FELJTON - NOLETOV TENIS S DRUGE PLANETE: Pred očima mu se iscrtavao Kup musketara

Goran Čvorović

19. 06. 2021. u 18:00

Nole mi te volimo! -dopire, na srpskom, iz publike

ФЕЉТОН - НОЛЕТОВ ТЕНИС С ДРУГЕ ПЛАНЕТЕ: Пред очима му се исцртавао Куп мускетара

Foto EPA

LjUDSKI

POSLE meča sa Bautistom, srećem Novaka u delu kompleksa rezervisanom za igrače. Deluje rasterećeno, smireno, sigurno, svestan izazova ali i svoje snage. Nedvosmisleno odaje utisak čoveka koji tačno zna šta hoće, i može. Hoda polako, uspravno, korak po korak. Nigde ne žuri. Majica mu zategnuta na ramenima, skladno se sliva niz mišićavo telo. Trenutak ranije naporno je radio, natopio ih je nekoliko, ali na ovoj nema ni kapi znoja. Vrhovima prstiju, kao preciznom štipaljkom, sitnim prstohvatom, da ne povredi tkaninu, vuče nevidljive konce nagore. To je delikatan gest, elegantan potez, modni detalj, ali i simbolična inkarnacija prsta sudbine iz prolećne kolekcije samopouzdanja. Samo gore, i napred.

Hodamo, zatim, nekoliko desetina metara zajedno, kroz aleje između sporednih terena, kroz špalir betonskih žardinjera ispečatiranih krupnim crvenim cvetovima i biljkama s ambijentalnim rastinjem. Ćarlija povetarac i rashlađuje lice. Obraze kupa prijatna svežina. To je ono kada optimizam postaje prirodno stanje. Oni trenuci kada se sve čini moguće.

ĆASKAMO neobavezno o rekordima, statistici, brojevima. Dobro zna da više nije u ranim dvadesetim, za godinu će napuniti trideset. Jasno mu je da se ovakve prilike neće pružati još beskonačni broj puta u životu. Na konferencijama za medije, prethodnih dana, slao je poruke da je svestan pritiska, veličine i važnosti momenta, ali da neće dozvoliti da ga to poremeti, da je čvrsto prisutan u sadašnjem trenutku, s obe noge na zemlji, i da neće biti smak sveta ako konačno ne pokori i taj Pariz, jedini koji mu nedostaje, sa svim pobedničkim lovorikama koje iza toga stoje.

A onda, dok hodamo, najednom zastane, otvara dušu. Pred očima mu se iscrtava Kup musketara.

- To su oni trenuci zbog kojih se budiš svakog jutra, zbog kojih treniraš, putuješ, vežbaš do iznemoglosti na dnu suvog bazena, odvajaš se od roditelja dok se druga deca još igraju u pesku. Zbog toga dišeš, živiš, postojiš. Naravno da mi je stalo. Mnogo mi je stalo - kaže mi, zagledan u daljinu, u onu tačku gde se u beskonačnosti spajaju želje i mogućnosti, tamo gde se, uvek, u svakom razgovoru, kad se izbegne pogled, krije prava istina.

Kao kad pričaš sam sa sobom. Tačno, iskreno, pošteno.

Tako ljudski.

VIOLINA

ZBOG kaprica vremena, morao je Novak da igra dan za danom. Umor i vlaga nisu mu naudili. Ceh je u četvrtfinalu platio i Čeh Tomaž Berdih, a onda je u polufinalu usledio mladi i opasni Austrijanac Dominik Tim. Odigrao je Novak ovaj meč sigurno, od prvog do poslednjeg poena. Uz malo nadmudrivanja na mreži i nekoliko sjajnih riterna, za tili čas je poveo u prvom setu sa tri prema nula u gemovima. Bilo je do tada prošlo svega 11 minuta od prvog odskoka loptice. Velikom mukom stigao je tada Tim do svog prvog gema. Držao mu je Nole šahovski čas tenisa, učio ga geometriji, šetao ga po ćoškovima.

I pored velikog uloženog truda, izgledao je mladi i uporni Austrijanac kao da je zalutao na Stadion "Sizan Langlan" u meč velikog uloga. Morao je da vodi strašnu bitku za svaki svoj gem. Uspeo je da ih do kraja prvog seta osvoji svega dva, a više mu nije polazilo za rukom ni kada bi radio nemoguće, sukcesivno vraćajući neuhvatljive Novakove smečeve u letu. Kako je počeo, Novak je tako, superiorno, i završio set.

- Nole, mi te volimo! - dopire, na srpskom, iz publike.

BILO je ovo navijanje, koje se tako često čuje u "srpskom" Parizu, dodatni stimulans za našeg asa. Odličnom igrom Tima je primoravao na stalne greške, što je rezultiralo novim oduzimanjem servisa. Tačku na drugi set, koji je potrajao svega 28 minuta, Novak je stavio serijom dobrih servisa. Za to vreme, na "Šatrijeu", Vavrinka i Marej tek što su bili priveli kraju prvi set, iako su oba polufinala počela istovremeno.

Posle malog Novakovog opuštanja, trgao se Tim početkom trećeg seta na krilima dela navijača željnih dužeg teniskog nadmudrivanja za plaćenu kartu. Naštelovao je tada Novak žice na teniskoj violini sa tada popularne reklame u kojoj je glumio glavnu ulogu i nanizao akorde sledećih pet gemova. Na srpskom, kao i na reklami. Ljutio se Tim u tim trenucima na sebe što ne može češće da veže desetak vanzemaljskih poteza u nizu, koliko bi mu u teoriji bilo potrebno da konačno osvoji poen, kada bi i od Noleta dobijao aplauz na otvorenoj sceni.

Na kraju, tri prema nula u setovima, stisnuta pesnica, zagrljaj dva protivnika na mreži, osmeh oduševljenja i otisak dlana na šljaci, za uspomenu. Igrao je Nole šampionski, prikazao tenis s druge planete. Ni loše vreme, ni četiri dana igranja zaredom, nisu mu naudili. Kad je takav, niko mu ništa ne može. Čak su mu i kišni bogovi, konačno, poklonili dan odmora.

A sad, u finale, na Mareja.

SUTRA: ŠAMPIONSKI OTISAK DLANA NA ŠLjACI

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

EKSKLUZIVNO: Pogledajte šta policija radi u kući Dankine majke (VIDEO)