FELJTON - MUZIČKI CAR OTVARA KAFANU: U "Mlavu" se dolazilo na škembiće u saftu bez dinara u džepu

Radoslav Lale Vujadinović

31. 03. 2021. u 18:00

KAFANA "Savinačka kasina" je sazidana 1911, a pominje se od 1922. godine. Nalazila se na uglu Makenzijeve i Malajničke, a imala je ulaze iz obe ulice.

ФЕЉТОН - МУЗИЧКИ ЦАР ОТВАРА КАФАНУ: У Млаву се долазило на  шкембиће у сафту без динара у џепу

Foto iz knjige "Vračarci krstaši"

Sama kafana je bila velika, akustična, sa prostranim podijumom za muzičare i orkestar. Stolice i stolovi bili su nešto širi od običnih, pokriveni crveno-belim stolnjacima. Zidove je prekrivala lamperija iznad koje su visile slike. U sredini sale se nalazio portret kralja Petra u boji, u zlatnom ramu. Ostale fotografije predstavljale su motive iz srpske istorije.

Najveću slavu "Savinačka kasina" je stekla pre Drugog svetskog rata, kada je gazda postao čuveni violinista Vlastimir Pavlović Carevac. Ovaj feljton ispunjen je poštovanjem i sećanjem na velikog muzičkog umetnika, koji je u svojoj kafani "Savinac" zabavljao predratni Beograd, na čije koncerte su dolazili mnogi njegovi obožavaoci i prijatelji, među kojima je bio i moj otac.

Carevac je bio čestit čovek, velike inteligencije. Bio je advokat. Govorio je francuski i engleski jezik. Bio je šef orkestra Radio Beograda, a u njegovoj kafani nastupali su najbolji pevači onog vremena. Gosti za stolovima su bili profesori, doktori, sudije, advokati, studenti, trgovci, zanatlije... Oni su se "predavali", zaneseni "Carevom violinom", koja je, može se slobodno reći, obeležila jedno vreme. Svi oni su zapravo prisustvovali trenucima kada je Vlastimir Pavlović Carevac ušao u istoriju srpske narodne muzike.

"TOPLICA" postoji od 1903, kao i sve kafane na Čuburi, nije oskudevala u prvoklasnoj hrani i piću. Poznata je pre svega po provodu, muzici i zabavi do kasnih sati, a i po upravniku restorana, čuvenom Macoli i po tome šgo je naš šahovski velemajstor Petar Trifunović, Čuburac iz Mačvanske ulice za svoju svadbu priredio ručak i svadbeno veselje u kafani "Toplica" 1930. godine. Pre nego što je srušena, u ovoj kafani je, šezdesetih godina, na početku svoje karijere, pevala Dara Ružić.

"ORAČ" je jedna od najstarijih kultnih kafana, koja postoji od 1881. godine, nadaleko poznata po najboljem roštilju. Za to uživanje bila je obavezna rezervacija stola. Gosti su bili zanatlije, trgovci, slikari, pesnici. Slavni gosti iz prošlih vremena bili su Stevan Sremac, Radoje Domanović, Velimir Rajić, Vladimir Stanimirović, advokat Nikola Trifunović.

"Godine 2015. objavljen je poslednji fajront 'Orača'", napisao je Dragomir Zupanc u dnevnom lisgu Politika 18. januara 2015. godine.

"SOKOLAC" postoji od 1930. godine. Jedna je od mnogobrojnih čuburskih kafana lokalnog karaktera, čiji su glavni gosti bili žitelji kraja iz susednih okolnih ulica. "Sokolac" se reklamirao po pravoj srpskoj "kujni", što znači - proja, gibanica, podvarak sa kolenicom i ćuretinom i obavezan roštilj. Do samog zatvaranja u njoj su se održavale maturske, poslovne i porodične proslave.

Obavezna konzumacija u "Domovini"

"DOMOVINA" se nije nalazila na Čuburi, ali je pripadala opštini Vračar, na uglu Molerove i Kralja Aleksandra, u ekskluzivnoj zgradi podignutoj 1929. godine, prekoputa Tehničkog fakulteta. Zgrada je bila dvospratna, sa restoranom u parteru sa prostranom salom. Bila je to reprezentativna kafana, gde su se okupljali studenti i profesori sa Mašinskog, Elektrotehničkog i Građevinskog fakulteta, kao i mi, đaci iz Četrnaeste beogradske gimnazije. Sredinom pedesetih i tokom ranih šezdesetih postala je vrlo popularna. Bilo je tada uživanje doći i uz večeru slušati Vlastimira Pavlovića Carevca. Uvedena je rezervacija stolova, uz obaveznu konzumaciju. Na ulazu, da čuva red, bio je "mangaš" što bi se danas reklo, "telohranitelj" sa Crvenog krsta, čuveni Aca Đavo. Paja Ciganin, sa svojim orkestrom, svirao je prave narodne pesme, prateći prelepu pevačicu Daru Ružić.

