Kad polete Šaronja i Balja

R. Blanuša

01. 09. 2013. u 07:30

Volovi Zorana Adžića iz Perućca, šampioni "Čamparijade" na Tari. Borov balvan od 1,3 kubika prevukli su preko staze duge 80 metara za neverovatnih 28 sekundi

BAJINA BAŠTA - Njegovi volovi ostvarili su šampionski rezultat: borov balvan od 1,3 kubika prevukli su preko staze duge 80 metara za neverovatnih 28 sekundi! Zoran Adžić zato ne krije ponos. Na drugoj "Čamparijadi", šampionatu u izvlačenju trupaca na tradicionalni, "životinjski pogon", održanom u Dobrom Polju na Tari, u konkurenciji 12 volovskih zaprega, njegovi Balja i Šaronja bili su neprikosnoveni.

- Iako spadaju u "lakšu" kategoriju, jer zajedno imaju oko 1.400 kilograma, složno su i ritmično povukli i prosto preleteli stazu - kaže vlasnik šampiona.

Pre dve i po decenije Zoran Adžić (56) iz Perućca kod Bajine Bašte bio je poznati auto-prevoznik u svom kraju. Sopstvenim kamionom prevozio je borove i bukove trupce sa Tare do drvnog kombinata "Crni vrh" u Bajinoj Bašti i desetak privatnih pilana. Posao je, veli on, "cvetao". Tadašnji drvni kombinat radio je punom parom, zapošljavao je oko 700 ljudi. U nekoliko sela i u prigradskim naseljima privatnici su otvarali manje pogone za rezanje građe. Trebalo je sve njih nahraniti sirovinama.

ZARADA - Uslugu izvlačenja balvana iz šume naplaćujem 2-3 evra po kubiku, cena zavisi od pristupačnosti terena. Posao je sezonski jer zimi ne radim, ali se zaradi solidna plata - kaže Zoran.

- Posla je zaista bilo, i preko glave, zarada je bila odlična i sigurna - priseća se Zoran.

I pored toga, 2002. godine odlučio je da sve to zabatali. Ostavio je volan i posvetio se porodičnoj tradiciji - rabadžiluku, priključivši se ocu Miodragu, koji je posao izvlačenja građe uz pomoć volova započeo još 1974. godine.

Zorana smo zatekli u Beserovačkim barama na Tari, gde sa suprugom Dušankom provodi veći deo godine.

- Ovde u kolibi sam od ranog proleća pa do kasne jeseni. Tu su mi pomoćne zgrade. U štali imam dva para volova, ponekad i tri, sa kojima radim u šumi, uglavnom kod Nacionalnog parka "Tara", manje kod privatnih vlasnika šuma. Posao mi se sastoji u izvlačenju valjaka sa nepristupačnih terena, do mesta gde mogu da dođu traktori ili kamioni. Uz mene je supruga, radi kućne poslove, ali često pomogne i u onim šumskim - priča Zoran.

Dodaje da je posao težak, naporan, ali se ne žali, jer rabadžijski posao voli, u duši mu je od detinjstva. A dešava se da na strmim terenima, odakle s volovima izvlači balvane, popucaju lanci, da se u blatu zaprega zaglavi, da volovi s kojih otpadaju potkovice ostanu bosi. Sve su to iskušenja na koja rabadžija mora da računa i sa njima da se nosi.

- Imam sinove Milana i Aleksandra. Milan se takođe bavi izvlačenjem građe u šumi, ali on to čini traktorom u "Maksimilu" kod preduzetnika Radosava Maksimovića iz Beserovine kod Bajine Bašte - kaže Zoran, dodajući da bi voleo da se i on jednog dana posveti rabadžiluku i nastavi porodičnu tradiciju.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije