Beogradske priče: Rata bi bilo i bez Principa
18. 09. 2013. u 11:30
Jedna kuća u Beogradu krije tajnu početka prvog planetarnog sukoba u 20. veku. Iznad Slavije i danas stoji kuća Damjana Brankovića, iskusnog masona, koji je pola godine pre atentata u Sarajevu srpskoj vladi najavio početak rata
U BULEVARU oslobođenja broj 2, u Beogradu, tek nekoliko desetina metara iznad Slavije, živeo je čovek koji je poznavao razloge i motive početka Prvog svetskog rata pola godine pre nego što je počeo najveći sukob u dotadašnjoj istoriji.
Današnja, moderna istoriografija prepuna je političkih ambicija onih koji „na pobednički način“ pišu istoriju. Među planetarnim glupostima koje ulaze u modu, ističe se ona koja govori da su Srbi krivi sa Prvi svetski rat, pogotovo jer je atentat u Sarajevu delo Gavrila Principa, odnosno Mlade Bosne.
A priča o Damjanu Brankoviću govori upravo suprotno.

Na fasadama ove zgrade stoje tipični masonski simboli. Zdanje Damjana Brankovića zbori da je on bio veliki poštovalac i član slobodnozidarskog reda, pa iznad samog ulaza u zgradu stoji upečatljiv medaljon iznad kojeg dominira piramida sa „okom svevidećim“, čije je značenje dominantno kod masona. Sunčevi zraci obasjavaju siluete dve žene, od kojih je jednoj na ramenu sova, simbol budnosti, a drugoj je u ruci ogledalo, koje predstavlja introspekciju, odnosno samospoznaju. Bezbroj manjih medaljona na građevini označava faze u kojima slobodni zidari stasavaju tokom prikupljanja svojih znanja.
Damjan Branković bio je još početkom 20. veka istaknuti član ovog društva, da bi kasnije postao i Veliki besednik Velike lože „Jugoslavija“. Jedan je od osnivača četničkog pokreta. To je bilo vreme kada je osnivan ovaj pokret na jugu Srbije, kako bi se suprotstavljao Bugarima. Uz Damjana Brankovića, tu su bili i istaknuti masoni Miloš Gođevac, Vasa U. Jovanović i Jovan Aleksić.
Ovaj neobični čovek čija su delovanja iz senke bila doboko patriotska, imao je bliske kontakte sa Nikolom Pašićem koji ga je često slao u političke misije. Branković je inače bio vispren poslovan čovek, a još pre Prvog svetskog rata bio je zastupnik nemačkog giganta „Krupa“ za Kraljevinu Srbiju.
On je bio prvi koji je Pašiću javio da će doći do aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske, a prisustvovao je i mnogim razgovorima sa kraljem Aleksandrom Karađorđevićem, gde je bio neka vrsta kurira, odnosno prenosioca poruka između monarha i ondašnjih slobodnih zidara.
Jedan od izvora za biografiju Damjana Brankovića jesu policijske arhive od 1945. do 1956. godine, jer je posleratna komunistička policija temeljno ispitivala Brankovića, sve do smrti, kada se upokojio u dubokoj starosti. Postoje i dokumenti u Arhivu Jugoslavije, gde stoje jasni podaci o delu ovog čoveka.
Tadašnji policijski islednici, neupućeni u postojanje masonerije i njenih tajni, beleže u zapisnicima podatke kojima se iščuđavaju. U Brankovićevim izjavama izdvaja se ona u kojoj je za kralja Aleksandra rekao da je bio član lože „Grand Orijent“ u Parizu, a da je tu bio i general Saraj, komandant Solunskog fronta. „Uopšte“, beleži islednik, „po Brankoviću je većina predsednika država učlanjena u masone. Po njemu, čak i Truman je mason.“ (Podsećamo, tadašnji američki predsednik se čak i fotografisao sa masonskom keceljom.)
Čovek od velikog poverenja ondašnjih vlasti, kakav je bio Branković, imao je veoma bitnu ulogu u skupljanju informacija o pretnjama koje su kasnije prerasle u Veliki rat. Zaprepašćujuće je sa koliko tačnosti je bio upućen u događaje koje kasnije potvrđuju izvori iz Arhiva Jugoslavije.
DOGOVOR U KONOPIŠTU
Najave koje su početkom 1914. godine stigle do Brankovića bile su veoma važne i beskrajno delikatne.
- Meni je u poverenju saopšteno u Berlinu da je ultimatum Srbiji spremljen u Potsdamu, i da je rat protiv Srbije odlučen u Konopištu, između nemačkog cara Vilhelma i Franca Ferdinanda u januaru mesecu 1914. godine, nekoliko meseci pre atentata - kasnije je objasnio Damjan Branković policijskim islednicima.

Eto, tako naše vlasti nisu umele da čuju direktnu pretnju ratom, koji joj je bio pred vratima, a atentat Gavrila Principa samo je ubrzao ono što je bilo uveliko izvesno. Plan da rat počne svakako nije počeo sa ovog podneblja, već posle razgovora nemačkog i austrougarskog lidera, a jedna kuća, neposredno iznad Slavije, i dalje „pamti“ to opasno vreme, u sumrak pred Prvi svetski rat.
Beogradjanin
18.09.2013. 11:58
Sve ovo pokazuje da Prvi i Drugi svetski ratovi jos nisu gotovi, vec da se vode drugim sredstvima...1991., 1995., 1999., 2008. - samo su etape u dostizanju dugorocnih ciljeva...bivsi ministar informisanja Slovenije iz 1991., kada je DEZinformisao o ubijanju vojnika JNA, Jelko Kacin, juce je "postavio pitanje" o autonomiji Vojvodine(?!), a povodom pregovora Srbije u ulasku u Evropsku Uniju(?!). U Vukovaru se maljevima razbijaju table sa pismom Srpskog naroda a to Jelku Kacinu ne smeta...
Veliko postovanje za sve sto je ucinio gospodin Brankovic. I velika tuga sto danasnja srpska inteligencija nije ni do kolena nasim ucenim ljudima iz proslosti. Danas oni svoje kapacitete koriste stranim interesima, stide se svog porekla i prvi su kad treba da se oklevetaju ljudi ili dogadjaji iz nase proslosti.
Okupator se ubija,a ne docekuje sa cvecem!Uvek su zapadnjackoj azdaji Srbi bili glavni krivac i razlog za sve sto su planirali da urade!
Text vam je u smislu "Nisam ga ja ubio , ubio ga je metak iz mog pistolja."
kad bi to tako bilo, onda bi sa tim jos pre od srpske vlade bili upoznati u francuskoj i engleskoj vladi i oni bi poduzeli odgovarajuce mere. Ali nije se plan za svetski rat kovao u nemackoj, nego upravo u lozama Francuske i Engleske. Njima je smetala ogromna AU, a Srbiju su ugurali kao topovsko meso za svoje planove. 1915 UK i Francuska nude komad AU teritorije Italiji da im se pridruzi. Vec to dokazuje njihove planove, a rezultat rata je napredak F i UK kapitala na ustrb AU
Komentari (26)