TE SREDE, 24. MARTA 1999. VREME JE BILO PRAVO PROLEĆNO: Đorđe Đurić prisetio se teškog prvog dana bombardovanja

Novosti online

24. 03. 2021. u 22:20

I TE 1999. na današnji dan bila je sreda. Sve je mirisalo na rat, a skloništa su bila spremna još od oktobra 1998. kada smo za milimetar izbegli bombardovanje, kaže meteorolog Đorđe Đurić.

ТЕ СРЕДЕ, 24. МАРТА 1999. ВРЕМЕ ЈЕ БИЛО ПРАВО ПРОЛЕЋНО: Ђорђе Ђурић присетио се тешког првог дана бомбардовања

Foto Z. Jovanović

Te srede, 24. marta 1999. vreme je bilo pravo prolećno. Sunčan dan, temperatura 20°C, ali miris procvetalog voća ostajalo je u senci mirisa na rat. Brojali smo sate. Zbog neposredne ratne opasnosti, iz škole su nas pustili ranije, nesvesni da se nećemo okupiti narednih šest meseci.

Tog popodneva nismo se mnogo udaljavali od zgrada. Sa zalaskom sunca, uvukao se strah u kosti, navodi Đurić.

- Na stolu dokumenti da posedujemo stan spremni da ta dokumenta, uz već vruću gibanicu i po jedno ćebe ponesemo u ledeno sklonište. Iako je tokom dana bilo preko 20°C, temperature tih noći bile su ispod 0°C, a i toplana je prestala sa radom. Brzo, već u 20:03 h pala je i prva bomba. Udar je bio toliko jak, da se celo naselje od 20 zgrada zatreslo kao da je tomahavk pao bas na nas. Nastaje panika, kolona ljudi izlazi iz svojih zgrada i ulazi u skloništa. Na tri zgrade išlo je po jedno sklonište - piše Đurić.

Strah je bio toliko jak da smo zanemeli, kako zbog brata koji je šest dana ranije otišao u vojsku, tako zbog babe koja je sama na selu.

Lagano smo se spustili u skloništa. Lift nismo smeli da koristimo, jer je struja često nestajala. U skloništu male bebe, trudnice, deca, stari. Oni hrabriji ispred zgrada gledaju u zvezdano nebo prošareno tomahavk krstarećim raketama. Sa izlaskom sunca sirena je objavila znak za prestanak opasnosti.

Popeli smo se u svoje stanove i taman što smo oči zaklopili, zvuk zlokobne sirene nas je ponovo oterao u skloništa i tako danima... Život u gradu postao je nepodnošljiv, spakovali smo se i pobegli kod babe na selo, misleći da smo bar tamo bezbedni. Selo se 11 puta našlo na udaru razornih bombi. Preživeli smo. Mnogi za tih 78 dana nisu. Mnogi su ostali bez svojih najmilijih, bez svojih domova...

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

OGLASILO SE MINISTARSTVO PROSVETE: Poslat dopis svim školama, tiče se godišnjice masakra u OŠ Vladislav Ribnikar