Ilinka Nedić juri 103. godinu života

R. MILOVIĆ

05. 08. 2012. u 23:15

Na Romaniji, kao i na Kavkazu, ljudi dugovečni, žive duže od veka. Recept za dug život - vedra duša. Priželjkuje da vidi čukununuka

ROGATICA - Posle Danice Rosić, Darinke Kovačević i Milje Perković, koje su živele po 105 i 107 godina, danas je u Rogatici najstariji stanovnik Ilinka Nedić (102). Dobrog je zdravlja, dobro čuje i vidi. Hoće i da naredi ukućanima šta ko treba da uradi, a sama više nije za rad, mada je i u 100. bila vredna.

- Čuvaj se malog učinka i velike sramote, to stalno govorim ukućanima, komšijama i rodbini. U poslu se nikad nisam štedela, a sudbina mi je nametnula težak život u kojem je trebalo opstati i obraz sačuvati - kaže baka Ilinka.

Sa Borika iznad Rogatice iz porodice Rackovići, udala se Ilinka 1936. godine za Milosava Nedića u Brankoviće na Sjemeć, koji je za koji metar bliži nebu od Borika, koje se nalaze na 1.100 metara nadmorske visine.

- Početkom 1941. godine ustaše mi ubiše Milosava, a sa svekrom, svekrvom, zaovom i dvoje dece u naručju uspela sam da pređem Drinu i uđem u Srbiju. Zbeg dugačak, neimaština, a zavladao i tifus. Odnese mi sina Radomira, a ubrzo potom, podlegoše svekar i svekrva. Rat je odneo i moje roditelje, pa smo kćerka Jelenka i ja posle rata mukotrpno živele. Sreća je da nikad nisam bila bolesna, a radila sam sve seljačke poslove po danu, a noću tkala, prela vunu i plela. Samo me rad održao, ali i ovaj moj zet Momčilo Ljubinac, koji me je u Goražde doveo 1960. godine, da nisam sama u Brankovićima. U zetovoj kući i njegova majka Jela, moja Jelenka i ja, ali i unuka Milada. Od te Milade je kćerka Andreja, moja praunuka, odnedavno u Parizu, gde se udala za Francuza i dobila sina Gabrijela. Taj "galski petlić" je sada moja bela pčelica. Volela bih da ga vidim za života, a njemu je tek nekoliko meseci. Osećam se dobro, a da li to znači da ću oboriti Miljin rekord od 107 godina, ne znam. Vreme će pokazati, mada sam mnogo puta čula od mlađih ljudi koji kažu: ne dao mi bog da doživim stotu, a ja, eto, i prekoračih je. I nije mi žao - kaže sa osmehom baka Ilinka, rođena na Ilindan 1910. godine.

Izgleda da je najbolji lek za dug život - vedra duša i umeren način života. Takav život su imale i stogodišnjakinje sa Borika Danica, Darinka i Milja, a tako živi i Ilinka Nedić. Valjda su tako živili i svi oni stogodišnjaci sa Kavkaza.

LEPŠA KAD SE SMEJE

- ŽAO mi je što se majka nikad nije navikla na zubnu protezu, jer mnogo lepše izgleda kad se smeje. Uglavnom jede mlečne proizvode, supe i čorbe, puru, cicvaru, poparu, ali i pite od sira, krompira i mesa, sarme, dolme, ćufteta, krompir u svakom obliku, jaja - kaže njena kćerka Jelenka.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

malena73

05.08.2012. 23:54

E vala draga bakice,zivela ti meni jos sto godina,neka ti Bog podari jos puno lepih dana...sve najbolje od srca