ISTORIJSKI DODATAK - ZAMRŠENO OBAVEŠTAJNO KLUPKO: Životna enigma Dragiše Vasića, ideologa Srpskog kulturnog kluba

Slobodan Kljakić

11. 04. 2021. u 17:14

DRAGIŠA Vasić je uz Slobodana Jovanovića nesumnjivo bio vodeća ličnost Srpskog kulturnog kluba, možda i najuticajniji strateg ove organizacije koja je svoje aktivnosti snažno pojačala posle državnopravne rekonfiguracije Kraljevine Jugoslavije, i formiranja Banovine Hrvatske na osnovu sporazuma Cvetković-Maček od 26. avgusta 1939, utanačenog u samo predvečerje Drugog svetskog rata, započetog napadom Hitlerove Nemačke na Poljsku 1. septembra iste godine.

ИСТОРИЈСКИ ДОДАТАК - ЗАМРШЕНО ОБАВЕШТАЈНО КЛУПКО: Животна енигма Драгише Васића, идеолога Српског културног клуба

Mladen Žujović, Dragiša Vasić i Stevan Moljević

Nekada uvereni republikanac, tokom delovanja u Srpskom kulturnom klubu, a pogotovo u godinama rata, Vasić je stao uz monarhističku alternativu preživljavanja Jugoslavije u Drugom svetskom ratu, što će po njegovom okončanju dovesti do toga da 24. marta 1945. bude proglašen za "izdajnika naroda", na osnovu odluke Zemaljske komisije Srbije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača.

Kada je Dragiša Vasić sudski rehabilitovan 3. decembra 2009, na trenutak je još jednom na agendu domaće istoriografije stavljena obaveza da se celovitije osvetli istorijska istine o životu i delu tog velikog srpskog pisca, u periodu između dva svetska rata uticajnog kulturnog i nacionalnog radnika, advokata, političara i akademika, a u toku Drugog svetskog rata glavnog ideologa i prve političke ličnosti Ravnogorskog pokreta Draže Mihailovića.

Prvi zahtevi za Vasićevu rehabilitaciju izrečeni su mnogo ranije, kada su 1988, uz mnogo problema ideološke i političke naravi, ipak objavljena dela Slobodana Jovanovića, a izlazak iz štampe pripovedaka Dragiše Vasića bio u najavi.

Uprkos tim ranim nastojanjima i rehabilitaciji 2009, istorijska istina o Vasiću je i dalje na neki način zapretena, još uvek nedovoljno osvetljena, ne samo zbog uticaja ideoloških razloga, već i zato - možda i na prvom mestu - što se i dalje ne zna kakve istine o njemu kriju nekadašnji sovjetski, danas ruski arhivi.

ROĐEN u Gornjem Milanovcu 2. septembra 1885. godine, Vasić je završio Pravni fakultet u Beogradu, u balkanskim ratovima bio je rezervni pešadijski oficir, učesnik je Kolubarske bitke, povlačio se preko Albanije i bio solunski borac, a posle rata, kao uvereni republikanac, glavni urednik često zabranjivanog dnevnog lista "Progres".

Kao advokat je branio komuniste, uz ostale i Spasoja Stejića, neuspešnog atentatora na kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića. Već tada, 1922. godine, Vasić je postao blizak prijatelj Miroslava Krleže, saradnik u njegovom časopisu "Književna republika". Posetio je 1927. godine SSSR, u društvu sa Vladislavom Ribnikarom, direktorom "Politike" i vajarom Sretenom Stojanovićem.

 

Miroslav Krleža

Od kraja 1928. našao se među pažljivo odabranim članovima redakcije izrazito levičarskog časopisa "Nova literatura", koji su pokrenuli braće Pavle, aktivan u Beogradu, i Oto Bihalji Merin, na radu u Berlinu. Svoju bliskost s komunistima Dragiša Vasić je potvrdio i 1931. godine kada je u uslovima ukinutog parlamentarnog života, preko generala Petra Živkovića, pouzdanika kralja Aleksandra, isposlovao puštanje iz zatvora Đuke Cvijića. Za Cvijića, ranijeg generalnog sekretara KP Jugoslavije, vlast je već donela odluku da bude likvidiran, tako da ne treba sumnjati - u ovoj akciji vrlo važnu ulogu je imao i Miroslav Krleža, stari Cvijićev prijatelj i revolucionarni saborac, istovremeno i venčani kum Dragiše Vasića.

U osnivanju Srpskog kulturnog kluba 1936. i docnijem delovanju ove organizacije, Vasić je postao vodeća ličnost, ključni nosilac "sinodske linije", da bi docnije, tokom rata, s činom pukovnika, imao ključnu političku ulogu u Ravnogorskom pokretu Draže Mihailovića. U ratnim okolnostima Mihailović i Vasić su imali i ozbiljnih nesuglasica i razmimoilaženja, ali to pitanje zahteva posebnu pažnju.

