Svi Milovi prijatelji
10. 07. 2003. u 19:19

0
Najčešće se pominje Veselin Barović (51), biznismen iz Podgorice, koga javnost od ranije zna kao predsednika Košarkaškog saveza Jugoslavije. On je svojevremno bio službenik Stambenog preduzeća u Podgorici, a u vreme kada je počeo “tranzit” cigareta postao je direktor preduzeća MTT (Montenegro tobako trejd), koje sada u papirima napuljskog tužioca figurira kao jedna od firmi sa kojom su sarađivali italijanski krijumčari. Barović je Đukanovićev lični prijatelj i često zajedno igraju basket.
OKRENULI LEĐA
U Podgorici se zna da Barović ima dosta novca, što je, recimo, pokazao pre tri godine, kupujući čuvenu “Vilu Manojlović” u Budvi. U javnosti se retko pojavljuje, ali je lani bio akter svojevrsnog skandala. Na dobrotvornoj večeri kojU su u hotelu “Crna Gora” organizovale Lin Montgomeri i Lidija Đukanović izjavio je da “zbog odnosa američkog ambasadora prema Milu Đukanoviću” ne bi trebalo dati “ni žute banke”...
Dušanka Pešić - Jeknić (44) bila je u crnogorskoj javnosti gotovo anonimna sve do smrti njenog supruga Janka Jeknića, crnogorskog ministra inostranih poslova, 1997. godine. On je stradao nadomak Podgorice udarajući svojim vozilom u parkirani autobus. Ostala su podozrenja, koja su sada ponovo aktivirana, da je ministrova udovica odbila da stavi na raspolaganje Vladi Crne Gore novac sa Jankovog računa u inostranstvu (navodno, oko deset miliona dolara!), koji je na ime pokojnog ministra bio otvoren zbog izbegavanja sankcija međunarodne zajednice. Posle toga, iako javnost o tome nije obaveštena, Dušanka Jeknić je postala predstavnik Crne Gore u Milanu, gde ima i stalnu adresu, u ulici Solari 32.
Branko Banja Vujošević (52) takođe važi za uspešnog biznismena i bliskog saradnika premijera Đukanovića. Ranije je bio jedan od direktora podgoričkog Duvanskog kombinata i višegodišnji predstavnik tog preduzeća u Italiji, a poslednjih godina radi privatno i, navodno, uključen je u poslove sa cigaretama koji su mu, verovatno, doneli pozamašno bogatstvo.
Dve ličnosti koje su našle mesto u izveštaju tužioca iz Napulja takođe su nekada bile bliske Đukanoviću, ali danas važe za “insajdere”: Srećko Kestner, ključni čovek za biznis sa duvanom u vreme dok je živeo u Podgorici, i Ratko Knežević, nekadašnji plejboj, kasnije zvanični šef misije Crne Gore u SAD, danas “biznismen negde na Zapadu”. Za njih se, posle izbijanja afere “Nacional”, veruje da su Đukanoviću okrenuli leđa, a Kestner slovi i za ključnog svedoka “duvanske afere”.
“BELI” I “ZORAN”
U transkriptima telefonskih razgovora koje su prisluškivali italijanski istražni organi, pominju se još neka imena, bez prezimena. Pretpostavlja se, recimo, da je “Beli” - Darko Raspopović, visoki funkcioner SDB Crne Gore, koji je ubijen 8. januara 2001. godine u centru Podgorice. Ubica nikada nije otkriven... “Zoran” je Zoran Jovanović, radnik u obezbeđenju Mila Đukanovića.
U najnovijem slučaju pojavljuje se, istina iz drugog plana, Dragan Brković, vlasnik famoznog predzeća “Vektra”, lični Đukanovićev prijatelj i čovek o čijem se brzom bogaćenju i velikim i unosnim poslovima u Crnoj Gori priča u raznim prilikama. Ovog puta, u tajanstvenim razgovorima pomenut je njegov sin koji živi u Italiji, a koji je, sudeći po “kompromitujućim” materijalima italijanskog pravosuđa u bliskom kontaktu sa Dušankom Jeknić...
- Što se tiče gospođe Jeknić i gospodina Barovića, reč je o mojim prijateljima, ljudima koji se bave određenim poslovima. Potpuno sam siguran da će se oni, ako bude pokrenut postupak protiv njih, prema tome odgovorno poneti - kazao je prekjuče Milo Đukanović na ovu temu. - Ne vidim nikakvog razloga da se odreknem bilo koje stranice u svom životu, ponajmanje svojih prijatelja, zato što kod mene i njih postoji pravilo da svako odgovara za svoje postupke...