DOBAR SAM ISPOVEDNIK MOJIM PRIJATELJIMA: Ivan Stanković o emisiji "Šta sam tebi i ko sam sebi", snovima i ciljevima, putovanju na kraj sveta...

J. BANjANIN

11. 05. 2024. u 16:30

MARKETINŠKI stručnjak, džentlmen sa stomakom za marketing, jedan od pionira marketinga u Srbiji. Svi ovi opisi stoje uz ime Ivana Stankovića, koji u intervjuu za "TV novosti" kaže da mu je najteže da napiše svoju biografiju jer pati od "nehvalitisa".

ДОБАР САМ ИСПОВЕДНИК МОЈИМ ПРИЈАТЕЉИМА: Иван Станковић о емисији Шта сам теби и ко сам себи, сновима и циљевима, путовању на крај света...

Foto Nebojša Babić

U reklamnom biznisu je već 45 godina, a pre više od tri decenije sa čuvenim kreativcem Draganom Sakanom pokrenuo je prvu multinacionalnu agenciju za Jugoistočnu Evropu "Sači i Sači", najpre u Srbiji, potom i u regionu. Smatra se začetnikom novog pristupa u radu sa klijentima u ovim zemljama, a dobitnik je brojnih nagrada, između ostalih i one za životno delo Udruženja ekonomskih propagandista Srbije. Autor je knjige "Osnovi kakodalogije" koja je proglašena za najbolju iz sveta marketinga u 2011. Dve godine kasnije upustio se u osvajanje vrhova Himalaja, iako se "nikada pre, ni posle nije bavio planinarenjem", kako je sam priznao u knjizi "Himalaji ili kako sam zavoleo more" koju je objavio tek prošlog meseca. Još jedan, ovog puta životni, vrh osvojio je 2021. kada je postao autor i voditelj emisije "Šta sam tebi i ko sam sebi". Petkom, u 22.30, na K1, svoje goste posmatra kao brendove, a oni otkrivaju kako ih doživljavaju drugi i ko su oni zapravo. Kada nije pred kamerama, posvećen je svojoj agenciji Communis, koju uspešno vodi od 2002, kao i supruzi, poznatom TV licu Maji Žeželj Stanković, sa kojom putevima sveta i života vodi njihovo dvoje i još dvoje dece iz prvog braka.

- Emisija "Šta sam tebi i ko sam sebi" je drugačija i to me čini sretnim. Uspeo sam da napravim nešto što nema na domaćim, čak ni na regionalnim televizijama, a to je dubinski razgovor, zato što, nažalost, novinarstvo sada često ide na površnost i traže se klikovi. Moja mana i prednost jeste to što nisam novinar. Novinar ima pitanja, koncepciju, priču koju hoće da istera iz svega toga, a ja nemam, jer hoću da dođem do suštine gosta.

* Dugo ste u marketingu, a odnedavno i na televiziji. Možete li ta dva da uporedite?

- U prvom imate klijenta koga morate zadovoljiti, ciljnu grupu kojoj morate preneti poruku o nekom proizvodu, limitirani budžeti, i sve to je brutalno. Da li je lepo ili nije to je stvar ukusa, da li je uspešno ili nije to je stvar tržišta. U drugoj ulozi nemate taj deo odgovornosti, ali je odgovornost da ne ispadnete budala, da se ne izblamirate, da nešto ne uradite kako treba.

* Sledi neminovno pitanje - šta vam je to onda trebalo?

- Često radim stvari u životu nedovoljno promišljeno, u smislu da intuitivno donosim odluke i uglavnom uspevam da se izborim sa posledicama. Te odluke su više dobre nego loše, pa i dalje nastavljam da radim tako u životu, ali nisam mnogo naučio iz svojih grešaka, nažalost. Ne možete ispraviti neke stvari, jedino se možete truditi da naučite nešto iz toga.

Foto Instagram/ivan.stankovic.10297

Sa Lepom Brenom u emisiji "Šta sam tebi i ko sam sebi"

* Kažete da ne umete sebe da prodate, a najveći deo života radite na tome da prodate nešto.

- Vaspitan sam da nije pristojno hvaliti se. To je i kvalitet, a i nedostatak u nekim situacijama. Druge mogu da hvalim, sebe ne mogu. Vrlo slabo promovišem čak i ovu emisiju, što je problem. Za prvu knjigu, recimo, imao sam promociju za prvo izdanje, ali za novo dopunjeno nisam, zato što me je bilo blam. Dosta ljudi ide u egomaniju, samoprodaju i "japajaizam" i to je nešto što smatram da je dno dna.

* Za vaše goste kažete da su brend pogotovo što su u pitanju javne ličnosti. Kako to objašnjavate?

- Brend je, pojednostavljeno, obećanje koje se ispunjuje. Oni sa kojima sam razgovarao su javne ličnosti koje znaju da osnov za brend jeste poznatost. Svako od nas je brend u većem ili manjem krugu ljudi koji ga znaju. Javne ličnosti, dakle, postaju dostupne svima, pogotovo sada kada se brišu barijere i u komunikaciji i u privatnosti. Recimo na "Instagramu" možete da kontaktirate sa bilo kim, da vidite kakav je kod kuće, šta radi i imate osećaj da znate tog čoveka. A sve je to želja za dopadanjem i želja za isticanjem, pa je recimo baš "Instagram" dosta dobra psihološka alatka za dijagnostifikovanje ljudi. Apsolutno svako ima izbor i možda je nemanje društvenih mreža bogatstvo. Znam nekoliko veoma moćnih i bogatih ljudi koji nemaju mobilni telefon.

