FELJTON - OPREDELJENJE ZA PRAVOSLAVLJE: Među braćom je postojalo prećutno razumevanje

Nikola Moravčević

04. 05. 2022. u 18:00

I SAVA i njegov brat Nemanja II su dobro znali da se sa nestankom hiljadugodišnjeg Romejskog carstva do kraljevskih kruna jedino moglo doći preko rimskih papa, iako im je isto tako bilo jasno da sa tim krunama dolaze i mnogo teži zahtevi potčinjavanja jednom svetovno moćnom ali duhovno inferiornom i šizmatičkom centru svetovne moći koji je svojoj ambiciji dominiranja svetom potčinio najosnovnije ideale originalnog sabornog hrišćanstva kome su pokršteni Srbi još od Ćirila i Metodija bili duhovno privrženi.

ФЕЉТОН - ОПРЕДЕЉЕЊЕ ЗА ПРАВОСЛАВЉЕ: Међу  браћом је постојало прећутно разумевање

Sveti Sava i prepodobni Simeon / Foto "Vikipedija" Ikona kotorske škole iz 1796.

I zato je logičnije pretpostaviti da su i veliki župan Stefan Nemanja II i njegov mlađi brat pravoslavni arhimandrit Sava upravljali još uvek krhkom barkom srpske državnosti uz prećutnu saglasnost da uzmu ta svetovna obeležja vlasti koja se jedino mogu dobiti iz Rima, a da u isto vreme ne izgube i sva duhovna preimućstva koja su nasledili od svetovno potučenog, ali duhovno i dalje daleko nadmoćnijeg hrišćanskog Istoka.

Da je među braćom postojalo takvo prećutno razumevanje vidi se i iz istorijskih činjenica koje pokazuju da je i Stefan Nemanja II mogao da ponovo preokrene svoju prozapadnu politiku čim je postalo očigledno da latinsko carstvo u Konstantinopolju počinje da popušta pod udarima ostataka romejske sile sačuvanih u Nikejskom carstvu i Epirskom despotatu, jer je on tada bez ikakvih nedoumica počeo da se oslanja na njih.

OSTAO je Sava dosledan svojoj primarnoj duhovnoj opredeljenosti ka pravoslavnom hrišćanskom Istoku, učvršćenom njegovom osudom latinskog ponašanja u IV krstašom ratu, jer se za potvrdu autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve i on tad sasvim prirodno okrenuo ka Nikejskom carstvu, što je i svetovno i duhovno bilo u duhu temeljno posrbljenog grčkog pravoslavlja koje je on i pre toga a i kasnije neumorno sprovodio širom novostvorene srpske države.

Pri Savinom povratku u Srbiju, njegov brat Stefan Nemanja II je već bolovao od neke bolesti koja ga je prilično mučila, tako da je Savi ostavio da rešava i priličan broj svojih državnih aktivnosti. Savino prisustvo u Rasu mu je omogućilo da mnoge unutrašnje državne probleme uspešno privede kraju, a to smirenje mu je dalo i priliku da se okrene brojnim novim izazovima u domenu državne spoljne politike. Pošto je u to vreme bugarski kralj Kalojan iznenadno poginuo pri opsadi Soluna (1207), njegova smrt je odmah proizvela niz novih nereda u Bugarskoj, što je dalo priliku Ugarima da ponovo zauzmu Beograd i Braničevo.

PROTIV novog bugarskog kralja Borila se odmah diglo i nekoliko drugih pretendenata, među kojima je bio i niži vlastelin Dobromir Strez, koji je u nevolji zbog Borilovog progona zatražio zaštitu na srpskom dvoru. Srpski veliki župan Stefan Nemanja II mu je tada pomogao da se dočepa tvrđave Proseka na Vardaru, odakle je, uz srpsku pomoć, mogao da kontroliše srednji deo Makedonije. Pošto se potom srpski župan nije osvrtao na brojne pokušaje bugarskog kralja Borila da mu uz značajnu naknadu izruči Streza, Borilo se na kraju udružio sa svojim dotadašnjim protivnicima, carigradskim Latinima i Ugarima (1209).

Na to se Srbima nezahvalni Strez prvo okrenuo epirskom despotu Mihailu Anđelu, pa onda počeo i da se približava i svome dotadašnjem bugarskom neprijatelju kralju Borilu radije nego da potvrdi svoje vazalstvo srpskom velikom županu, koji ga je i spasao od odmazde bugarskog vladara za pobunu.

