Čeka novu stanicu

B. Caranović - N. Petruševski

11. 07. 2010. u 21:52

Beograđanin Vladan Pavković više od dve decenije stanuje u napuštenom vagonu. U "Gušter naselju" kod Sajma stanuje još desetak porodica

UZ šine, nedaleko od Sajma prema "Gazeli", Beograđanin Vladan Pavković sa ćerkom Vlatkom stanuje u napuštenom vagonu. Ovde, u "Gušterovom naselju" već decenijama živi još desetak porodica. "Železnica Srbije" dogurala je vagone kao privremeni smeštaj za svoje radnike, navodno, da sačekaju rešenje stambenog pitanja. I tamo ih, valjda, i zaboravila.

Preko puta napuštene "ganz" garaže za vozove, poređani istruleli kupei, uz njih dozidane udžerice, prislonjeni delovi teretnih vozova, razlupane kapije. Sve obraslo u visoku travu, okruženo zarđalim delovima vozne konstrukcije.

STRUJA I VODA DO skoro smo struju plaćali Železnici paušalno, a sad su nam i oni odredili tarife, pa su nam mesečni računi oko 6.500 dinara - priča Pavković. - I vodu plaćamo, a za kupanje moramo da je grejemo.

- Ovo ovde nam je prva stalna stanica posle godina i godina seljakanja po iznajmljenim stanovima - priča Vladan Pavković, bivši mašinovođa. - Kad su nam dali ovo, rekao sam - ne mogu više da se šetam. Odradio sam 31 godinu u "Železnici", od prošle sam godine u penziji. Pokojna žena i ja isplatili smo im 60 godina stambenog fonda, a od njih sam dobio samo bolest i postao invalid treće kategorije. Od 1989. godine smo smešteni ovde. Ne nadam se više ničemu boljem. Verovatno neću dočekati ni da ovo naselje sruše.

Na ploči teretnog voza, pored ulaza u Vladanov kupe, nekada je bila ljupka terasa. Umesto nje sada je ruina, zarasla u korov.

- Prethodni kolega je to održavao, ja nemam više ni volje ni snage - kaže Vladan. - Žena mi je poginula pre 12 godina, ćerka radi kod privatnika neprijavljena, nije se udala. Ovde smo se nekako učaurili, u svakom smislu. Prethodni stanar mi je pričao da se baš u ovom vagonu vozila Marija Terezija. Trudio sam se da neke delove spavaćih kola, bravice na vratima, plafon ne diram. Sve je baš kao što je bilo, autentično.

VEČNI ŽELEZNIČAR - ROĐEN sam u Železničkoj bolnici, na Dedinju, ceo radni vek proveo u Železnici, a sad pod stare dane živim u vagonu - kaže Vladimir. - Razljutim se samo kad čujem priče kako su ovi pod Gazelom što su ih raselili, već rasprodali nameštaj. Ma većinu njih znam i malo je ko od njih iz Beograda. Oni su prioritet, morao je da im se nađe smeštaj, a šta smo mi, čiji smo mi ovde!

Od dela hodnika vagona Pavkovići su napravili dnevnu i spavaću sobu. Kupatilo i kuhinju "dozidali" od teretnog voza. Sve stalo u nekih dvadesetak kvadrata. Na sredini minijaturne sobice mali stočić, uz prozor kauč, a preko puta dve stolice i u uglu televizor. Spavaća soba je ćerkina - krevet jedva stao i mali regal uz njega.

- Ni kupatilo nikako da sredim, sad je takvo da se samo plaknemo da se ne ucrvljam ovde u gušterovom kraju - izvinjava se Vladan zbog neuglednog kupatila. - Ve-ce je poljski. Bolje da vam pričam kakve su muke sa septičkim jamama i kad krenu poplave od Bara Venecije. Leti je pretoplo, zimi se smrzavamo, sednemo oko kvarcne, upalimo dva štapa, jer su instalacije stare pola veka.

U nastavku "kraljičinog vagona" smestile su se još dve porodice. One sa više volje, pa valjda i nade, uredile prilaze "kućama", zasadile bašte. Ali, malo ko hoće da komentariše svoju muku. Kako kaže Vladan, stide se ljudi da pričaju gde i kako žive i dodaje:

- Ja se ne stidim. Nije me sramota, kad nije ni one koji su me ovde ostavili.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

velja

12.07.2010. 06:25

Romi koji nikad nisu radili dobice stanove a sta ce biti sutra sa ovim nevoljnicima......ko ce njima da pomogne,i njihova ljudska prava su ugrozena.Tuga i beda od Srbije.