KADA se Miroslav Krleža 1961. vraćao u Beograd s proslave dvadesetogodišnjice Užičke republike, u povratku je prošao kroz Gornji Milanovac, da vidi rodno mesto i kuću svog prijatelja Vasića, za koju niko nije mogao da mu kaže gde se ona nalazi. Krleža je potom posetio Dobricu Ćosića i svedočio o svom drugovanju s Vasićem, naglašavajući da ne razume "šta se sve dogodilo u Dragiši da bi završio u Srpskom kulturnom klubu sa... prononsiranim nacionalistima". Postavio je i sebi i Ćosiću još jedno pitanje - kako je Vasić "mogao da ode u četnike"? Dobrica Ćosić je Krleži ispričao da se Vasić razišao s Dražom početkom 1943. jer se suprotstavio Dražinoj odluci da u saradnji s Italijanima i Nemcima napadne partizane na Neretvi. Osim toga, prema Ćosićevim rečima, Vasić je bio "razočaran četničkim klanjima partizanskih i ruskih pristalica, pljačkom i siledžijstvom četničkih komandanata". Zbog toga je napisao i šest pisama Draži, upozoravajući ga na moralni slom Ravnogorskog pokreta u Srbiji. Ova pisma je, na njegovo traženje, Ćosić dao Krleži, ali ih on za života nikada nije objavio, niti je to neko učinio posle njegove smrti.

Krleža je Vasića često pominjao u svojim dnevnicima i u razgovorima sa Enesom Čengićem, a 1974. je napisao da su mu "neki pouzdani ljudi na osnovi niza argumenata rekli da je on bio cijelo vrijeme ruski čovjek u Dražinoj komandi".

VLADIMIR Dedijer je, kao i mnoga druga, pre toga, prvi u našoj istoriografiji otvorio i pitanje "veza Dragiše Vasića sa sovjetskim centrom za obaveštajnu službu u Pragu". Učinio je to još 1970. u knjizi "Istorija Jugoslavije", koautorskom delu sa Ivanom Božićem, Simom Ćirkovićem i Miloradom Ekmečićem. Vasić se predao tom zadatku "iz ubeđenja a ne za novac" navodi Dedijer i iznosi činjenicu da se "specijalizovao za rad među belogardejskom emigracijom u Beogradu". Pozivajući se i na neke članove KPJ "koji su delovali kao kuriri za sovjetsku obaveštajnu službu", Dedijer piše da su oni iz Beograda "nosili Vasićeve izveštaje u Prag", u tamošnji moskovski centar.

"Kada je 1940. Mustafa Golubić došao u Jugoslaviju, gde je preuzeo dužnost šefa sovjetske vojne obaveštajne službe, bio je u uskom kontaktu sa Dragišom Vasićem. Ovaj mu je krio radio-stanicu u Beogradu", navodi Vladimir Dedijer.

I pesnik Vladimir Zogović pominje "da se pričalo kako je Dragiša Vasić bio ruski agent kod Draže".

Ove tvrdnje do danas nisu potvrđene izvornim arhivskim dokumentima, a o Vasićevoj obaveštajnoj ulozi ćute i oni, istina retki ruski autori, koji su posle perestrojke i kraja Hladnog rata počeli da pišu i o nekim ličnostima s ovih prostora koje su delovale kao pripadnici sovjetskih obaveštajnih službi, NKVD-a i vojne obaveštajne službe GRU.

Nasuprot pomenutom ćutanju o ulozi Dragiše Vasića, ruski autor Artjom Ulunjan, autor knjige "Geopolitika Kominterne na Balkanu", tvrdi da je "već u dovoljnoj meri pokazano da je i kod Mihailovića bilo ljudi koji su imali bliske odnose sa sovjetskim obaveštajnim aparatom". Ulunjan navodi upravo Dragišu Vasića, kao i Aleksandra Mišića, sina vojvode Mišića. Ruski arhivi očito i dalje kriju mnoge tajne.

Vladimir Dedijer i autor teksta

U OVOJ zapetljanoj priči o obaveštajnim aparatima rukovođenim iz Moskve, delatnim u Jugoslaviji, pomenuću i svedočenje Dušana Karića, borca Kopaoničkog odreda i Prve proleterske brigade, posle rata visokog funkcionera Udbe, rukovodioca u još nekim strukturama jugoslovensih tajnih službi. U jednom od naših razgovora, Karić mi je 2010. godine rekao jednu važnu činjenicu. Kada je Dragiša Vasić napustio Dražu, pridružio se četnicima Pavla Đurišića, koje su ustaše porazile u Lijevčem polju, prvih dana aprila 1945. godine. Neki autori tvrde da je tada stradao i Dragiša Vasić, ali prema verziji Dušana Karića to se nije dogodilo, pošto je neki major Gestapoa stigao u Zagreb da bi isleđivao Vasića, pošto je u Gestapou "bila velika sumnja da je Dragiša Vasić sovjetski agent".

Na moje pitanje šta je u konačnici bilo s Dragišom Vasićem, Karić mi nije odgovorio, pošto mu to, kako je rekao, nije poznato.

Enigma o životnom kraju glavnog ideologa Srpskog kulturnog kluba nije dokumentovano razrešena ni do danas. Prema pomenutoj verziji, likvidirale su ga ustaše, prema drugoj, to su učinili partizani. U istraživanjima koja očigledno tek treba da uslede, svakako treba razmotriti i onu treću liniju rekonstrukcije, glasove koji tvrde da je Dragiša Vasić na kraju rata ostao u životu i da je prebačen u SSSR.

Ma koliko to neverovatno zvučalo, takvu mogućnost ne treba odbaciti.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri