Zavet junaka - majora Tepića
19. 03. 2011. u 21:06

Kako danas živi porodica majora Milana Tepića, poslednjeg narodnog heroja bivše Jugoslavije. Brane mi da posetim groblje u Zagrebu - kaže supruga Dragica
Ove godine navršava se dve decenije od kada je poginuo major JNA Milan Tepić. Ne želeći da neprijatelju prepusti oružje, 29. septembra 1991. godine, pred naletom 2.000 „zengi“ digao je u vazduh centralno skladište borbenih sredstava u selu Bedeniku kod Bjelovara i tako žrtvovao svoj život, u 34. godini. Novembra 1991. Predsedništvo SFRJ proglasilo ga je za narodnog heroja.
Porodica Milana Tepića živi u Beogradu. Uspomene na hrabrog muža i oca žive.
- Milan je heroj za narod, ali ne i za mene, jer on je moj muž i otac naše dece. Strašno mi nedostaje! - priča supruga Dragica Tepić i pokazuje Milanovu sliku, koju drži u novčaniku.
U stanu koji su dobili od Vojske Srbije žive Dragica, ćerka Tanja i sin Aleksandar. Dnevnu sobu krasi veliki uljani Milanov portret. U staroj vitrini pored Tepićeve slike nalaze se četiri ordena, oficirska sablja, plaketa „Novosti“ za najplemenitiji podvig, medalje sa džudo takmičenja, dva Milanova češlja... I stari kišobran, sa kojim je kao civil šetao sa Dragicom po Kozarskoj Dubici. Taj crni ambrel pobudio je kod Dragice sećanja na dane mladosti.
- Upoznali smo se na igranci u selu Čelebinci kod Kozarske Dubice 1977. godine. Milan je bio jako lep, posebno kada je nosio uniformu. Plesali smo i ja sam mu direktno rekla: „Bićeš moj, kad tad!“ Milan se samo nasmejao - pamti Dragica taj 4. oktobar.
Imala je 18 godina i išla u treći razred tekstilne škole, a Milan je bio na trećoj godini Vojne akademije u Zagrebu. Bio je momak iz sela Komlenac, a ona devojka iz Tuklučana. Dragica je njega zvala Manja, on nju Stara. Već na petom sastanku su se dogovorili da će im se buduća deca zvati Tanja i Aleksandar. Posle 3,5 godine zabavljanja sve najlepše se dogodilo za 45 dana.
- Prvo je Milan diplomirao na Vojnoj akademiji, onda me po seoskom običaju zaprosio, da bi 4. oktobra 1980. napravili svadbu u porodičnoj kući u Komlencu. Tek posle veselja mi je rekao da je dobio posao u Komandi JNA u Slavonskoj Požegi i stan. Okućili smo se i 1982. i 1983. dobili Tanju i Aleksandra. Milan se beskrajno radovao deci. Možda je kao kapetan JNA sa brkovima delovao strogo, ali u suštini bio je romantičan čovek, uvek veseo i nasmejan - priča Dragica Tepić.
Porodičnu idilu Tepića narušila je prekomanda u Varaždin 1986. godine, gde su bili podstanari.
Početkom 1991. prvi incident - deca su im fizički napadnuta.
Jednom, kada je došao iz škole, Aleksandar ih je pitao: „Zašto smo mi Jugosloveni kada smo Srbi?“.
- Odgovorili smo mu da smo Srbi. Kada sam čula priče da sve Srbe treba poklati dala sam otkaz u fabrici „Varteks“ i sa decom otišla u selo. Milan je ostao u Varaždinu. Od sekiracije sam smršala na 47 kila.
Tepić je hteo da pohađa Komandno-ratnu školu da bi imao mogućnost da jednom postane general i zato je otišao na višu dužnost u Bjelovar. Dragica ga je posećivala. Poslednji put su bili zajedno 26. juna 1991. godine. Tada joj je, posle proglašenja nezavisnosti Hrvatske, rekao: „Možda se neću vratiti kući. Čuvaj decu! I jedi, molim te.“
- Posle tih reči preplakala sam put od Bjelovara do kuće. U septembru sam decu upisala u treći razred osnovne. Milan je poginuo u nedelju 29. septembra u barutani, a mi smo to saznali tek u sredu. Stajali smo nasred dvorišta i vrištali od bola i tuge. Kiša je počela da pada. I Bog je plakao za Milanom.
Posle pogibije Milana Tepića njegova porodica je nastavila život u uniformi Vojske Srbije. Dragica je radila u ambulanti Vojnog medicinskog centra, gde je i penzionisana. A sin Aleksandar radi kao informatičar u Generalštabu VS. Ćerka Tanja je završila Višu školu za međunarodno poslovanje i traži posao.
Kada je pozvala Milanovog komandanta, generala Rašetu, telefonom, on joj je rekao: „Tvoj muž je poginuo junački. Imamo još jednog Stevana Sinđelića!“
- Ne treba meni mrtav heroj, mojoj porodici je potreban muž, otac, sin, brat... - odgovorila sam mu ljuta što od mog mrtvog Milana prave novog heroja!
Dragica kaže da joj je Milan nagovestio svoje žrtvovanje:
- Nije hteo da dozvoli da ga ustaše uhvate, ponize, masakriraju... Rekao mi je da će, on „ako bude trebalo“, uraditi isto što i kapetan Grujić, koji je u Sloveniji digao u vazduh vojno skladište sa gorivom.
Milan Tepić je sa šestoricom vojnika sahranjen na groblju Miroševac u Zagrebu. Hrvati su ga zaveli kao N.N. lice i skrivaju mu grobnicu.
- Nama Tepićima je zabranjeno da ulazimo na groblje Miroševac. Išla sam 2002. godine tajno u Zagreb da pronađem grob mog muža. Pokazane su mi neke Milanove cipele broj 47, a on je nosio broj 42. Posle nam je rečeno da više ne dolazimo - otkriva Dragica.
Milan Tepić je jednom prilikom u dve rečenice objasnio šta podrazumeva pod moralom i čašću: - Jedanput ljudi daju reč, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao reč da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško!
Porodica Tepić je 1993. u selu Komlenac, na groblju, podigla spomen ploču Milanu. U selu živi Milanova majka Milena, a sestre Milka i Marija su u Banja Luci. Dragica nam se žali da neki mediji vređaju dostojanstvo porodice Tepić, jer izmišljaju da Milanova majka živi u trošnoj kući i bez para. A da snaja ne dozvoljava deci da je posete.
- Ne daju nam da živimo normalno, mediji izmišljaju laži, a komšije tračeve. Sa svekrvom Milenom lepo živimo. Đurđevdan u selu zajedno slavimo... A mi u Beogradu živimo obično. Sin je oficir Vojske Srbije, a ćerka čeka posao - priča Dragica Tepić.
Pokazuje nam svoje i Milanove zajedničke fotografije sa venčanja, dečijih rođendana, ali i slike ćerke Tanje sa momkom i sina Aleksandra sa devojkom. Decu nije zvala na razgovor, jer, kaže, skriva ih od javnosti.
- Želim da moja i Milanova deca žive i rade kao normalni ljudi - uporna je Dragica Tepić u ispunjenju zaveta Milanu da čuva decu.
MatijaBG
19.03.2011. 21:25
Ovo je istinski,pravi heroj,a ne onaj koji se krije u misijoj rupi!!!!
BOG vas poziveo i pomogao porodici TEPIC!A MILAN JE OSTAO HEROJ.
Neka mu je vecna slava i hvala.
Vrhunska hrabrost,vrhunski cin casti,dati svoj zivot za narod i za drzavu, a zasto???Zato da bi danasnja o.... brutalno krala i upropastavala taj isti narod i tu istu drzavu bez imalo skrupula...
Vjecna mu slava!!! Kamo srece da je bilo vise takvih oficira i politicara, ne bi nam ovako bilo danas!!!
Komentari (13)