* Od ljudi sa kojima ste imali prilike da razgovarate, da li vas je neko iznenadio u odnosu na ono što ste mislili pre emisije?

- Poslednje iznenađenje je bio Peđa Mijatović koga prethodno nisam znao i ispostavilo se da je stvarno fantastičan čovek i izuzetno pozitivno me je iznenadio.

Foto K1 Promo

Peđa Mijatović u emisiji "Šta sam tebi i ko sam sebi"

* Da li ste tu veštinu vođenja intervjua imali i ranije ili ste je otkrili u poslednje vreme?

- Dosta dobro slušam. Osnov marketinga je slušanje, jer morate da čujete i šta želi klijent i šta misle potrošači kako biste na osnovu toga mogli da radite. Vrlo često sam i dobar ispovednik mojim prijateljima i mogu im pomoći zato što ih razumem i imam određena znanja iz oblasti psihologije. Intuitivno i empatijski ih na neki način tretiram. To je talenat koji sam imao, a u emisiji se ispostavilo da se to prepoznaje. Ljudi osećaju intuitivno druge ljude, pa i gosti osećaju da nisam zao, da neću da ih uništim, da sam dobronameran i verovatno se zbog toga drugačije otvaraju.

* Šta ste sebi, kako kaže vaša emisija?

- Takav sam kakav jesam. Trudim se da budem pošten, ispravan, nisam bezgrešan, jer svi pravimo neke greške, nije mi teško da se izvinim kad pogrešim, ali nemam istorijske, velike ambicije da ostanem zabeležen. Imam vrlo pojednostavljeno mišljenje i stav o sebi koje mislim da je realno. Mnogo sam se otvorio i u prvoj i u drugoj knjizi, ko je znao da pročita. U knjizi "Kakodalogija" ključno je što govorim o svojim promašajima, slabostima, greškama, što je suprotno od onoga što dosta ljudi radi, jer gde ćeš da kažeš da si ispao budala. U drugoj knjizi penjanje sam iskoristio kao metaforu o životu. Život je u stvari alpinistička disciplina u kojoj idete gore, dole, možete da padnete, da se ugruvate, a može da vam bude i lepo.

* A kad stignete na vrh, šta onda?

- Onda shvatite da morate da se vratite i da posle tog vrha ima nešto novo, još vrhova koje sami sebi u glavi pravite.

* Da li ikad to osvajanje vrhova prestaje?

- Imati snove i ciljeve je bitnije nego osvajanje. Zato što osvajanje znači "Ja sam sad Tarzan i nešto sam pobedio", a cilj i san jeste nešto što te drži, što te vodi napred, što sanjaš, što osećaš u sebi. Kad legneš uveče, sanjaš kako ćeš doći tamo, to je ta priča, i suština je u trajanju. Cilj je samo način da se doživi put, jer u putu je sve.

* Posle emisije i objavljene druge knjige, šta je vaša nova "igračka"?

- Nešto novo, ne znam još šta. Radim paralelno na nekoliko stvari tako da se stalno igram nečim.

Foto Privatna arhiva

Sa suprugom Majom Žeželj Stanković na Islandu

* Koliko u tom igranju pomaže to što imate četvoro dece?

- Porodica je osnov svačijeg života. Nema veće sreće za roditelja nego kad ga dete nadmaši. Imam četvoro dece različitih uzrasta i to je ogromno blago koje imam u životu. Mnogo toga radim kako bih njih učinio sretnim, a da bi oni bili srećni moraju da imaju i srećnog roditelja. Inače, pre nekoliko godina svi zajedno, četvoro dece i nas dvoje, išli smo u Patagoniju. To je bila lepa tura na kraj sveta, i obišli smo Argentinu, Čile sve do Magelanovog prolaza. To su lepe stvari koje deci i nama ostaju i to je bogatstvo.

* Osim Patagonije, Himalaja, nedavno ste bili na Islandu. Šta biste još voleli da posetite?

- Voleo bih sada da vodim sve četvoro dece u Egipat, jer je egipatska kultura fascinantna. Dok sam studirao radio sam kao turistički vodič i često sam putovao u Egipat i dosta sam o tome naučio. Nije baš stabilno stanje tamo, ali želja mi je da zajedno odemo na tu egipatsku turu gde će se promeniti percepcija svega. Kad sam bio u Kini, shvatio sam da su oni druga planeta. Samo pogledajte Kineski zid, koji je dugačak nekoliko hiljada kilometara. Pre nego što sam ga video nisam uopšte imao pojma o njegovoj grandioznosti. Ludilo je kad shvatite da ga je ljudski mozak osmislio, a ruka napravila pre nekoliko stotina godina. Kada sam sada bio na Islandu, fasciniran sam činjenicom da je užasno nepristupačno mesto. Klima je katastroflna, zimi samo tri ili četiri sata dnevno imaju sunce, zemlja je prepuna ostataka vulkanskih erupcija i nije plodna, ako je uopšte ima. Ali oni imaju nacionalni dohodak po glavi stanovnika koji je osam ili devet puta veći od našeg. Fascinantno je kako su ljudi uspeli uprkos užasnim prirodim teškoćama da naprave fantastično uspešnu zemlju usmerenu ka pojedincu da je on siguran i da dobro živi. To je poruka koja mi je sa tog putovanja ostala.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Inovacija iz Japana kao savršen dodatak kolekciji „Art Must Go On“ Bate Spasojevića