FELJTON - RANKOVIĆEV PAD UZDRMAO SRBIJU: Prvi posle Drugog svetskog rata je uklonjen Blagoje Nešković

Mirko Stamenković

10. 11. 2021. u 18:00

KOLIKO smo poznavali Broza? Očigledno nedovoljno! U dva maha je bio na proslavi godišnjice "Borbe" i opušteno razgovarao i sa ostalima, a ne samo sa onima koji su ga stalno okruživali.

ФЕЉТОН - РАНКОВИЋЕВ ПАД УЗДРМАО СРБИЈУ: Први после Другог светског рата је уклоњен Благоје Нешковић

Tito i Aleksandar Ranković, Foto arhiva "Novosti" i "Borbe"

Uvek je izgledao spontano, prijatno i opuštajuće, do te mere da smo živeli u zabludi kako se prijatnije oseća u Beogradu nego na mnogim drugim mestima.

Kako se dogodilo da su srpski kadrovi odjednom "nestajali" iz jugoslovenskog vrha? Tokom čitave okupacije i borbe za oslobođenje u najbližem Brozovom okruženju nalazili su se, i to na visokim funkcijama, Aleksandar Ranković, Sreten Žujović, Koča Popović, Mijalko Todorović. I pored toga što je uz vođu bilo toliko "jakih Srba", Srbija je poslednja dobila svoju republičku komunističku partiju, jedina je dugo ostala sa Pokrajinskim komitetom KP Srbije. Zašto?

NEPOSREDNO posle Drugog svetskog rata uklonjen je Blagoje Nešković, sekretar Pokrajinskog komiteta SK KP Srbije. Kao i Petar Stambolić, Dragi Stamenković, Draža Marković, Marko Nikezić, Mirko Tepavac, Stevan Doronjski, ali i mnogi drugi značajni politički i državni funkcioneri, on je rat proveo u Srbiji - u ilegali ili sa partizanskim odredima koji nisu napuštali teritoriju Srbije.

Mnogo je onih koji pokušavaju da nametnu tezu da je postojala surevnjivost između ilegalaca i proletera. U konačnom obračunu, Broz je Srbiju dao "ilegalcima" - Draži Markoviću i Petru Stamboliću, ali i sklonio je "ilegalce" Marka Nikezića i Dragog Stamenkovića, zajedno sa "proleterima" - Kočom Popovićem, Mijalkom Todorovićem i drugima, naročito mlađim kadrovima.

Rankovićev pad je ozbiljno uzdrmao Srbiju. Za mnoge je to bio znak da "stari kadrovi" ponovo dižu glavu, ali ne da stanu u odbranu, već da se pažljivije odnose prema promenama koje su nas stalno pratile.

SIGURNO, Ranković je bio poslednji čovek koji bi dozvolio da se išta uradi protiv Broza. Za ono za šta je Ranković optužen - za prisluškivanje - zapravo je bio zadužen Stevo Krajačić, Brozov intimus, nekadašnji, a možda i tadašnji agent NKVD-a. Reč je o ozvučavanju skoro svih vila na Dedinju u kojima su u vreme prvog zasedanja Pokreta nesvrstanih boravili lideri tih zemalja.

Uradio je to Stevo Krajačić sa ljudima iz Zagreba - oni su u šahtovima povezali sve telefone. Da li ih je neko prisluškivao ili ne nije ni bitno, ali je to iskorišćeno za priču o navodno postavljenim "Rankovićevim mikrofonima" čak i u Brozovoj spavaćoj sobi.

U Komisiji koja je trebalo da utvrdi istinitost tvrdnji o prisluškivanju Broza zapisničar je bio novinar iz "Borbe" Raša Lazarević. Radili smo u istoj rubrici.

Ispričao nam je da su postojale veze koje je "odradio" Steva Krajačić, ali i da su, kada je komisija radila, svi priključci bili otkačeni. Dakle, odavno "umrtvljeni"!

IZNENADNA smrt Milentija Popovića (8. maja 1971.) ima poseban značaj u osvešćivanju onih u Srbiji koji su naivno verovali da Broz ne priprema obračun i sa srpskim rukovodstvom, posle obračuna sa Mikom Tripalom i Savkom Dabčević Kučar. Jer, bilo je samo pitanje dana kada će se nešto slično dogoditi u Srbiji.

