VIŠE OD PET DECENIJA OBLAČI VISOKO DRUŠTVO: Duško Stojanović, čuveni londonski krojač, i danas šije za svetski džet-set

V.N.

22. 07. 2021. u 12:43

PRE više od pet decenija napustio je rodno selo Škare u Lici i otisnuo se u svet. Prva i poslednja stanica bila mu je London.

ВИШЕ ОД ПЕТ ДЕЦЕНИЈА ОБЛАЧИ ВИСОКО ДРУШТВО: Душко Стојановић, чувени лондонски кројач, и данас шије за светски џет-сет

Foto Privatna arhiva

Za Duška Stojanovića, kao i za većinu onih koji dolaze u velike gradove, bili su rezervisani u početku sporedni poslovi. Voleo je ovaj Ličanin krojenje i šivenje i maštao da jednog dana ima svoj krojački salon i da oblači bogate ljude u Londonu. San mu se vrlo brzo i ostvario.

Pre nego se uhvatio igle i konca, Duško je prao sudove u hotelima, dok nije otišao kod čuvenog Mejdžera i Daglas Hejvuda, poznatih londonskih krojača od kojih je učio zanat. U salon kod nadaleko čuvenog Mejdžera dolazili su političari i glumci iz celog sveta.

- Bila mi je čast da ih vidim i da za njih krojim. Gazda me je voleo i pokazivao mi sve tajne šivenja odela po čemu je bio poznat u Londonu, a ja sam i pored toga pohađao i večernju modnu školu. Kasnije sam radio za gospođu Marin gde sam učio krojenje svetski poznatih modela Šanel, a od 1990. radim samostalno - otkriva vremešni Ličanin.

Foto Privatna arhiva

Duškove mušterije bili su Čerčilovi unuci, glumci Šon Koneri, Majkl Kejn, Rodžer Mur, žena Hemfri Bogarta, Lorin Bekol, Elizabet Tejlor, krojio je i za pokojnu Natali Vud, za Pol Makartnija, ali i za lejdi Dajanu, ali i mnoge kraljičine rođake.

- Danas iza sebe imam ljude koji za mene šiju, a ja nadgledam i dajem savete. Imam poverenja u šnajdere koji poseduju dugogodišnje iskustvo. Zanat polako izumire i danas u Londonu postoji samo još jedna radnja koja radi cipele po meri, a ranije ih je bilo više od 50. Sve je, nažalost, prešlo u komercijalu, pa kad odnesete u hemijsku čistionicu oni vam i suze ili skrate pantalone i urade druge prepravke.

Ovaj vrsni londonski krojač smatra da ko želi da se bavi ovim poslom mora da razume mušteriju i da mušterija razume njega. Bogati klijenti nisu mnogo zahtevni, oni imaju svoj plan i to traže od krojača da im uradi, dok muzičari i glumci naruče po 10-20 komada, a imao sam jednu porudžbinu od 40 pari pantalona i sakoa u različitim bojama.

- Uvek sam tražio zadovoljstvo u poslu, ali sam zato zanemario svoj privatni život. Jedva sam čekao ponedeljak da radim i mnogi su mi se čudili. Uvek sam radio po preporuci i vodio evidenciju svojih mušterija. Tako da i danas čuvam svesku u kojoj sam sve pažljivo beležio.

Foto Privatna arhiva

Najviše je krojio Duško muška odela. Za jedno je ranije trebalo izdvojiti od 1.500 do 2.000 funti, a ženski komplet je bio nešto skuplji. Ekskluzivni saloni služe samo za krojenje i probu, dok se šije na drugom mestu kod šnajdera specijalista. Svako od njih ima svoj sto i svoju peglu, a kad se završi odelo obavezno se zašije i logo, odnosno zaštitni znak.

Za krojenje jednog odela Dušku je potrebno sat vremena, ali ostali posao danas rade šnajderi specijalisti. Jedan pravi džepove, drugi postavu, treći priprema za probu. To je skup zanat, jer šnajder u Londonu samo za šivenje sakoa naplaćuje 900 funti, pantalone oko 600, naravno bez materijala, ali ako se nešto treba popraviti na odelu zbog greške sat se plaća 25 funti.

- Zadovoljne mušterije su mi slale zahvalnice za dobro urađeno odelo, kostim ili lovačko odelo. Nikad mi se do danas nije desilo da neko nije uzeo ono što sam proizveo ili ga ostavio. Svi su odlazili zadovoljni - priča naš sagovornik.

Duško nije imao mnogo kontakata sa našim ljudima u Londonu, jer su oni slabo dolazili u ovakve salone. Za većinu su bili preskupi, pa je polako zaboravljao srpski. Zato je odlučio da kupi stan u Beogradu i kuću na Oplencu, pa tako sada više puta godišnje posećuje Srbiju.

SAM SVOJ NAJVEĆI KRITIČAR

PRVO što je Duško naučio u krojačkom zanatu je izreka "Triput meri, jednom seci". Majstori su mu govorili da ako pogrešiš sa skupim materijalima, moraš sam da platiš štetu. Zato sam svog prvog učitelja Mejdžera uvek pitao pre nego sam uzimao makaze u ruke.

- Moj majstor nikad nije vikao na mene, a ja sam uvek bio svoj veliki kritičar. I kada bi mušterija bila zadovoljna nalazio sam desetak grešaka i uvek mislio da mogu bolje - priča Duško.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

VUČIĆ RASTURIO LAŽI LAŽNE DRŽAVE U NJUJORKU: Istina o Kosovu i Metohiji odzvanjala salom - Priština stvara nepodnošljive uslove za život Srba