Mićanović: Uzdižemo se samo kad praštamo

Vukica STRUGAR

30. 12. 2012. u 19:00

Glumac Dragan Mićanović o novoj ulozi u "Antigoni", izgubljenim godinama i pravu i pravdi: Razni "Kreonti" su određivali našu sudbinu, ali nije samo Balkan po tome specifičan

PRVO izvođenje "Antigone" (režija Jagoš Marković) na samom kraju ove kalendarske godine, dvostruka je "premijera" za Dragana Mićanovića: prvi put zaigraće u ansamblu nacionalnog teatra (mada je jedan od retkih glumca koji se dvostruko okitio nagradom "Raša Plaović") i prvi put u svojoj karijeri radi jednu antičku tragediju. Već "viđeno" je samo mesto: Sofoklova "Antigona" izvela se u gostima 30. decembra, u Jugoslovenskom dramskom, na matičnoj sceni popularnog glumca.

- Trenutna situacija u našim teatrima je toliko mračna i tragična zbog nemaštine, a sad i požara koji se desio u Narodnom pozorištu, da nam antička tragedija dolazi kao ogledalo vremena - kaže Mićanović na početku razgovora za naš list.

- Dugo je nije bilo na našim scenama, verujem, i zbog toga što treba savladati tu gomilu fantastičnih misli, imati pravu emociju i znati zašto je radite danas. Za mene je to bio ogroman izazov, a ja izazove volim u pozorištu.

* Nije prvi negativac u vašoj karijeri, po čemu se izdvaja od ostalih?

- Igrao sam razne negativce i ubice, više na filmu nego u pozorištu, ali je Kreont najudaljeniji od mene po svom poimanju sveta. On kaže - "onoga koji više voli srodnika no otadžbinu, ne cenim ja nimalo", pa "dok ja živim, neće žene svetom vladati", ili "ako treba nek nas muško protera, a ne da kažu da smo od žena slabiji"...

FILMSKI OPTIMIZAM * KAKO objašnjavate veliku popularnost filmova kao što je bilo vaše "Lajanje na zvezde" ili u novije vreme "Montevideo"?
- Optimizmom koji bude takva ostvarenja. Prepuni su nade koja nedostaje našem vremenu. Gladni smo lepih vesti, umesto crnih hronika. Filmovi koji šire dobrotu i optimizam su kao hrana ljudima...

* Mnogi u njima, ovako van konteksta, ne bi našli ništa sporno?

- Daleko su od mog vaspitanja, a s druge strane, zvuče savremeno i prepoznatljivo u našem vremenu. Ova tragedija govori o tome kako se mrtvima ne da mira i uskrađuje grob, a posle dve i po hiljade godina imate takve, sveže primere oko nas na Balkanu. Stalno otkopavamo i tražimo neke grobove, pokojnici ne mogu da nađu mira... Ipak, kao glumac moram da Kreonta branim punim srcem, mada izgovara rečenicu: "Nigda rđa pred poštenima neće kod mene čast uživati, pa taman da je ta rđa i mrtva". A čovek koji ne može da oprosti, ne može ni da se uzdigne. Mora na svojoj koži da oseti tragediju, postaje je svestan tek kad je ona lična. Razni "Kreonti" su određivali našu sudbinu u bliskoj prošlosti, ali nije samo Balkan po tome specifičan. Setimo se da se ni Bin Ladenu ne zna grob, pa iživljavanja nad Gadafijevim lešom... Antigonina rečenica da je za ljubav, a ne za mržnju rođena, teško i dan-danas dopire do svesti ljudi.

Kompletan intervju pročitajte u štampanom izdanju "Novosti"

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije