Nacionalne penzije
27. 12. 2013. u 21:30
Tasovac ima problem ozbiljniji nego što mu se čini. Od njega se očekuje da pre svega utvrdi šta je to kultura. Ne teoretski, to znamo, već u praksi, ovoj srpskoj
Nisam siguran da mu treba verovati, bliži je, rekao bih, ukidanju nacionalnog dinara za nacionalne veličine, nego klesanju novih pravila. Kako da se, uz sve „kulturne“ muke, bakće i sa procesom čiji tok određuju, uglavnom, pozivi iz stranačkih centrala, sa važnih telefona, visokih društvenih adresa, rodbine, poznanika sa slava, hiljadu puta presvučenih i premazanih bitangi kojima su slatkorečivost, hvalospevi i prazna obećanja ključna životna disciplina. A kako stvari stoje u korenu, u prvobitnoj, izvornoj ideji?
Taj izvor je mutan i otuda je sve ovo što smo imali nekoliko godina. Definicija nacionalne veličine, neupitna kod većine Srba i građana Srbije, nije određena. Kako dramskog pisca, čija će dela i nakon svog tvorca, živeti dugo, možda večno, staviti u istu ravan sa pevačicom koja, istina, dobro peva, ali je samo pevačica? Koji i kakvi su to kalupi?
Jedan od članova komisije za dodelu nacionalnih penzija pričao je („nemojte, molim vas, nije za javnost“) da se tresao kao kultivator kad je, u vreme „žiriranja“, sa druge strane žice čuo poznati politički glas koji je izrazio nadu da će komisija imati u vidu doprinos gospođice, „muzičkog stvaraoca“ - hajde da joj baš ne spomenemo ime - našoj kulturi. Naravno, gospođica je dobila nacionalnu penziju i sad može da se kezi u lice, na primer, poznatom, talentovanom i priznatom piscu, koji nije bio ni na listi kandidata. On je napisao nekoliko romana, više zbirki pripovedaka, nekoliko drama; gospođica nekoliko rok pesama. Ona o velikom, ludom Mikiju bila je presudna za nacionalno priznanje.
Mesečnu apanažu iz budžeta Srbije dobija i Bora Ćosić, pisac, poznat po romanu „Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji“ i zalaganju da NATO 1999. okupira Srbiju. Kopnenim putem. Srbija mu se zahvalila nacionalnom penzijom.
Tasovac ima problem ozbiljniji nego što mu se čini. Od njega se očekuje da pre svega utvrdi šta je to kultura. Ne teoretski, to znamo, već u praksi, ovoj srpskoj.
Nakon toga čekaju ga sudari sa demokratskim, liberalnim, konzervativnim... interesnim grupama od kojih svaka ima svoje savršeno jasne kriterijume po kojima treba dodeljivati nacionalne penzije. Te kriterijume srpska javnost odavno zna; nemaju nijednu dodirnu tačku.
Umesto zaključka, eventualno ponuđenog rešenja, hajde iskreno samima sebi da odgovorimo na pitanja može li se nacionalna penzija dodeljivati u zemlji u kojoj se godišnje podeli više od 300 književnih nagrada. Onaj ko tu uspe da smisli neupitne, za sve prihvatljive, kriterijume, zreo je da mu se dodeli nacionalna penzija.
Treba ukinuti nacionalne penzije
27.12.2013. 22:15
Dobar lekar, učitelj, inženjer, majstor, novinar, šalterski radnik itd.. svi su oni pre zaslužili nacionalne penzije od pevača, muzičara, slikara itd... jer su više pomogli i narodu i državi. Nacionalne penzije ne treba da postoje, svako treba da dobije penziju shodno uplatama u penzioni fond.
@Treba ukinuti nacionalne penzije - Nacionalna penzija treba da bude priznanje Republike Srbije primaocu da je rezultat njegovog kreativnog rada doprineo povecanju ugleda Srbije u svetu i da je ostavio dubok trag u obrazovanju, nauci I kulturi na ovim prostorima. Ako se ne varam, do sada je njih 501 (ne)zasluzeno dobilo te penzije. Za mnoge od njih nikada nisam ni cuo. Na moju I vasu zalost, medju primaocima su mnogi osrednji pisci, pevaci I glumci. I dokle tako? Zasto su ove profesije povlascene?
@Treba ukinuti nacionalne penzije - ti si meni sumnjiv cim se boris za novinare. da nema tih novinara , bilo bi nam puno lepse, jer nebi ni znali koliko smo duboko upali u nesto.
A šta reći o Slavuju iz Gruže? Pretpostavljam da je isti kriterijum bio i kod njega , kao i kod gospodjice "muzičkog stvaraoca".
Daće biti teško ministru, u to sam siguran. Uzroci tih teškoća su poznatI, a pre svega su ranije dodeljene te penzije. Među tim dobitnicima su i svadbo-kafanske pevaćice. Pevali su i u inostranstvu, ali u klubovima koji su daleko od stječišta kulture. Malo je nih koje su nastupale u dvoranama gde se okuplja svet koji zna šta je, a šta nije vredno ćuti-videt.
Komentari (25)