TRAGIČNA SUDBINA "LIBERALA"

TRAGIČNIJA sudbina zadesila je "liberale" poput Blagoja Bjelogrlića, koji je završio u psihijatrijskoj bolnici pošto je godinama obijao pragove tražeći posao. Nikola Petronić, imenovan za sekretara Centralnog komiteta posle Latinke Perović, brzo je smenjen posle više saslušanja i vratio se poslu bravara na donjem stroju tramvaja u GSP "Beograd". Milan Knežević, saradnik Čanadanovića u Vojvodini, posle partijske istrage zbog zloupotreba, smene i bolesti, 1979. izvršio je samoubistvo. Čanadanoviću je uskraćen pasoš sve do 1981. Nije ga dobio ni za lečenje u Švajcarskoj posle srčanog udara 1975, već je 1976. operisan u Ljubljani.

Naime, u Sarajevu je od 5. do 8. maja 1971. godine održan Drugi kongres samoupravljača.

Posle kongresa "svi" su se razišli, a Broz je ostao još jedan dan. Na večeru je pozvao vodeće ljude iz svih republika osim iz Srbije, jer su oni otputovali. Ima li u tome slučajnosti? Neko je primetio da "nedostaje Srbija" i hitno je pozvan Milentije Popović, iako je on bio savezni, a ne republički funkcioner.

Vrativši se iz Sarajeva, Popović je otišao u Klub poslanika u Tolstojevoj ulici u Beogradu, gde su se okupljali najviši funkcioneri da pogledaju neki film, ali i da u tišini razmenjuju informacije.

POPOVIĆ je sedeo pored Mijalka Todorovića, i razgovarali su o "događaju u Sarajevu". I tokom filma, mirno, da Todorović nije ni primetio - Milentije Popović je umro od srčanog udara.

Na ispraćaju Milentija Popovića u kapeli na Novom groblju igrom slučaja našao sam se stisnut tačno iza leđa Savke Dabčević-Kučar i Mike Tripala. On joj je pričao detalje o smrti Milentija Popovića, ko je pored njega sedeo i s kim je razgovarao. Čak je pretpostavljao da nisu ni pratili film. Dabčevićeva mu je poluglasno rekla: "Znači imao je vremena da im sve ispriča."

Narednih dana sam preneo ovaj dijalog iz kapele nekolicini iz vrha Srbije. Svi su pažljivo slušali moju priču i svi su se pravili nevešti kada je trebalo da mi objasne šta je to Milentije Popović mogao da ispriča Mijalku Todoroviću.

Bilo mi je, dakle, jasno samo to da je po povratku iz Sarajeva Popović imao dobar razlog da baš u Tolstojevoj, za vreme filma, i baš Mijalku Todoroviću, koji je već bio u Brozovoj "nemilosti", ispriča šta se događalo u Sarajevu posle Kongresa samoupravljača.

Sa ove vremenske distance vredno je razmišljati o tome koliko su neki neuobičajeni potezi kojih nismo bili ni svesni - tvrdoglavost, ali i hrabrost, iskakanje iz "stroja svakodnevice" - doprineli tome da smo izmicali kontroli političkih foruma.

I KADA sam pomislio da se "odstranjivanje liberala" završava smenama u CK i medijima, a tu i tamo i u još nekim forumima, došlo je do temeljnog "čišćenja". Do 1975. smenjeni su i drugi liberali, naročito brojni u Vojvodini, 20 funkcionera i oko 700 članova, među kojima: Đurica Jojkić, član Saveta federacije, predsednik Skupštine Vojvodine Radojčin, Pal Šoti, jedini živi narodni heroj mađarske nacionalnosti, i M. Keleman.

Geza Tikvicki je udaljen iz SIV-a. Smenjen je i Stipan Marušić, predsednik Izvršnog veća Vojvodine. Sa funkcija su otišli Petar Relić, sekretar OK KPJ u Sremu, Siniša Jerković (najmlađi od braće Jerković), potpredsednik Socijalističkog saveza Vojvodine, prvoborac Dušan Gajić, član pokrajinskog Izvršnog veća, Dušan Draginčić, direktor "Dnevnika", Vladimir Maksimović, asistent na Pravnom fakultetu u Novom Sadu, i još mnogi.

Iako nisu pružali otpor, kao ni "rankovićevci", liberali su intenzivno praćeni sedamdesetih godina, kada su već bili u političkoj penziji, razmešteni po institutima, baveći se privatnim poslovima, advokaturom... Izveštaj SDB iz 1975. kaže da se Marko Nikezić i dalje viđa sa L. Perović, M. Tepavcem, K. Popovićem i drugima, sa nekim oficirima i dvojicom književnika, a Latinka sa Borom Pavlovićem i Jovankom Brkić. U kontaktima iznose negativne ocene o ljudskim slobodama, ekonomici, kulturi, kadrovima itd.

SUTRA: Između gospodara i "voljenog vođe"

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna