NAJSTARIJI među 400 srbačkih lovaca i po godinama (75) i po lovačkom stažu (53) Ratko Janjić, pronašao je originalan način kako da sa svojom kerušom Lelom, rase terijer, stigne do lovišta bez umora.

- Za moje godine nije baš preporučljivo da pešačim po nekoliko kilometara do lovišta, a nije humano da zamaram ni korisnu životinju vodeći je sa sobom. Kako nemam automobil već manji motor, došao sam na ideju da napravim mini-prikolicu, stavim psa u nju, povežem prikolicu za motor i za kratko vreme eto me na dogovoreno mesto gde se okuplja nas 27 lovaca iz Lovačke sekcije "Prijebljezi" koja deluje u sastavu LU "Srna" Srbac - kaže snalažljivi Ratko kojem, kako kaže, lov i ribolov puno znače za vitalnost, fizičko i psihičko zdravlje jer se u prirodi odmara bolje nego kod kuće gde živi sa suprugom Bogdanom.


PROČITAJTE JOŠ: Večni mir joj kvare propisi: Borba sa administracijom duga pola veka - golim rukama su njene sitne kosti preneli iz Beograda u Novi Sad u grobnicu pored oca i supruga

Ratko kaže da je lovački ispit položio u Doboju 1966. godine, a četiri godine kasnije u Slavonskom Brodu kupio je lovački karabin sa snajperom koji ga i danas služi.

- Zabrinut sam što u zadnje vreme u selu nema mladića koji bi se obučavali uz nas starije, pa sam odlučio da obučavam dve devojke jer su žene lovci veoma odgovorne i pažljive u rukovanju sa oružjem, nešto slično kao žene vozači.

Ratko sa jednim od trofeja

Od velikog je značaja da u svakom selu ima lovaca jer se u poslednje vreme namnožio veliki broj predatora kao što su lisice, kune i divlje mačke pa napadaju živinu i stoku u po dana - kaže Ratko, i dodaje da neko mora tamaniti predatore i braniti domaćinstva, a uz to štititi srneću i fazansku divljač.


LOVAČKI DOM

RATKO Janjić je jedan od inicijatora za izgradnju lovačke kuće u svom selu u koju je uvedena struja i voda i opremljena da u njoj, kaže, može stanovati neka porodica.