisano kako "se misli da će ovakve mere dosta pomoći boljem odvijanju saobraćaja i većoj bezbednosti prolaznika".

Novine onog doba beleže kako se "ovakav način obeležavanja prvi put kod nas primenjuje, a izvodi se po ugledu na moderne evropske gradove. Mere protiv prekršitelja novih saobraćajnih propisa biće daleko strože nego do sada."

Tako i naš list iz aprila 1953. godine piše o takozvanom unakrsnom saobraćaju.

- To je bilo vreme kada Beograd po brojnosti treba da dopre do pola miliona stanovnika - podseća Zajc. - Saobraćajna rešenja tražila su modernizaciju, pa je odlučeno da milicioneri istovremeno rukovode prelaskom pešaka i propuštanjem vozila. Kako su govorili nadležni, "novi način iziskuje snalažljivost i okretnost vozača i dozvoljava brži saobraćaj". Pored milicionera, bio je angažovan i njegov pomoćnik kako bi mu asistirao obučavajući pešake kada treba da pređu ulicu.

Bez sirene

Javnosti je bilo vrlo jasno predočeno zašto treba uvesti novine na beogradskim ulicama.

- Dosadašnji način regulisanja gradskog saobraćaja je nepodesan. Saobraćajni milicioneri rukovode samo kretanjem vozila. Prelaz pešaka preko kolovoza slobodan je neprekidno, bez obzira na to u kom se pravcu vozila kreću. Pored toga, stari način nameće vozačima obavezu da ispred raskrsnice upotrebe odgovarajući zvučni signal. Pogrešno primljen ili dat znak dovodi do nesporazuma, što smanjuje bezbednost i usporava pravilno regulisanje saobraćaja.



UNIFORME

SAVET za komunalne poslove je decembra 1953. godine zvanično predložio da saobraćajni milicioneri, pored belih rukava nose ubuduće i bele kape, a noću bele mantile kako bi ih vozači mogli lako, bez naprezanja da vide, da se postave nove saobraćajne oznake i svede sistem zvučne signalizacije na najmanju moguću meru.

(Dakle, i tada su nervozni vozači preterano voleli da "nagaze" sirenu.)

- Taksi šoferi moraće da nose specijalne kape i mantile - piše dalje u predlogu. - Na svim stajalištima auto-taksija biće postavljeni cenovnici sa cenama vožnje do poznatih mesta u gradu.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (3)

Sredoje

17.08.2016. 12:00

Zar ste bas morali da nam zabrljate ove lepe fotografije? Cemu to? Svi znaju ko su i sta su Novosti pa je ovakva "reklama" nepotrebna. Nije fer prema citaocima.

BULDOZER

17.08.2016. 13:10

@Sredoje - Vjerovatno su im to licne slike iz arhive, boje se nebili ih neko duplicirao!!! Kofole, autorska prava i slicno!!! A od autora ni moguce da vise nije puno ostalo......

произвољно

17.08.2016. 12:01

"Дакле, и тада су нервозни возачи претерано волели да "нагазе" сирену."Није тачно - пошто није било жмигаваца на колима, скретање се објављивало притиском на сирену једном или два пута у складу с тим да ли се скреће лево или десно. Отуда бука од сирена на раскрсницама.