FELJTON - STRANAČKA LJUTA BORBA REALNOST KRALJEVINE SHS: Masoni moraju biti majstori u toleranciji tuđeg mišljenja

Slobodan Kljakić

19. 08. 2022. u 18:00

NA PREDAVANjU, održanom u beogradskoj loži "Istina" krajem 1926. godine, koje je bilo naslovljeno "Masonerija i politika" Đuro Bajalovića je pozvao članove lože da se zapitaju šta je od partijskih programa "ostalo u toku vremena", da bi zaključio: "Načela su se izgubila u neizbežnom oportunizmu, i podešavanju partijske taktike prema ljudima i duhu vremena, dok se najzad načela nisu identifikovala sa izvesnim ljudima u stranci, koji su ljudi postali jedino njeno jasno obeležje".

ФЕЉТОН - СТРАНАЧКА ЉУТА БОРБА РЕАЛНОСТ КРАЉЕВИНЕ СХС: Масони морају бити мајстори  у толеранцији туђег мишљења

Oznaka Velike lože Srbije, Foto "Vikipedija"

Pošto je to tako, "masonerija ne može nikada imati ni računa ni potrebe za takvim eksperimentima, koji bi je mogli stati života. Ona nema potrebe da eksperimentiše jer ima bolje i sigurnije metode da utiče na ceo javni život profanog društva. Masonerija, ako želi da ostane ono što je bila, mora u pitanju - odnosno mešanju u politiku, ostati konservativna, t. j. držati se dosadašnjih metoda".

ALI, KADA je reč o "mešanju pojedinih masona u politički život, odmah izjavljujem da sam zastupnik najliberalnijeg shvatanja", naglasio je Bajalović. Naime, ne samo da masoni treba da se bave politikom nego su "baš pozvani da aktivno učestvuju u javnom političkom životu" zato što masoni, koji "predstavljaju snagu", treba da "rasprostiru po celom svetu svoje ideje i osećaj internacionalne solidarnosti, na kome osećaju jedino može biti ostvaren toliko spominjani opšti mir... Masoni treba da preduzmu svom vatrom i energijom." Slobodni zidar ne sme da zaboravi da je "građanin i da kao čovek koji je na višem nivou od svoje profane okoline ima dužnost da radi van hrama kao i u hramu".

"Živimo - nastavio je Bajalović - u vrlo teškim i važnim političkim prilikama. Najteža pitanja postavljena su na rešenje našim državnicima. Zar da slobodni zidari ne doprinesu rešenju tih pitanja svojim znanjem, svojim duhom i svojom snagom? Sl. zidari bi bili krivci ako bi ostali indiferentni prema onome što se kod nas i oko nas dešava i ako ne bi primili na sebe dobar deo opšteg zadatka."

Pri tome, "jasno je da svaki brat nema dispozicije za političara ni javnog radenika, niti se to od svakoga traži, ali se traži od onih koji imaju tih osobina, a njih nije malo, da uzmu što jače učešće u svima važnim pitanjima i političkim problemima. To je potrebno i našoj otadžbini a činiće samo čast našoj masoneriji."

ĐURO Bajalović je potom razmotrio ono "treće i poslednje pitanje", najavljeno na početku govora: "Pitanje pretresanja političkih tema u ložama", što je, kako je naglasio, "najdelikatnija tačka našeg razmatranja".

"Tretirati pitanje o koristima ili šteti od politiziranja u ložama i odlučiti se za jednu ili drugu težnju teško je, jer su obe težnje osnovane na jakim argumentima. Pa ipak, na pitanje: da li treba u načelu dopustiti tretiranje politike u ložama odgovaram sa da (sasvim tiho, od straha da ne budem anatemisan). Ali ima mnogo uslova pod kojima bih ja na to pristao."

Pre svega, ovo pitanje bi se imalo razmatrati tek na trećem, majstorskom stepenu, jovanovskih loža (plave masonerije), zato što na prethodna dva stepena, učeničkom i pomoćničkom, "mlad, nov brat, treba u našoj sredini pre svega ostalog, da se dobro upozna sa duhom Masonerije, našim principima, simbolizmom, ritualizmom i svim ostalim, što je u tesnoj vezi sa našom institucijom", tako da se "privikne na toleranciju i samosavlađivanje ".

