Jubilej jedinog muzičkog teatra u zemlji: Od Oklahome do Zamfirove

Vukica STRUGAR

23. 11. 2019. u 12:15

Јубилеј јединог музичког театра у земљи: Од Оклахоме до Замфирове

Umetnički direktor Željko Jovanović Foto Predrag Mitić

Na sceni Pozorišta na Terazijama izvođene komedije, operete, komadi sa pevanjem, brodvejski i domaći mjuzikli

JEDAN od retkih muzičkih teatara na Balkanu uskoro će obeležiti sedamdeseti rođendan: odlukom oblasnog komiteta posleratne vlasti u Beogradu (23. decembra 1949. godine) osnovano je današnje Pozorište na Terazijama. I to na predlog reditelja Radivoja Lole Đukića, koji je smatrao da na Terazijama treba napraviti mesto gde će usamljeni ljudi moći da se "sklone od hladnoće i samoće"!

- Prva predstava bila je Nušićeva komedija "Dr", u prvobitno nazvanom Humorističkom pozorištu. Posle pet sezona preimenovano je u Beogradsku komediju, a spajanjem s današnjim Beogradskim dramskim nastalo je (1959) Savremeno pozorište i to sa dve scene: Scenom na Terazijama i Scenom na Krstu - objašnjava Željko Jovanović, umetnički direktor kuće. - U to vreme, na obe adrese, igrali su najpoznatiji glumci svog vremena, kao što su Miodrag Petrović Čkalja, Đokica Milaković, Željka Rajner, Mića Tatić, Dragutin Dobričanin…


PROČITAJTE JOŠ - Jubilej Pozorišta na Terazijama: Premijerom mjuzikla "S druge strane jastuka" obeležavaju sedam decenija postojanja


Svi oni bili su, današnjim žargonom rečeno "ultra" popularni, jer su igrali i na televiziji (upravo u humorističkim serijama Lole Đukića), a njihovi glasovi odjekivali su diljem stare Jugoslavije u zabavnoj radio- emisiji "Veselo veče".

- Na početku su se na repertoaru nalazile isključivo komedije (uglavnom savremene), potom se povremeno pojavljivala i pokoja opereta. Iz tog, najranijeg perioda, ostali su upamćeni naslovi "Porodica Blo" i " Put oko sveta". Reč je već o kraju pedesetih godina, ali nažalost, kada smo se zbog rekonstrukcije 1991. godine privremeno iselili iz svoje zgrade, mnogo materijala je nestalo. Pre toga, nešto je propalo i u dvema poplavama, pa se može reći da je najviše istorije kuće sačuvano u novinskim isečcima toga doba... Inače, jedno vreme delili smo prostor i sa bioskopom "Beograd": tetkice bi posle projekcija čistile kokice i semenke da bi spremile salu za naše večernje predstave.

Sa Scenom na Krstu "raskrstili" su sredinom sedamdesetih, kada počinju da rade samostalno pod današnjim imenom, Pozorište na Terazijama:

- Uz komedije i operete (koje još opstaju na programu), počinju da se igraju i muzičke komedije, a onda i prvi mjuzikl. Zavesu je podigla "Oklahoma" 1966. (režija Svetozar Rapajić), potom "Priča sa zapadne strane" 1968. i sledeće sezone "Poljubi me, Kato" (kasnije izvođen kao "Kis mi, Kejt) - oba u postavci rediteljske zvezde toga doba Antona Martija. Mnogi ne znaju da se u prvom (u prevodu i prepevu Dragoslava Andrića) pojavio Gaga Nikolić, u ulozi Arapina. Usledila su potom još dva hita, "Helou Doli" i "Violinista na krovu".

Tito i Jovanka sa ansamblom predstave “Put oko sveta“


Interesantno je da se tih godina premijerno, u komedijama i komadima s pevanjem, igraju neki domaći naslovi kao što je, na primer, "Ivkova slava" sa Čkaljom, Batom Paskaljevićem, Žikom Milenkovićem, Dušanom Jakšićem i drugim.

