ISTORIJSKI DODATAK - RUSI ŠIRE SLAVU UNIVERZITETA: Ne postoji segment nauke i umetnosti u čijem razvoju nisu učestvovali "beli"

Slobodan Kljakić

05. 06. 2021. u 10:19

U OVO VREME svakojakih senzacija, koje se smenjuju munjevitom brzinom, gotovo u ritmu treptaja oka, u okruženju ispunjenom svakojakim pomno prostudiranim a onda u javnost lansiranim poluistinama, neistinama i lažima, iskrivljenim, deformisanim slikama i predstavama ne samo o prošlosti nego i o svakidašnjici kojom smo okruženi, današnjim, pogotovo mladim čitaocima, zaista je teško predstaviti kako je izgledala Srbija u koju su u talasima počeli da pristižu vojne i civilne izbeglice iz Rusije.

ИСТОРИЈСКИ ДОДАТАК - РУСИ ШИРЕ СЛАВУ УНИВЕРЗИТЕТА: Не постоји сегмент науке и уметности у чијем развоју нису учествовали бели

Georgije Ostrogorski - Aleksandar Ignjatovski - Aleksandar Bilimovič

Osim onih najvećih, ljudskih žrtava u Prvom svetskom ratu, Srbija je, za razliku od pokrajina zapadno od reke Drine, bila opustošena, ojađena i opljačkana zemlja, iz koje su austro-nemački i mađarski okupatori do poslednjeg dana harali i nosili za sobom u porazu sve što su mogli poneti.

U tako brutalno opljačkan, opustošen i razoren prestoni Beograd, kao i u druge gradove Srbije, počeli su da pristižu "beli" Rusi. Našli su utočište u narodu koji im je, iako teško pritisnut jadom i bedom rata, bezrezervno pružio ruku solidarnosti, razumevanja i nesebične pomoći, govoreći srcem, osovljen na poruke iz narodne tradicije, mnogo snažnije nego na knjige, pošto je tada u Srbiji bilo više od 50% nepismenog stanovništva.

S "belim" Rusima ulila se u Srbiju masa školovanih, visokoobrazovanih pojedinaca, profesora, lekara, inženjera, naučnika i stručnjaka različitih profila, pisaca i umetnika, koji su zasukali rukave i, svako u svojoj oblasti, stavio svoja znanja i umeća na devastirano, a u ljudskom pogledu desetkovano polje srpske nauke, obrazovanja, kulture i umetnosti. Među pridošlicama je bilo više od sto naučnika, većinom profesora visokih škola južne Rusije, Odeskog, Novorosijskog, Kijevskog, Harkovskog, Rostovskog i Simfero-poljskog univerziteta.

Više od 400 srednjoškolskih nastavnika, rasutih po školama ne samo u Srbiji, nego i u mnogim mestima Kraljevine SHS, kao i gotovo 1.200 ruskih učitelja, dali su svoj teško procenjivi doprinos obrazovanju nebrojenih generacija đaka koji se i danas s radošću sećaju svojih "belih" profesora.

NA BEOGRADSKOM UNIVERZITETU stanje je bilo vrlo teško, pošto je od balkanskih i Prvog svetskog rata stradalo oko 1.700 Srba, fakultetski obrazovanih ljudi, među njima i oni za koje se verovalo da će biti uključeni u život univerziteta. Zato je već 1920. godine čak petina profesora ove visoke škole bila iz sastava ruske emigracije, a tom broju treba pridodati i nepoznati broj angažovanih, izabranih docenata. Tek osnovani Poljoprivredni, Medicinski i Bogoslovski fakultet, zahvaljujući tome uspešno su rešili glavne probleme u sastavu profesorskog kadra.

Šta je to značilo za Medicinski fakultet postaje jasno kada se zna da je čak 16 ruskih profesora dalo svoj doprinos u njegovom osnivanju, pri čemu se svakako izdvaja dr Aleksandar Ignjatovski, koji je izabran za profesora interne medicine. Interna i Hirurška klinika su ruski doprinos prestoničkoj medicini. Na Poljoprivredni fakultet je primljeno šest ruskih profesora, a trojica pridošlih nastavnika počelo je da predaje i na Bogoslovskom fakultetu.

Pošto su se trinaestorica ruskih profesora zaposlila na Tehničkom fakultetu znatno je proširena i produbljena naučna i pedagoška baza ove škole, u nastavu su uključeni stručnjaci za termodinamiku, nacrtnu geometriju, za otpornost materijala, železnice, hidrotehniku, matematiku i druge oblasti. Na najstariji, Filozofski fakultet, primljeno je sedam ruskih profesora, na predmetima matematika, uporedna evropska književnosti ruska istorija 19. veka, geologija, ruska i poljska književnost i eksperimentalna psihologija

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

ARIJANA NE MOŽE DA DOĐE SEBI: Udovica Siniše Mihajlović teško podnosi novu tragediju