U MAJSTORSKIM ložama bi "bilo korisno zabaviti se aktuelnim političkim pitanjima i to onima koja najviše zasecaju u interese Otadžbine". "Ja doista držim - nastavlja Bajalović - da bi bilo od velike koristi, kada bi se u majstorskim ložama pored ostalih pitanja - ispitivala i politička situacija, zajedno sa traženjem najpogodnijih rešenja koja bi najviše odgovarala interesima Otadžbine. Kada bi se, u opšte rečeno, pripremanje masona političara - za koga sam gore pledirao - vršilo u našoj sredini, u samome hramu."

Ali uz bitnu ogradu: "Da se ova korist od politiziranja ne pretvori u štetu", priznaje Bajalović, "treba mnogi uslovi da budu ispunjeni". Koji su to uslovi? "Pre svega, majstorske lože treba da su sigurne: da su braća majstori doista majstori u toleranciji (mislim na toleranciju tuđeg mišljenja) - zatim da su braća, majstori u savlađivanju sebe sama, tako da ih ne uzbuđuje protivno mišljenje i da neće nikada uskipeti ni grubo se ophoditi sa bratom, koji je suprotnog mišljenja."

Uostalom, "bilo bi potrebno da braća budu prvo masoni pa posle političari i članovi ove ili one političke partije", pošto bi to bila ,,garancija da niko neće doći na misao da u loži vrši propagandu za svoju stranku i da masoneriju iskoristi za sitne partijske interese".

Kod takvog stanja stvari u loži, "treba biti siguran, da će se politizirati objektivno i da se neće pojedina politička pitanja pretresati sa uskog partijskog gledišta i tvrdoglavo zastupati i onda, kada se naiđe na opštu osudu, nego će se pred očima imati uvek interese Otadžbine, i naše Masonerije".

RASPRAVA na ove teme bila je istovremeno izraz zbivanja na široj, unutrašnjoj društvenoj i političkoj sceni, ali i na evropskom planu. Dovoljno je da neki znatiželjnik danas - prilježne istraživače da i ne pomenemo - prelista tek prve stranice štampe iz onog vremena. Brzo će steći jasan utisak i saznanje o nizu dramatičnih događaja i procesa koji su iznutra razjedali Kraljevinu SHS. Strančarska politika i međusobna ljuta borba, u skupštini i van nje, partijski skupovi koji završavaju tučama i drugim vrstama nasilja, korupcija kojoj se ne vide granice, debate o vrsti vladavine - republika ili monarhija, sve snažniji glasovi separatizma, pogotovo iz Hrvatske, neprekidni nemiri u Južnoj Srbiji i na Kosmetu sa kačacima, problemi u Crnoj Gori, cenzura štampe i ograničenje slobode govora na osnovu Zakona o zaštiti države, progon komunista bačenih u ilegalu, hapšenja i žandarmske torture nad hapšenicima - bio bi to najsažetije iznet deo mozaika ondašnjeg stanja u zemlji.

U okruženju, na međunarodnoj sceni, sporovi sa Italijom, sve snažniji zahtevi za revandikacijama zbog posledica Prvog svetskog rata, iz Mađarske i Bugarske, odakle prete i terorističke akcije, upliv uticaja Musolinije fašističke Italije u Albaniju, progoni masona ne samo u Italiji, brojna zajednica ruskih izbeglica u Kraljevini SHS koje imaju i svoje vojne formacije pod komandom barona Vrangela, što sputava i ona skromna nastojanja da Beograd uspostavi ma kakve veze sa boljševičkom Moskvom, dok paralelno Moskva u belogardejskoj zajednici pridobija, ili instalira, saradnike svojih tajnih službi, i tako redom.

BRIGA ZA OTADžBINU

SVE u svemu, Bajalović je u svom predavanju izneo tri sažeta zaključka: "1. Smatram da je za masoneriju štetno, čak opasno ako bude kao organizacija uvučena u političku borbu; 2. Smatram da je za čovečanstvo i otadžbinu korisno ako se masoni pojedinačno budu zainteresovali javnim i političkim životom i budu uzeli što življeg učešća u njemu, držim da je to masonima dužnost. I najzad smatram: da bi bilo vrlo korisno za političko obrazovanje i orijentisanje masona, ako bi se i politika tretirala u majstorskim ložama, ali pod naročitim uslovima."

SUTRA: VEĆINA MASONA BILA ISKRENI JUGOSLOVENI

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

NIKOLA JOKIĆ GLEDA I NE VERUJE! Evo šta su 142 NBA igrača uradila zbog njega