TROŠARINE su decenijama bile gradske carinarnice. Nekada su ratari i voćari iz okoline Beograda dolazili u prestonicu kako bi prodali ono što su proizveli, a gradske vlasti bile su zadužene da naplate urednu gradsku taksu za taj posao.

I danas postoje delovi grada koje nazivamo trošarinama, po navici koja je davno nastala. Njih su, po pravilu, krasile rampe koje bi zaustavljale zapregu. Tada bi gradski službenik "odrezao" koliko košta da seljak unese u varoš ono što je bio nameran da proda, i potom je podizao rampu kako bi ovaj mogao da nastavi svoj put.

Na današnjem Bulevaru kralja Aleksandra nalazila se jedna od takvih, gradskih trošarina, budući da je ovuda vodio Smederevski drum, koji je ovom trasom bio prosečen još u doba Rimljana, kada su ga zvali Via Militaris.

Tuda bi stizale zaprege iz Višnjice, Slanaca i Velikog Sela sa namirnicama važnim za gradska domaćinstva.

A tako nekako teče i naša priča.

Sagovornik nam je Dragan Perić, jedan od hroničara starog Beograda, koji upozorava da naziv Đeram nije nastao po bunaru, ma kako da je to prva asocijacija naših sugrađana.

- Tu nije bilo bunara - izričit je Perić. - Na mestu koje mnogi Beograđani danas zovu Đermom postojala je rampa. Kako su je stalno podizali i spuštali, neko se dosetio da je prozove po mehanizmima koji su se tada koristili u Vojvodini, kako bi bilo lakše izvaditi kofe vode iz bunara.

I tako je naš Đeram u stvari stara gradska carinarnica - bez bunara.