Moral na nizbrdici
13. 12. 2005. u 16:53
Nova moderna umetnost je došla do apsolutne nule, nema nikakve poruke ni ideje. Moje slike delom nose analizu savremenog društva iz koga je etika proterana, kaže Aničić koji je retrospektivnu izložbu morao sam da fi
To, kako kaže Aničić, predstavlja krajnju neodgovornost društva, neodgovornost "prema samima sebi", prema sopstvenoj kulturi i kulturnim poslenicima. To je "školski primer kako ne treba raditi".
Važan vam je susret s ovdašnjom publikom?
- Beograd osećam kao svoj grad i volim da se tu vraćam. Prepoznajem publiku koju sam imao pre 20 godina, ali vidim i nove generacije. Prijatno su me iznenadili ti mladi ljudi koji se opiru novim tendencijama nametnute estetike i žele da sačuvaju ono što tradicionalno pripada njihovom biću.
Tu prepoznajete istomišljenike?
- Najlepše je kad vidite da se priroda mladog čoveka opire onom što mu je strano i izveštačeno. Razgovaramo i vidim da oni u mojim slikama nalaze lepotu i prirodnost. Oduševljeni su mojom tehnikom, to javno ispoljavaju i zahvaljuju mi se što ovde izlažem. To mene ohrabruje da nastavim dosadašnjim putem.
Ali paralelno sa tim imate i druge načine likovnog izražavanja. Jeste li videli "Devedesetu" u Muzeju savremene umetnosti?
- Nisam još stigao. Ali, po onom što su mi kolege rekle o toj izložbi - izvesno je da ne pripadam tim tendencijama i takvom načinu razmišljanja. Moj put vodi edenskom vrtu. Uživanju i punoći unutrašnjeg bića. I, normalno, povratnoj energiji koju emaniram svojim delom. Ne želim da zalazim u te pustolomne puteve gde vlada potpuno osiromašenje duha i užitka.
Ne čini li vam se da je pedantan način islikavanja koji koristite - anahron?
- Sve je anahrono. Progresa uopšte i nema. U umetnosti se sve vrti. Nova moderna umetnost je postala potpuno autistička i ona više ništa ne nosi. Došla je do apsolutne nule, gde više nema nikakve poruke, nikakve ideje, nikakvog smisla. Postala je antiljudska i antihrišćanska. Anahronizam je u stvari - moderna!
To stoji u suprotnosti sa stavovima da savremena umetnost baš nosi mnoge poruke...
- Ja se ne bavim takvim promišljanjima. Okrenut sam problematici moje umetnosti: istraživanje forme i svetlosti. Perfekcionisanje crteža i kolorita.
Delo ipak mora da nosi poruku, misao:..
- Slikarsko delo prvenstveno mora da bude pikturalno, potom filozofsko. Jasno, ono u sebi mora da nosi poetiku, simboliku i svoje značenje. Moje slikarstvo se tiče i stvarnog, savremenog života. To su više sociološko-religiozna razmišljanja. U sebi nose notu analize modernog društva.
Da li to znači da "govorite" o etici?
- Da, radi se o analizi morala, aktuelnih etičkih i socijalnih tokova u društvu. Etika je proterana i jedino pojedinci koji se bave umetnošću, sociologijom, filozofijom... mogu ponovo da pokrenu tu ideju i afirmišu potrebu za vaspostavljanjem morala u društvu.
Zato slikate "Otmicu Evrope"?
- Slikam sve otimačine. Ali i postavljam pitanje ko će biti taj koji će tu prekrasnu, bogatu, pametnu Evropu prisvojiti. Hoće li to biti Kina, Amerika, islam...
Kako biste uporedili parisku i ovdašnju likovnu scenu?
- Imam utisak da se ovde kasni. Evropa je već preživela instalacije i konceptualne postavke. To je deo likovne istorije. Na francuskoj likovnoj sceni se dešava novi povratak upravo onoj umetnosti koju ste nazvali anahronom. Veliki je broj mladih koji samo tako slikaju, koji se vraćaju klasičnom načinu izražavanja, klasičnom načinu promišljanja slike i simbolike.