"NOVI BEOGRAD", se nalazio na Čuburi, na uglu ulica Makenzijeve i Koče kapetana. Zidana je namenski, isključivo kao kafana, te je raspolagala izvanrednom kuhinjom i svim ostalim potrebnim sadržajem. Pored male sale, imala je veliku reprezentativnu akustičnu salu, sa podijumom za igru i za orkestar. Nastupali su najbolji muzičari i najbolji pevači narodnih i starogradskih pesama: Cune, Toma Zdravković, Silvana Armenulić, Dara Ružić... Vlasnik kafane bio je najbolji harmonikaš Rade Šamovac.

Bila je jedna od najvažnijih noćnih kafana u Beogradu između Prvog i Drugog svetskog rata.

Imala je bogat zabavni noćni program, sa dansingom u kasnim satima. U njoj su se održavali balovi i koncerti. Svirao se i džez. U posebnim prilikama prikazivane su i operetske predstave, sa melodijama iz "Travijate".

U PRIŠTINSKOJ ulici kafana "Mlava" bila je nezaobilazno mesto Krstaša i košarkaša Radničkog, sa Slobodanom Ivkovićem Pivom, njegovim bratom Dudom, Tomom Kobilskim.

"Miris kafane nikad neću zaboraviti", pričao je Toma Novak. Bio je to savršen amalgam mirisa škembića, kiselog kupusa i olaja. U "Mlavu" smo dolazili na škembiće u saftu i kad nismo imali dinar u džepu. Plaćali smo kad smo imali novac, posle prvog u mesecu.

Ostao mi je u sećanju doček Nove godine u "Mlavi" iz šezdeset i neke, o kome se dugo pričalo. Napolju hladno, mraz, ciča zima. Nasred kafane, plehana furuna se usijala od vatre, oko koje su sedeli braća Voja i Mita, Šerpica Mladenović, Bata Filogić, Mita Škembe, Pop Luža, Toma Novak. Uz dobru klopu pila su se razna pića i točilo vino iz bokala. Veselu atmosferu svih prisutnih stvarala je Ciganka Sofka, koja je počela da igra čoček uz pratnju orkestra njenog supruga Paje Ciganina. Ovo je stvarno trebalo doživeti.

Tad je došlo do eksplozije u kafani. Štimung je na najviši nivo podigao raspoloženi Bata, prilično pod gasom, uz pesmu "Igrali se konji vrani". Vrhunac je bio kada je Bata "komandovao": "Otvori mi belo Lenče", a Ciganka Sofka, ne trepnuvši, furiozno zaigrala čoček izvijajući se golišavim trbuhom i njišući kukovima. Zagim ju je Bata uzeo oko struka, rekavši: "Ja sam, bre, pravi Mitke!" Scena kao na filmu! Potom je podigao Sofku i stavio je na sto, gde je ona nastavila ples.

"GOLUBAC" se nalazio na Vračarskoj padini, ispod Narodne biblioteke u Nebojšinoj ulici.

Ostaje zapamćena pre svega po prelepoj bašti punoj lipa i po tradicionalnom roštilju na ćumur.

JEDNA od legendarnih kafana na Krstu, bila je i "Juhor", utočište uglavnom starosedelaca iz kraja, sportista Radničkog, kao i glumaca iz Beogradskog dramskog pozorišta, koji su početkom šezdesetih godina kumovali otvaranju kafane "Večiti mladoženja". To je bila njihova kafana i u nju su redovno dolazili Đuza Stojiljković, Rastislav Jović Kekec, Jovan Jurišić Pacov, Bata Živojinović, reditelj Jovan Putnik... Nije bilo dana da tamo nije bilo glumaca i njihovih pajtosa, koji su uvek bili spremni da naprave raspoloženje i štimung.

SUTRA: Čuburci pokoravaju Beograd

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)