KRSTIČIĆ O TEŠKOJ BOLESTI: Davali su mu još 48 sati života

S.Ilijoski

07. 01. 2018. u 09:32

Otišao sam mlad u Italiju i posle tri meseca zadesilo me čudo, oboleo sam od jedne vrste leukemije. Bio sam mlad i nisam ni znao o čemu se radi. Nisam razumeo ni italijanski, niti šta mi govore lekari, kaže Krstičić

КРСТИЧИЋ О ТЕШКОЈ БОЛЕСТИ: Давали су му још 48 сати живота

NENAD Krstičić je rođeni pobednik. Kad se kao tinejdžer nađete oči u oči sa najtežom bolešću, kad vam lekari daju 48 sati života, a kad sve to pobedite onda se radujete svakom trenu svog života.

Krucijalno pojačanje Crvene zvezde, dokazano kroz jesenje najteže mečeve i najveći uspeh kluba u poslednje dve decenije, otvoreno je pričao o leukemiji koju je pobedio kad je stigao u Sampdoriju 2008, karijeri, porodici...

- Otišao sam mlad u Italiju i posle tri meseca zadesilo me čudo, oboleo sam od jedne vrste leukemije. Bio sam mlad i nisam ni znao o čemu se radi. Nisam razumeo ni italijanski, niti šta mi govore lekari, jer sam kao i svaki momak samo razmišljao da se što pre vratim na teren i zaigram - priseća se Nenad u razgovoru za praznični broj "Novosti".

Srećom, nije razumeo lekare da su mu u trenutku prijema u bolnicu davali 48 sati da preživi.

IGRAO BIH SE SA DECOM 24 SATA NENAD uživa uz suprugu Jelenu uz troje dece, sinove Andreja (tri), Alekseja (godinu i po) i kćerkicu Areu (dva meseca). - Porodica je stub, najveći vetar u leđa. Supruga i deca su moja mirna luka, iako je kod nas "ludnica", bukvalno 24 sata treninga. Kad završim u Zvezdi, nastavljam trening kod kuće sa mojim klincima, ali ne pada mi teško. Uživam sa njima. Pogotovo poslednjih šest meseci kad smo svaki drugi dan bili u karantinu. Nedostaju mi, dođem kući, kad bi to moglo ja im ne bih dao da spavaju, samo da se igram s njima. Ali, nekako se izigramo preko dana - iskren je Nenad.

- Dobro je da mi nisu to rekli na početku, jer ne znam kako bih reagovao. Razmišljao sam tada "ma, ovo je samo neki stomačni virus proći će". Imao sam strahovite bolove u stomaku, mučnine, mislio sam da sam nešto loše pojeo. Kad sam počeo da primam hemoterapije postajalo mi je jasnije. Na kraju, pet meseci sam bio u bolnici i hvala Bogu sve se završilo kako treba.

Na ljude iz Sampdorije gleda kao na porodicu:

- Bili su uz mene kad mi je bilo najteže. Predsednik je dolazio dva puta nedeljno da me obilazi, a mogao je mirne duše, jer sam bio stranac, da mi raskine ugovor. A, oni su plaćali redovno kao da igram, non-stop su me obilazili. Đenova je za mene druga kuća, osećam ih kao familiju i do kraja života ću im biti zahvalan. Kad se završila Superliga odmah sam otišao u Đenovu, gledao sam jednu utakmicu...

Napravio je pauzu od čak godinu i po dana, prošao je kroz težak period da bi se vratio na teren.

- Vraćao sam se polako. Prvo sam igrao za Primaveru, pa počeo i za prvi tim. Bio sam standardan u Sampdoriji, igrao i za A reprezentaciju, a onda su počele da me muče povrede. Polako sam gubio mesto u startnoj postavi i odlučio da odem u Alaves.

Priznaje da je napravio grešku.

- Nije trebalo da napuštam Italiju, jer sam bio tu osam godina. Da sam ostao još dve dobio bih i pasoš. Ne zbog mene, jer ja igram za Srbiju, već zbog dece da sutra imaju bolju perspektivu.

Da nije napustio Španiju ne bi ni došao u Zvezdu, na čijem je pragu bio sa 18 godina.

- Nisam se tada ništa pitao, niti sam imao menadžera. Takvo je bilo vreme. Sećam se da su mi samo rekli "dođi na stadion, ideš u italijansku ambasadu i pravac Samp". Sećam se da se Zvezda interesovala, ali se nisam ništa pitao.

Drugi poziv sa "Marakane" nije hteo da odbije.

- Kad su me zvali pričao sam sa suprugom, roditeljima. Mislim da bi se svaki igrač na kraju karijere kajao ako ne igra u ovako velikom klubu. Srećan sam što sam došao sada, kad mogu da budem koristan, da pružim najviše, jer to sa 35 ne bih mogao.

NEDOSTAJU JOŠ GOLOVI KRSTIČIĆ je u Zvezdi postavio jedan standard nivoa igara, ali tek u 2018. očekuje da pokaže sav kvalitet. - Nisu me još videli u pravom svetlu. Nedostaju mi golovi, ali igramo tako da sam više zadužen za defanzivu i gurnem tek poneki pas. Na proleće će doći i ti golovi. Možda baš u Evropi - nada se vezista Zvezde.

Verovao je u Zvezdu, ono što mu je klub prezentovao, iako nije pretpostavio da može da se ostvari ovakav uspeh.

- Verovao sam u momke, u celu priču i potpisao sam pre ulaska u Evropu. Nisam čekao da prođe meč sa Krasnodarom, pa da nešto odlučujem. Bila je šansa i da igram protiv Krasnodara, ali nisu mi odobrili. Verovao sam u sve nas i napravili smo taj uspeh. U Superligi igramo dobro. Bolje nije moglo da bude.

Energija koju je uneo tim je imponovala, mnogi su skloni da kažu da je njegov dolazak bio ključan u uspesima.

- Uživam, meni energiju unose navijači. Oni su ti koji su me vratili u život. Naravno, velike zasluge i treneru i saigračima. Nadam se da ćemo tako i nastaviti.

CSKA iz Moskve otvara sezonu u 2018. godini.

- Imamo šanse protiv Moskovljana. Da smo mogli da biramo, CSKA bi bio jedna od tri-četiri ekipe sa kojima možemo da igramo. Za nas ne postoji nemoguća misija. Igrali smo egal sa Arsenalom, Kelnom, BATE, Krasnodarom, Spartom... pa možemo i sa njima. Imamo velike šanse - zaključuje Krstičić.

Petočlana porodica Krstičić, posle mnogo godina, dočekuje praznike u svom domu, jelka je još početkom decembra bila okićena...

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (5)

Sava Savanovic prvi Srpski vampir

07.01.2018. 13:13

Svaka cast, nije veliki broj onih koji bi uspeli da se vrate u zivot posle ovakve bolesti.

Zvezda i to CRVENA

07.01.2018. 19:31

Pristojan momak, srećni praznici tvojoj porodici, zdravlja da imate najviše