BUGARSKI vlastelin Strez, koji je sam sebe proizvoljno nazvao romejskom titulom sevastokratora, bio je opasna i bezobzirna osoba. Njegove političke ambicije su bile daleko veće od njegove pameti i poštenja i Sava je to dobro znao, ali je ipak mislio da će logikom i snagom razuma moći da ga ubedi da ne kida dobre odnose sa Srbijom, kad mu je njen veliki župan pokazao toliko mnogo naklonosti. I zato se Stefan Nemanja II, želeći da obnovi pređašnje dobre odnose sa Strezom, složio sa predlogom svog brata Save da ga pusti da on o tome sa tim Bugarinom pregovara pre nego što Srbi budu primorani da se okrenu upotrebi sile.

I tako Sava odlazi u Prosek, gde ga Stez lepo prima. Ali pošto se Strez u pregovorima i dalje uporno držao svog novog kursa, Sava je, posle iznošenja brojnih logičnih argumenata u prilog Strezovom nastavku savezništva sa Srbijom bio prinuđen da se povuče, opominjući ga na kraju tog razgovora da zbog te njegove odluke da i dalje tera po svome, Srbima će jedino preostati da svoj sukob sa njim rešavaju oružjem.

PO TEODOSIJU, on mu je na rastanku doslovno rekao: “Mi, dakle, hoteći dobro i sebi i tebi, ovo govorasmo. Pošto, uzdajući se u oružje, ne primaš mene koji ti dobrom savetujem, sam ćeš sebi zlo pocrpsti. Ali znaj da se ni mi, uzdajući se u Gospoda, nećemo ustrašiti od vas niti se hteti ukloniti pred vašim mnoštvom. Konj je gotov na borbu, od Gospoda je pomoć a Bog neka vidi između tebe i nas!’’

Pošto je Sava napustio Prosek, te noći je Streza na spavanju neko probo njegovim mačem i on je u zapomaganju na samrti vikao da je to učinjeno po Savinoj zapovesti. Iako kasnije Teodosije Strezovu smrt pripisuje čudima Svetog Simeona, najverovatnije je da Sava u realnostinije sa tim imao ništa, pošto je najverovatnije da je atentat na Streza došao od strane nekog njegovog dotadašnjeg pobornika nezadovoljnog njegovom novom antisrpskom politikom, a ubeđenog Savinom rečitošću da nerazumnom Strezu treba smrsiti konce.

OSKUDICA izvora o tačnom datumu ovog događaja nas primorava da ga stavimo u 1212. godinu, jer činjenica da Strezove posede posle njegove smrti nisu prigrabili Srbi nego Bugari, Latini i Grci se potpuno slaže sa istorijskim procenama realne vojne moći tih balkanskih sila u tom vremenskom periodu.

Procvat novoskovane bugarsko-latinske saradnje dovodi potom do pokušaja odmazde kralja Borila nad Srbima za svojevremeno pružanje utočišta Strezu kroz akciju zajedničkih bugarsko-latinskih vojnih snaga koje uspevaju da dopru čak do Niša. Međutim, i tu se desilo da je neka noćna uzbuna do te mere uspaničila pripadnike obe vojske da su se one razbežale uz međusobne sukobe. I taj za Srbiju srećni događaj Stefan Nemanja II u svom očevom Žitiju pripisuje čudima Svetog Simeona, mada je mnogo realističnije pretpostaviti da je zavada proistekla iz još uvek tinjajućeg nepoverenja između Latina i Bugara koje je u pola noći dovelo do nekog sitnog međusobnog sukoba, potom spontano preraslog u sveopšte rasulo.

NEZAVISNOST STUDENIČKE LAVRE

SAVA je već dugo bio svestan da prepoznata potpuna svetovna nezavisnost Srbije zahteva i potpuni prekid njene duhovne zavisnosti od prastare Ohridske arhiepiskopije predvođene Grcima. To se sasvim jasno vidi i iz teksta njegovog tipika pripremljenog za manastir Studenicu koji je napisao još 1207. godine kad se vratio u Srbiju. U njemu on studeničkoj lavri daje potpunu nezavisnost od tadašnjeg raškog episkopa (koji je isto tako bio Grk), iako se taj manastir tada nalazio u sredini legalne dijeceze ovog arhijereja.

SUTRA: SRBI NADMUDRUJU LATINSKOG CARA

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

EJ, LJUDI, ALI BUGARSKA... Ovom pričom je Nikola Jokić šokirao Amere