Lekovita priroda - ribizla
16. 07. 2012. u 11:16
Niacin, koji se u značajnim količinama nalazi u ribizli, važan je za nerve, pantotenska kiselina za ćelijsko disanje i lepu kosu, vitamin C za teške infekcije...
Ukusna i lekovita, ribizla, odnosno njeni sitni bobičasti i vrlo ukusni plodovi nalik grozdu, sazrevaju u julu. Najzastupljenija je crvena ribizla (Ribes rubrum), ali u velikoj meri koristi se i crna (Ribes nigrum). Obe rastu samoniklo, mada mogu i da se kultivišu.
Crvena ribizla ima sitne, sočne bobice, prijatnog kiselkasto slatkog ukusa. Sadrži ugljene hidrate, vlakna i proteine, a kalorije u tragu. Prebogata je karotinom koji je i razlog njene crvene boje. Osim toga, karotin u organizmu služi za sintezu vitamina A, koji istovremeno štiti sluzokožu i pospešuje razmenu materija na ćelijskom nivou. U zavidnim količinama sadrži i vitamine B1, B2 i B6, niacin, ali i vitamine E i C.
Bobice sadrže čak polovinu dnevnih potreba vitamina C, zbog čega se preporučuje kod bolesti izazvanih manjkom vitamina, kao što je avitaminoza. Zbog visoke koncentracije vitamina C ova voćka je izuzetno delotvoran antioksidans u sprečavanju različitih oblika karcinoma. Dobar je i izvor vitamina K, pa se preporučuje za održavanje zdravlja kostiju, jer aktivira osteokalcin, koji pomaže ugradnju kalcijuma u kosti. Obezbeđuje i zdravo zgrušavanja krvi kao zaštitu kardiovaskularnog sistema.
Bobice crvene ribizle otvaraju i apetit, jačaju organizam i štite ga od nagomilanih štetnih materija. Takođe pospešuju rad creva i ubrzavaju oporavak posle hirurške intervencije. U narodnoj medicini crvena ribizla poznata je kao voće koje jača, čisti i ulepšava telo.
Zbog sadržaja vlakana u semenkama bobice regulišu aktivnost creva i iz organizma eliminišu otrovne sastojke. Sveže bobice i sveži sok krepe zdravlje, dok razređen sok sa mineralnom vodom gasi žeđ. Sok je koristan i u oporavku rekonvalescenata, a naročito za dijabetičare.
Lišće crvene ribizle koristi se za spremanje čajnog napitka kod oboljenja jetre. Ujedno pomaže i kod skleroze krvnih sudova, visokog pritiska i zapaljenja mokraćne bešike.
Crna ribizla veoma liči na crvenu, samo što njeni listovi sa donje strane imaju takozvane uljne žlezdice. Takođe ima sitne, sočne bobice, koje su u početku crveno-smeđe boje, a kada sazru postaju crvenije i tamnije. Potpuno crnu boju dobijaju kada su sasvim zrele. Tada imaju izuzetno jak miris, zbog čega se više koriste kao voćni sokovi, sirup, džem i kompot.
Plod crne ribizle izuzetno je bogat vitaminom C. Visok sadržaj vitamina C sprečava i leči teške infekcije, a pre svega upalu pluća. Plodovi i sok korisni su kod bubrežnih bolesti, grčeva i bolova organa za varenje. Narodni lekari je smatraju biljkom izbora za jačanje i čišćenje krvi. Čaj od crne ribizle povoljno utiče na rad bubrega i ublažava tegobe izazvane reumom. Sprema se tako što se dva prstohvata isitnjenih listova crne ribizle stavi u dva decilitra provrele vode, ostavi dva do tri minuta da odstoji, procedi i pije.

VINO KAO ČISTAČ KRVI
Kao dobar čistač krvi preporučuje se vino od ribizle. Ružičasto, srednje jako vino dobija se kada se ribizle, po želji kada je reč o količini, usitne i uz dodatak vode, šećera, vinskog kvasca i suvog grožđa stave u staklene flaše. Navedena mešavina stavlja se u flaše do pola, a zatim čeka 40 dana da sve fermentira na toplom mestu. Nakon toga mešavina se procedi i ostavi da stoji u sterilnim flašama. Izvesno vreme se sačeka da vino dozri pre konzumiranja, a zatim čuva na dobro rashlađenom mestu.
Komentari (1)