KONTRA: Ajmo, ko daje niže?

Boško Ćirković Škabo

02. 04. 2011. u 20:38

Sede Keri Bredšo i Samanta Džouns u totalno trendi restoranu na Menhetnu, ispijaju preskupe koktelčiće i neobavezno ćaskaju

SEDE Keri Bredšo i Samanta Džouns u totalno trendi restoranu na Menhetnu, ispijaju preskupe koktelčiće i neobavezno ćaskaju. „Mila, znaš li šta je zajedničko za Vladu Srbije i ‘Gep’ (jeftina sjedinjenoamerička robna marka, dostupna u svim robnim kućama)?“, ležerno upita Sem. Zatečena Ker odgovori odrično, u iščekivanju „pančlajna“. „Pakleno jeftine rasprodaje“, uskliknu sagovornica. Nakon salve sofisticiranog smeha koja je usledila, Škabova koleginica je rezimirala: „U pravu si, sestro slatka! U svom cipelarniku imam više pari koje je „prada“ (skupa italijanska robna marka, dostupna samo u bolje opremljenim specijalizovanim radnjama, totalni modni „mast hev“, prim.aut) procenila i prodala skuplje od većine javnih preduzeća te kanibalske državice.“

Obrazovanje, zdrav razum i logika, kao „partijski neprijatelji broj jedan“, u demo(n)kratiji očigledno nisu kompetentni da se bave predizbornom (ras)prodajom „regionalnog a našeg“ profitabilnog telekomunikacionog giganta. Zato bih se kratko, kao običan čovek koji je u životu obavio i koju kupoprodajnu transakciju, pozabavio problematikom zajedničkom za svaku od njih, bilo da se odigravala u gužvi bagdadske pijace ili putem „i-beja“.

Ako, uprkos odvraćanju iskusnijih i razumnijih od sebe, za vreme krize tražnje odabereš da prodaš oruđe za rad, kako bi kratkoročno zadovoljio svoje skupe prohteve i smanjio opasno nezadovoljstvo gladnih ukućana, i, nakon dugotrajnog ispipavanja izađeš na tržište sa cenom koja, uparena sa momentom ponude, vrišti: „Potez očajnika!“, a ipak naiđeš na samo jednog potencijalnog kupca koji pokušava, licitirajući naniže, da u startu ekstraprofitira na tvojoj muci (kao da mu neće biti dovoljno što će kupljenim oruđem izrađivati proizvod neophodan za tvoje funkcionisanje)... Da li je pametan potez odustajanje od prodaje i redukcija skupih prohteva, sa poslovicom „Daj čoveku ribu, ješće jedan dan - nauči ga da peca, ješće zauvek“ na pameti i sačuvanim sredstvima za proizvodnju u rukama spremnim za žuljeve? Ili, pak, treba vući „zainteresovanog“ za rukav i, pitanjima tipa „Jesi li sigurno dobro video cenu?“ i ubacivanjem dodatnih pogodnosti u „dil“, podvlačiti bezizlaznost svoje „daj-šta-daš“ situacije? Ko u tom slučaju, u vreme kada niko ne plaća gotovinom niti zlatom, garantuje da će dogovoreni uslovi kupovine biti uopšte ispoštovani?

Gospodo, da li ponašanjem ispod nivoa znanja uličnog prodavca robe iz gepeka namerno dokazujete tačnost jednog od argumenata kojima ste ukazali na neophodnost prodaje uspešnih preduzeća: upravljačku nesposobnost državnog aparata?! Ako je to u pitanju, mirno abdicirajte u korist sposobnijih i spremnijih da se u svojoj kući ponašaju kao domaćini. Takvih Srbija ima, ali vi provodite previše vremena u društvu sebi sličnih da biste išta znali.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (4)

Namagarčeni birač

04.04.2011. 00:52

@Đorđe Jovanović - A o cemu drugom bi se radilo covek?Tesko je pronaci jos jedan takav genijalan potez mada postoji sirok izbor slicnih.

СЛОБОДАН

10.04.2011. 12:40

Одавно неко не написа нешто овако бритко, јасно и ****тачно о нашим (рас)продавцима привреде, непривреде, људи и земље.