Lak­še je sa vr­šnja­ci­ma

Z. RA­KIĆ

07. 10. 2006. u 20:14

Osnov­na ško­la "Ivan Go­ran Ko­va­čić" u Be­o­gra­du obra­zu­je i de­cu sa po­seb­nim po­tre­ba­ma. Do­la­ze nam de­ca sa auti­zmom, de­či­jom pa­ra­li­zom, sa te­le­snim ošte­će­nji­ma ili go­vor­nim ma­na­ma - ka­že psi­ho­log Sne­ža­na Sto­ja­ko­vić. -

U KLU­PA­MA u Osnov­noj škoi "Ivan Go­ran Ko­va­čić" na Zve­zda­ri jed­ni uz dru­ge se­de i uče đa­ci sa smet­nja­ma u raz­vo­ju i ma­li­ša­ni ko­ji po­ha­đa­ju re­dov­nu ško­lu. Na ža­lost, u Be­o­gra­du je ovo je­di­na usta­no­va ko­ja je u re­do­van si­stem obra­zo­va­nja uklju­či­la i de­cu sa po­seb­nim po­tre­ba­ma. Sli­čan pro­gram za­stu­pljen je još u sa­mo jed­noj ško­li u Su­bo­ti­ci. - U sva­kom ode­lje­nju ima­mo po dvo­je ma­li­ša­na sa smet­nja­ma u raz­vo­ju - pri­ča psi­ho­log OŠ "Ivan Go­ran Ko­va­čić" Sne­ža­na Sto­ja­ko­vić. - Oni pra­te isti pro­gram kao i svi osta­li đa­ci, ali ima­ju svoj tem­po ra­da, ko­ji je spo­ri­ji. Do­la­ze nam de­ca sa auti­zmom, de­či­jom pa­ra­li­zom, sa te­le­snim ošte­će­nji­ma ili go­vor­nim ma­na­ma. Tru­di­mo se da im svi­ma po­mog­ne­mo da po­stig­nu svoj mak­si­mum.
Tim­ski rad u ovoj ško­li pod­ra­zu­me­va uče­šće psi­ho­lo­ga, pe­da­go­ga, ro­di­te­lja i uči­te­lja. Oni se za­jed­nič­ki tru­de da de­ca što lak­še sa­vla­da­ju gra­di­vo. Mnog im po­ma­žu i vr­šnja­ci, a raz­u­me­va­nje i le­pa reč su ono što ovoj de­ci naj­vi­še tre­ba. - Re­zul­ta­ti do­sa­da­šnjeg ra­da su ja­ko do­bri, ali smo tre­nut­no u pro­ble­mu, jer ne­ma­mo sred­sta­va za na­sta­vak in­klu­zi­je - ob­ja­šnja­va psi­ho­log. - Ra­di­li smo sa de­com od pr­vog do če­tvr­tog raz­re­da uz po­moć fon­da­ci­je "Sa­ve the chil­dern", a sa­da smo na­pra­vi­li pro­gram za sta­ri­je osnov­ce. Me­đu­tim, ni­smo u mo­guć­no­sti da to sa­mi za­vr­ši­mo. Ima­mo de­kla­ra­tiv­nu po­dr­šku Mi­ni­star­stva pro­sve­te, ali za sa­da ni­šta vi­še.
Psi­ho­log sma­tra da je iz­u­zet­no va­žan po­zi­ti­van stav kod de­ce da pri­hva­te raz­li­či­tost.
- U jed­nom de­mo­krat­skom dru­štvu ka­kvom te­ži­mo mo­ra da po­sto­ji sprem­nost da raz­u­me­mo i pri­hva­ti­mo lju­de ko­ji su dru­ga­či­ji. Oči­gled­no je da u na­šim ško­la­ma to ni­je slu­čaj - ka­že Sto­ja­ko­vi­će­va. - Za­to nam do­la­ze de­ca iz svih grad­skih op­šti­na, jer na Ce­ra­ku, De­di­nju ili No­vom Be­o­gra­du ne­će da ih pri­me u re­dov­ne ško­le. Ov­de je osnov­na lo­gi­ka po­mo­ći de­te­tu, mi ne ra­di­mo ni­šta što dru­gi ne bi mo­gli.

SPE­CI­JAL­NE ŠKO­LE
IN­KLU­ZI­JA je pot­pu­no su­prot­na poj­mu spe­ci­jal­nih ško­la - ob­ja­šnja­va psi­ho­log. - One pod­ra­zu­me­va­ju iz­dva­ja­nje, a ta de­ca po­sle tre­ba da ži­ve u dru­štvu. Da bi nji­ma bi­lo bo­lje mo­ra­mo ih u okvi­ru re­dov­nih ško­la uklju­či­ti u si­stem obra­zo­va­nja. Da se raz­u­me­mo, auti­zam se ne le­či, Ipak, kroz pro­gram in­klu­zi­je na­ši đa­ci su po­sti­gli od­lič­ne re­zul­ta­te. Kon­tak­ti­ra­ju sa dru­ga­ri­ma, idu na re­kre­a­tiv­nu na­sta­vu sa vr­šnja­ci­ma i lak­še se ukla­pa­ju u sre­di­nu.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije