Lakše je sa vršnjacima
07. 10. 2006. u 20:14
Osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" u Beogradu obrazuje i decu sa posebnim potrebama. Dolaze nam deca sa autizmom, dečijom paralizom, sa telesnim oštećenjima ili govornim manama - kaže psiholog Snežana Stojaković. -
Timski rad u ovoj školi podrazumeva učešće psihologa, pedagoga, roditelja i učitelja. Oni se zajednički trude da deca što lakše savladaju gradivo. Mnog im pomažu i vršnjaci, a razumevanje i lepa reč su ono što ovoj deci najviše treba. - Rezultati dosadašnjeg rada su jako dobri, ali smo trenutno u problemu, jer nemamo sredstava za nastavak inkluzije - objašnjava psiholog. - Radili smo sa decom od prvog do četvrtog razreda uz pomoć fondacije "Save the childern", a sada smo napravili program za starije osnovce. Međutim, nismo u mogućnosti da to sami završimo. Imamo deklarativnu podršku Ministarstva prosvete, ali za sada ništa više.
Psiholog smatra da je izuzetno važan pozitivan stav kod dece da prihvate različitost.
- U jednom demokratskom društvu kakvom težimo mora da postoji spremnost da razumemo i prihvatimo ljude koji su drugačiji. Očigledno je da u našim školama to nije slučaj - kaže Stojakovićeva. - Zato nam dolaze deca iz svih gradskih opština, jer na Ceraku, Dedinju ili Novom Beogradu neće da ih prime u redovne škole. Ovde je osnovna logika pomoći detetu, mi ne radimo ništa što drugi ne bi mogli.
SPECIJALNE ŠKOLE
INKLUZIJA je potpuno suprotna pojmu specijalnih škola - objašnjava psiholog. - One podrazumevaju izdvajanje, a ta deca posle treba da žive u društvu. Da bi njima bilo bolje moramo ih u okviru redovnih škola uključiti u sistem obrazovanja. Da se razumemo, autizam se ne leči, Ipak, kroz program inkluzije naši đaci su postigli odlične rezultate. Kontaktiraju sa drugarima, idu na rekreativnu nastavu sa vršnjacima i lakše se uklapaju u sredinu.