Uvek gužva zbog gulaša u lepinji

G. NOVAKOVIĆ

18. 01. 2016. u 22:46

Pekara "Spasa" u Skadariliji čuvena po svom specijalitetu. Gosti bili i Momo Kapor, Bajaga, Sergej Trifunović....

Увек гужва због гулаша у лепињи

UŠUŠKANA među kafanicama svetskog glasa, ali i onima koje je donelo moderno doba, u prestoničkoj boemskoj četvrti Skadarliji, stara pekara "Spasa" duže od sedam decenija dočekuje verne mušterije. Poznata po svom gulašu u lepinji, a čuvena kao jedina pekara koja opstaje u Skadarskoj ulici, u nju se vraćaju sve generacije koje su probale ovaj jedinstveni gurmanluk, pa čak i mnogobrojni stranci.

Još od 1942. godine, pekara "Spasa" se nije pomerila sa svog mesta, kraj fontane. Posao je započeo Radomir Spasović, da bi preko sina i snaje u nasleđe došao unuci Jeleni, stomatologu, koja ne diže ruke od porodičnog biznisa.

- Za nas se pročulo odmah po otvaranju, ali pravu slavu stekli smo 1967. godine, kada je deda prihvatio stričevu ideju da u ponudu uvrstimo gulaš u lepinji - ističe Jelena. - Pamtim beskrajne redove duž Skadarlije zbog gulaša, pošto smo ga nekada služili samo u popodnevnim satima.

Ovu gurmansku poslasticu "tukao" je glas da je "studentska hrana" zbog cene koja je uvek bila pristupačna. Čak i sada, 200 dinara za gulaš u lepinji izdvoji oko sedamdesetak sugrađana dnevno. Ipak, pamte se i bolji dani.

- Nekada smo pravili po nekoliko šerpi, a danas samo jednu za ceo dan. Teško je opstati, ali više me vode emocije kroz posao nego profit. Ipak, imamo mnogo stalnih mušterija kojima dugujemo tu vernost - kaže Jelena.

PITAJU ZA RECEPT NE DEŠAVA se često, ali mušterije umeju da pitaju za recept, koji bez ikakvih problema dobijaju od "Spasinih" majstora. - Jedina tajna je u dugom kuvanju - otkriva Jelena Spasović. - Luk se dinsta satima, a gulaš se kuva tri do četiri časa, uz mešanje na svakih pet do deset minuta.

Kako kaže ponosna naslednica, turisti se posebno oduševe "Spasinim" specijalitetom. Njima najpre preporuče kvart, a onda oni čuju za pekaru ili ih stari znalci dovedu kod njih. Među onima koji nisu odoleli čuvenom gulašu u posebnom pakovanju svojevremeno se našao i Mom0 Kapor. Osim njega, prste su slasno umazale i mnoge druge značajne ličnosti ovog doba.

Imamo mušterije iz gotovo svih profesija - ponosna je Jelena. - Akademici, političari i fudbaleri nisu nas zaobišli. Svojevremeno je dolazio Milan St. Protić, poseti nas povremeno Sergej Trifunović, a moja majka čuvala je Bajagino dete u pekari dok je on jeo svoju porciju gulaša.


USKORO U PONUDI PITE I KREMPITE?

IDEJA vlasnika je da u narednom periodu malo modernizuje prostor i pretvori ga u kafeteriju, ali duh, ipak, neće biti promenjen.

- Dosadašnja ponuda ostaće ista, a volela bih da uvedemo tradicionalne kolače poput suvih pita i krempita - kaže Jelena.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (27)

Canada-Beograd

18.01.2016. 23:00

Vrlo cesto kupim cuveni gulas ,dobro zapakujem i posaljem po poznanicima u Canadu,prijateljima koji su odrasli u Beogradu i znaju za ovaj brend. Od momenta kada ga kupim,dok ne bude kod njih na stolu prodje oko 15-16 sati.Uvek mi posalju sliku kako ga "lome" !

Безимени

19.01.2016. 05:43

@Canada-Beograd - Ех...а јел мош ти мало да прошириш тај бизнис? Није да овде нема, али...Ипак - нема!

Teressa

19.01.2016. 02:42

@Dumar - Odakle si, koje si godiste, to su prava pitanja za tebe i odgovor kako ne znas za gulas..

Деки

19.01.2016. 15:59

@Dumar - Јањо, не претеруј.... Београд је велики град (увек био), нормално је да има пуно специфичних места, која наравно не морају сви његови житељи да познају. Знаш ли ти за "тровача"? Ето има пуно Београђана који, рецимо, не знају за ту стару посластичарницу. Али гулаш у лепињи је стварно феноменалан, ето прилике да човек проба.

Jasna

16.05.2017. 18:28

@Dumar - Joj podseti me na "Lazu trovaca"..kod xiv beogradske gimnazije, Kaleniceva pijaca..!! Zna se za svaki odmor smo isli kod "Trovaca"..!!

kerber52

19.01.2016. 00:09

200 dinara za gulaš u lepinji, i to je vama pristupačno? za te pare u nišu punjena pljeskavica u lepinji

St

19.01.2016. 02:23

ja to pamtim iz detinjstva. To i besplatne projekcije caplinovih i dr filmova nedeljom..pre desetak godina odem s kumom da se podsetimo. kad ono nije nikakav gulas vec nekakvi bubci. nismo ni pojeli skoro da nam pozli...

djoka

19.01.2016. 02:26

Ovako se u tradicionalnim ruskim restoranima u Njujorku sluzi beef stroganoff ili ti ruska verzija govedjeg gulasa, samo sto je lepinja malo dublja.

Toronto

19.01.2016. 03:34

Da, za nas iz Beograda je i bila hraonica, jeftino a ukusno, Prosle zime, morao sam posetiti Skadarliju i pojesti lepinju sa Gulasem i to je po ukusu onako kako je bilo nekada .Za studente prihvatljivo i jeftino i ako se ne varam, bilo je i Lepinje sa kajmakom. Tada je Skadarlija bila puna , mladih i Skadarlijom se sirio miris i rostilja, muzike kao i miris pecenih Sardela.

Ena

19.01.2016. 05:16

Ja sam obozavala njihove lepinje sa kajmakom, dok je moja okolina radje narucivala sa gulasom! :) :) :)

Bez nostalgije

19.01.2016. 05:52

Sedamdestih godina proslog veka... Lepinja sa gulasem ili kajmakom i krigla piva nesto nize niz ulicu. I nikad nisi morao da se brines dal' ces naci drustvo. Uvek bi se neko pojavio.Tako je nekad bilo.

Braca

19.01.2016. 08:28

Moguce je da otkucaju 70 porcija dnevno. Da je tako losa prodaja, odavno bi zatvorili radnju jer im se nebi isplatilo da rade.

SavskiGaleb

20.01.2016. 13:22

@Braca - I to sto prodaju je previse ako se ima u vidu danasnji (ne)kvalitet gulasa i neljubaznost osoblja. Nekada je, zaista, sve bilo drugacije i bilo je "pod obavezno" svratiti na gulas... poslednji put mi je preselo za sva vremena.

Luna

19.01.2016. 09:28

Oni su poznati od davnina. Ranije setnje Skadarlijom zavrsavale su se bas u toj pekari gde se uvek jele lepinje sa kajmakom i gulasom.. I sada kede me put nanese kroz divnu Skadarliju svratim po lepinju sa kajmakom i sa gluasom za moje ukucane. Ne samo da su jedinstveni u gradu vec i ljubaznost im je na visokom nivou.

Mimmi

19.01.2016. 10:13

I kod nas je poseta ovoj pekarici prenosena "sa kolena na koleno" i naravno neizbezan gulas u lepinji :)

Goran

19.01.2016. 14:00

200 din za to jelo nije mnogo ali ako uzmemo u obzir visinu plate u Srbiji jesti to par puta mesečno je ama pravi luksuz. U mojoj statistici plate nema javnog sektora pričam za ljude koji rade za 12-16 hiljada mesečno. Sva sreća eto imamo sposobnu elitu obezbedila sve za raju.

Nina Jerković

19.01.2016. 20:48

@Goran - Za 200 dinara može da se kupi 2 kilograma pirinča "akcijskog" i preživi 20 dana u "Serbian Survivor" stilu ako si nezaposlen i nemaš stalnih prihoda. Nažalost najeftinija hrana za nezaposlene makaroni je duplo poskupela za zadnjih par godina pa umesto 1 kolograma sada za 50 dinara, može da se kupi samo 400 grama najgorih makarona.

Mms

19.01.2016. 15:23

Dobro je sto i toliko podajete, potrudite se da u vasem gulas bude, srazmerno mesa( a ne iznutrica), i moce, nije gulas ponekad mokar hleb, ili veca cena ,a dobar kvalitet.

Branko

20.01.2016. 18:05

Svratio skoro do njih, i reko' hajde da probam, nisam odavno.Radnica je istim rukama kojima manipuliše novcem, bez pranja ruku između mušterija, uzela da mi otvara lepinju i sipa gulaš. Zahvalio sam se, okrenuo i izašao.

Gagi

02.08.2019. 22:15

Prvo jelena nije unuka spasina vec cerka ne razumem da to niste shvatili, drugo niste naveli da je to gulas od junecih bubrega a ne od mesa, to je drzao pokojni spasa a u radnji je radio kao pekar njegov surak, kakav sin i snaja kakvi bakrachi sin mu bio narkoman i umro od droge ne prichajze svasta, kasnije njegova supruga preuzima sav posao i radnja je i dalje dobro radila tj pekara sve dok joj se cerka nije udala a ona onemocala i onda krece nizbrdo jer su veliki prohtevi