ISTORIJSKI DODATAK - OTPOR POVAMPIRENOM STALJINIZMU: Kako je 1984. godine orvelijanstvo izronilo u SFR Jugoslaviji

Slobodan Kljakić

27. 10. 2021. u 17:14

ČINILO se da je baš veselo počela 1984. godina u Jugoslaviji. Održane su Zimske olimpijske igre u Sarajevu, na ponos nacije, u sjaju i do tada neviđenom glamuru, uz besprekornu organizaciju koja je zemlju od 8. februara kada su igre otvorene, do 18. februara kada su zatvorene, stavila u centar pažnje svetske javnosti, uz nepodeljene aplauze i ushićene čestitke domaćinima

ИСТОРИЈСКИ ДОДАТАК - ОТПОР ПОВАМПИРЕНОМ СТАЉИНИЗМУ: Како је 1984. године орвелијанство изронило у СФР Југославији

Vojislav Šešelj / Privatna arhiva

Početak je bio spektakularan, a već sutradan, 9. februara, iz magli s Trebevića i Jahorine izronili su neki čudni svati, kao da su sišli sa stranica slavnog romana Džordža Orvela "1984", iz njegovog "Ministarstva istine" i ušetali u stan dr Vojislava Šešelja u Sarajevu. Uhapsili su ovog mladog asistenta, zbog teksta koji je držao u fioci svog radnog stola, teksta u kome je dao odgovore na pitanje "Šta da se radi", u široko zasnovanoj anketi među jugoslovenskim intelektualcima i javnim delatnicima, koju su u aprilu prethodne godine pokrenuli urednici "Komunista" za Jugoslaviju Dušan Bogavac i potpisnik ovog teksta, tada urednik "Komunista" za Srbiju.

PROGON dr Šešelja okončan je izricanjem drakonske kazne od osam godina zatvora zbog "neprijateljske propagande", kako je u julu 1984. godine, na prvom stepenu, presudio Okružni sud u Sarajevu.

Bogavac i ovaj potpisnik bili su izloženi partijskom progonu, različitim šikanama koje su uključivale prisluškivanje i blokiranje kućnih telefona, pretnje različite vrste, uključujući i one koje se tiču porodice.

Paralelno je trajao maltretman zaposlenih u Studentskom kulturnom centru, ustanovi koja je u decembru 1983. godine bila meta tri požara - 6, 12. i konačno 28. decembra, kada je katastrofalni požar zahvatio ovo zdanje. Požar je bio podmetnut, ali su službeni organi kao njegov verovatan uzrok naveli - "opušak cigarete". Pa ipak, "zbog nedostatka dokaza", istraga je obustavljena u novembru 1984. godine. Nastojanja da se odgovornost za ovo "paljenje Rajhstaga" prebaci na najdgovornije lice, na direktora Ljubomira Kljakića, nisu urodila plodom.

TOKOM 1984. na udaru su se našli mnogi pojedinci, naročito u ustanovama kulture i u novinskim redakcijama su smenjivani urednici, redovi partije čišćeni su od nepodobnih koji su optuživani za antipartijsku, maltene "neprijateljsku delatnost".

U nekoj vrsti pobesnele atmosfere onog vremena, diktirane iz legalnih i nelegalnih centara moći, u okolnostima jurnjave za "neprijateljima" na raznim stranama, oni orvelijanci koji su dva i po meseca ranije hapsili dr Vojislava Šešelja, banuli su 20. aprila 1984. u privatni stan Dragomira Olujića Oluje, na razgovor vođen pod okriljem Slobodnog univerziteta u Beogradu. Pohapšeno je 28 učesnika ovog skupa.

Andrija Gams

Usledilo je suđenje šestorici, taj veliki proces koji je mesecima privlačio veliku pažnju javnosti i razbuktao otpor povampirenom staljinizmu i njegovim nosiocima, ušuškanim u sigurnost koju im je pružala vidljiva i nevidljiva moć, zbog pozicija zauzetih u partiji, državi i tajnim službama.

I dok su orvelijanski režiseri iz senke vukli ove i slične poteze, brukajući se u zemlji i pred licem sveta, isti taj svet bio je zahvaćen nepovratnim, planiranim ali i iznenadnim promenama i događajima.

TAKO SU SAD i Vatikan 10. januara 1984. godine uspostavili pune diplomatske odnose, a posle dve nedelje na američko tržište je izbačen prvi Epl Mekintoš računar sa mišem, što je širom otvorilo vrata predstojećoj, burnoj digitalnoj revoluciji; dan pre početka Olimpijskih igara u Sarajevu, američki kosmonaut Brus Makendles je izašao iz svemirskog broda "Čelendžer" i "prošetao" svemirom koristeći visokotehnološki uređaj za manevrisanje; na čelo SSSR-a došao je 13. februara, posle smrti Jurija Andropova, Konstantin Černjenko, koji će na vrhu sovjetske vlasti provesti samo trinaest meseci, da bi ga posle smrti nasledio Mihail Gorbačov, pokrenuvši "perestrojku"; američke trupe su napustile Bejrut, a britanski rudari su stupili u jednogodišnji štrajk; sovjeti su odlučili da bojkotuju Olimpijske igre u Los Anđelesu koje su otvorene u julu; u Manili je u avgustu pola miliona ljudi demonstriralo protiv diktatora Ferdinanda Markosa, a sledećeg meseca su Velika Britanija i Kina potpisale sporazum o povratku Hongkonga pod okrilje Kine 1997. godine; krajem oktobra u atentatu je ubijena Indira Gandi, premijer Indije...

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Faraonsko svetlo Josipa Broza

NEKAKO u to vreme, Evropska zajednica je promovisala projekat "Eureka", ambiciozno zamišljeni plan oslonca na najmodernije, vrhunske tehnologije, što je trebalo da bude protivteža, pre svega, dominaciji SAD na tom području. Iako su jugoslovenska nauka i privreda mogle bez većih problema, pogotovo zbog tehnološkog nivoa postignutog u namenskoj industriji i računarstvu, da se pridruže ovom programu vrh jugoslovenske vlasti se radije odlučio za saradnju u sličnom, konkurentskom programu Saveta za uzajamnu ekonomsku pomoć (SEV) zemalja Istočne Evrope, pod komandnom palicom Moskve. Koliko je to bio izbor pokazalo se vrlo brzo, posle pada Berlinskog zida i kraha komunizma u SSSR-u i na političkom Istoku.

Dogmatizovana rukovodstva u jugoslovenskim republikama i pokrajinama, kao i na vrhu piramide federalne vlasti, čiji su se predstavnici utrkivali da ih obasja faraonsko svetlo koje je do 4. maja 1980. godine pripadalo samo Josipu Brozu Titu, vukla su katastrofalne poteze. Intelektualni život u zemlji videli su kao goruću opasnost, kao poprište na kome treba odneti pobedu nad sve glasnijim kritikama koje razobličavaju duboku krizu ekonomije, politike i društva i nesposobnost rukovodstva.

SUDSKI krivični proces protiv šestorice bio je vrhunac tog naročitog autizma vlastodržaca, izraz njihovog nastojanja da se svim sredstvima, pa i sudskim progonom, potvrdi ispravnost policijske akcije od 20. aprila 1984. godine. Krivicu pohapšenih i šestorice koji su završili u pritvoru, "dokazivali" su i najviši predstavnici federalne vlasti, Republike Srbije i Grada Beograda.

Vlada Mijanović / Privatna arhiva

Do tada nečuven publicitet pratio je ovaj proces u kome su se trojica progonjenih - Vladimir Mijanović, Pavluško Imširović i Milan Nikolić - odlučili na štrajk glađu, u čemu su prva dvojica izdržala čak 42 dana.

Na stotine pojedinaca, ali i niz ustanova iz cele Jugoslavije, digli su svoj glas protiv ovog procesa, uz izražavanje solidarnosti s okrivljenima. Oči sveta bile su uprte u Beograd i u Jugoslaviju, čiji su se prijatelji priključili ovim protestima. Reagovale su stotine naučnika, umetnika i političara iz sveta, podrška procesuiranima izražavana je i preko medija, uz dva izuzetka - javnu su uz jugoslovenske vlasti i primenu represije stali samo sofijsko "Rabotničesko delo" i moskovska "Izvestija".

U ovde ovlaš opisanim okolnostima, koje svedoče dokle je bila spremna da ide vlast kako bi sputala slobodnu i kritičku javnu misao - što je uključivalo i niz zabrana knjiga, novina i pozorišnih predstava, navodno zbog suprotstavljanja "neprijateljima svih boja" - u Beogradu je tokom leta 1984. grupa vodećih intelektualaca pokrenula osnivanje Odbora za odbranu slobode misli i izražavanja.

PRETHODNO je, u junu, formiran Humanitarni odbor čiji su članovi izneli zahtev u prilog zdravstvene zaštite i oslobađanja iz zatvora Vladimira Mijanovića, Pavluška Imširovića i Milana Nikolića koji su štrajkovali glađu, kao i Vojislav Šešelj u Sarajevu. Ovaj humanitarni apel su 22. juna 1984. godine potpisali Dobrica Ćosić, Tanasije Mladenović, Nikola Milošević i Ljubomir Tadić iz Beograda, Taras Kermauner iz Ljubljane i Rudi Supek iz Zagreba.

Vlast je ostala nema, što je samo ubrzalo pripreme za osnivanje Odbora za odbranu slobode misli i izražavanja u kome je bilo 19 članova, svi iz Beograda, pošto su otklon prema ovoj inicijativi pokazali intelektualci iz Zagreba i Ljubljane. Uprkos tome, Odbor će imati naglašeni jugoslovenski karakter. Osnivački dokument Odbora upućen je 10. novembra 1984. godine skupštinama SFRJ i SR Srbije i redakcijama četrdeset jugoslovenskih listova i radio-televizijskih stanica, kao i na adrese više od pet stotina jugoslovenskih građana. Breše represije su počele sve brže da pucaju.

ZAPRATITE NPORTAL NA FEJSBUKU

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

DRAGULJ SA OBALE DRINE: Mali Zvornik nudi posetiocima svestranu turističku ponudu