- U "Poljubi me, Kejt" nastupa sledeća glumačka generacija, predvođena Draganom i Pepijem Lakovićem, Ljiljanom Šljapić, Srbom Milinom. Oformljen je hor, balet, orkestar i sve je spremno za prve brodvejske naslove. "Oklahoma" je bila ne samo jugoslovenski prvenac, već i prvi mjuzikl u jednoj komunističkoj zemlji, uopšte... Krajem šezdesetih pojavljuju se i prve muzičke revije koje su preteče onog što danas zovemo domaći mjuzikl. Tako su nastali "Beograd nekad i sad" i "Dorćolska posla".

“Priča sa zapadne strane“


Ipak, najpoznatiji naslov u ovoj pozorišnoj dekadi je "Dundo Maroje" (1973), urađen kao mjuzikl, u režiji Marka Foteza. Muziku za predstavu pisao je Đelo Jusić, a u podeli su, između ostalih, Bogdan Dević, Irfan Mensur, Ljubomir Dodić, Žarko Radić.

“Oklahoma“


Sa Radićem, koji je tek stasavao u zvezdu, izlazi na scenu nova harizmatična generacija koja će ubuduće nositi repertoar: Rade Marjanović, Tanja Bošković, Danica Maksimović, Milenko Pavlov, Milan Štrljić. Nastaju predstave poput kultne "Priče o konju" (1985) u režiji Miroslava Belovića, iste sezone izvedena je i "Jalta, Jalta" s potpisom Ace Đorđevića.

- A onda će uslediti trogodišnja pauza, bez ijednog mjuzikl naslova. Zavesu će ovog puta dići "Cigani lete u nebo", koje je režirao Petar Novotni. U glavnim ulogama bili su Danica Maksimović i Rade Marjanović, koje će 2004. godine u novoj postavci (režija Vlada Lazić) zameniti Milena Vasić i Ivan Bosiljčić. Iz stare podele ostali su samo Ljilja Stjepanović i Dragan Vujić Vujke: za ovu predstavu, kao i mnoge druge, i dalje se traži karta više.

“Priča o konju“ Foto Pozorište na Terazijama


Jovanović ističe da se, prateći repertoarsku liniju, mogu uočiti razdoblja u kojima se naizmenično smenjuju mjuzikli i komedije:

- Sada smo u najdužem periodu, od gotovo deceniju i po, kako se isključivo rade mjuzikli - bez oscilacija u programskom opredeljenju. Da smo na dobrom putu govori i to što posle sedam decenija svi i dalje pominju "Oklahomu", "Priču sa zapadne strane", "Priču o konju", "Splitski akvarel". Oni su trasirali put današnjim hitovima - "Čikagu" (koji je prelomna tačka za povratak Brodveju u velikom stilu), novim "Ciganima", "Zoni Zamfirovoj", kasa štihu Mamma mia, ili "Fantomu iz opere". U međuvremenu, sazreli su svi naši ansambli i naše "statutarno" opredeljenje ostaje mjuzikl. Za ovo je najzaslužniji nekadašnji upravnik Miša Vukobratović, jer je pozorište usmerio u tom pravcu... Uostalom, i u najteže vreme za opstanak kuće, tokom rekonstrukcije (od 1991 do 2005), u vreme igranja na podstanarskoj adresi u "Vuku", nastala je jedna od antologijskih predstava - "Lukrecija iliti ždero", u režiji Jagoša Markovića.

“Neki to vole vruće“


NAJDUGOVEČNIJA PREDSTAVA

REDITELjSKI opus Soje Jovanović obeležio je istoriju teatra: od 1961. godine i prve predstave "Lov na gavranove", do naših dana. Njen potpis i pečat nose i "Laku noć, Betina", "Slatka Irma", "Karneval", "Vezana vreća", "Moj dečko", "Volim svoju ženu", do najdugovečnijeg naslova u kući "Neki to vole vruće". Premijera je bila 1990. godine, a isti naslov u novije vreme obnovila su dvojica glumaca iz predstave, Rade Marjanović i Svetislav Goncić.

“Fantom iz opere“


Inače, poslednja Sojina režija bila je 1999. godine - predstava "Umrla je gospođa majka gospođina"...

Mamma Mia

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije