OVDE ODRŽAVAM DUH SVOG NALETA: Anesteziolog u penziji dr Vesna Ostojić Herera volonter u kovid-bolnici u Batajnici

V. CRNjANSKI SPASOJEVIĆ

16. 10. 2021. u 18:30

ANESTEZIOLOG Vesna Ostojić Herera otišla je u junu u penziju da bi se jesenas javila da volontira u kovid-bolnici u Batajnici.

ОВДЕ ОДРЖАВАМ ДУХ СВОГ НАЛЕТА: Анестезиолог у пензији др Весна Остојић Херера волонтер у ковид-болници у Батајници

POŠTOVANjE Vesna i njen suprug

Kaže, glavni razlog bila je smrt njenog muža, hidroinženjera Nahelija Hesela Herere Giljema, koji je preminuo od korone 18. januara.

- Veoma teško sam podnela suprugovu smrt, slomila sam se, nije mi bilo ni do čega, pa sam otišla u penziju čim sam stekla uslov. Radila sam u Urgentnom centru. Svakodnevno smo se borili za ljudske živote, ništa mi nije bilo teško. A kada je moj Nale umro, mislila sam da više nikad neću raditi posao koji sam obožavala, čak ni privatno. Onda sam shvatila da je ovo pravi način da nastavim Naletovim putem, da širim dalje ono svetlo koje je on oko sebe širio, da pomognem ne samo pacijentima, već i kolegama u Batajnici. A najviše ih je iz Urgentnog i Kliničkog centra - kaže dr Vesna Herera.

Objašnjava da je njen muž, inače rodom iz Paname, bio "čista plemenitost, koja zauzvrat ništa nije tražila". Nije bilo prosjaka kom nešto nije udelio, nije bilo čoveka na margini kom nije pomogao, poštovao je sve ljude, pomagao je njoj na terenu, odlazio da kupi lek, ako je potrebno, ili pridržavao infuziju. Na dežurstvo joj je donosio voće.

- Strpljivo je čekao da dođem s posla i nagovarao me da se odmaram. Kad je smešten u bolnicu, terao me je da drugim pacijentima u sobi dodajem alkohol da dezinfikuju ruke.

USPOMENE Vesna sa porodicom

Nije se žalio, nije kukao. Pre nego što će ga intubirati, poslao je mlađoj kćerki uputstvo kako da vozi u zimskim uslovima. On je rođen s neverovatnom plemenitošću, oko sebe je bukvalno širio svetlo. Kao dete, trčao bi da zauzme red za majku kod lekara, da ona ne čeka. Odavde je, kao student, slao stipendiju i novac koji bi zaradio preko zadruge. Bio je blistavog uma, odgovoran, elokventan - priča dr Herera.

Širom Srbije radio je na izgradnji hidroobjekata i vodovoda. Suprugu je molio da zdravstveno pomogne ljudima koje bi na terenu slučajno upoznao, a koji su imali poteškoće. Porodica je dugo živela u Novoj Varoši, Vesninom rodnom mestu. Nije bilo sahrane na koju nije otišao iz poštovanja, bez obzira na to da li je tu osobu znao ili ne.

Uradio je plan vodovoda i kanalizacije za grad.

- Deci je bio tiha podrška i večna inspiracija. Mlađa kćerka je nasledila njegovu muzikalnost. Bio je više vezan za Srbiju i veći patriota od mnogih koje znam. Zemlju nije hteo da napusti ni u vreme bombardovanja 1999. Čitao je mnogo o srpskim junacima iz Prvog svetskog rata i obožavao našu istoriju. Mada je bio katolik, bilo mu je blisko pravoslavlje. Prihvatao je ljude onakve kakvi su, unosio je opuštenost i svakog dana činio neko dobro - kaže dr Herera.

BORBA Kovid-bolnica u Batajnici

Zbog ovakvih sećanja ona stalno dežura pored telefona, spremna kad je pozovu u Batajnicu.

- Najteže je otići u jedinicu intenzivne nege. Potresno je kada vidite ljude na respiratoru, i mlade i stare. Nemali broj njih je tu zbog pridruženih bolesti. Pogled na sve te pacijente teško bi mi pao i da moj suprug nije preminuo od korone, a ovako mi je još teže. Međutim, rešila sam da istrajem, da nastavim u čast mog Naleta, jer ne vidim drugi način da mu se odužim za ono što nam je pružio. Ne vidim drugi način da održim plamen njegovog duha i svetlost.

Tri decenije prave ljubavi

VESNA Herera je karijeru anesteziologa počela u Prijepolju. Zbog manjka bolničkog osoblja, radila je svakog vikenda. Samo jedan joj je bio slobodan i iskoristila ga je za put u Beograd. I upravo tada je, u septembru 1990. godine, upoznala Nahelija. Nepomućena ljubav trajala je pune tri decenije. Sa njim ima kćerke Doris Helenu i Aleksiju Stefaniju, obe su lekari.

Nije bežao od bombi 1999. godine

NAHELI Herera došao je u Jugoslaviju 1975, kada je kao đak generacije dobio državnu stipendiju i u Beogradu upisao Građevinski fakultet. Mogao je da studira na mnogim drugim univerzitetima, a zašto je odabrao daleku, socijalističku zemlju, nije znao. Ipak, nije se pokajao. Kada je počela NATO agresija, njegov otac je Naletovoj porodici obezbedio karte za Panamu, ali mu je sin odgovorio:

- Bio sam u ovoj zemlji dok je bilo dobro, neću da idem sada, kada su došli teški dani!

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (5)

ETO, JAVLJA MI SE! Kako je Novak Đoković šokirao novinarku CNN-a