PADOBRANOM SKOČILA VIŠE OD 3.400 PUTA: Radmila Đurić iz Niša, iako je već dve godine u penziji, ne odustaje od visinskog adrenalina

NIŠLIJKA Radmila Đurić (57), bivši pripadnik i instruktor elitne 63. padobranske brigade Vojske Srbije, premašila je ukupno 3.400 skokova padobranom. Taj rekord postigla je tokom nedavno održanog Otvorenog padobranskog prvenstva Srbije u Nišu. Danas je među ženama sa najvećim brojem padobranskih skokova u Srbiji, a u gradu na Nišavi taj rekord ubedljivo drži.

ПАДОБРАНОМ СКОЧИЛА ВИШЕ ОД 3.400 ПУТА: Радмила Ђурић из Ниша, иако је већ две године у пензији, не одустаје од висинског адреналина

FOTO: Privatna arhiva

Prvi put je skočila kada je imala 20 godina. Ono što je počelo kao deo vojne karijere vremenom je postalo način života, pa joj ni odlazak u penziju, pre dve godine, nije bio dovoljan razlog da ostavi padobran. Đurićeva i dalje skače u okviru PKV "Arhistratig", koji okuplja veterane 63. padobranske brigade, a iza sebe ima više od tri decenije iskustva u padobranstvu, uključujući i državni rekord u slobodnom padu sa visine od 9.205 metara.

- Kada sam počela da skačem nisam mogla da znam koliko će to dugo trajati. Vremenom sam zavolela padobranstvo i ono je postalo deo mog života. Posle toliko godina i više od 3.400 skokova, naravno da postoji iskustvo i rutina, ali nijedan skok nije baš isti. Svaki ima svoje okolnosti, ljude sa kojima skačete, visinu, formaciju i atmosferu tog dana. Zato i dalje svaki skok doživim na svoj način - kaže Đurićeva za "Večernje novosti".

Za više od tri decenije promenila se, kaže, i slika Niša iz vazduha, pa su na mestima koja su nekada bila otvoren prostor nikle nove zgrade, vremenom je mogla da posmatra kako su se menjali obrisi naselja i širila urbana slika grada. Radmila je grad na Nišavi gledala iz stotine različitih perspektiva svedočeći koliko se njegova slika do danas promenila.

- Niš se, naravno, iz vazduha vidi potpuno drugačije nego sa zemlje. Kada ste dole, gledate jednu ulicu, naselje ili zgradu, a odozgo počnete da prepoznajete grad kao celinu. Posle toliko skokova već odmah raspoznate pojedine delove grada i okolinu - prenosi nam Radmila svoje "poglede" na Niš.

KAD SE GLAVNA KUPOLA NE OTVORI

KADA se dogodi problem, nema mnogo vremena za razmišljanje. Morate da ostanete pribrani i da uradite ono za šta ste obučeni. U jednom skoku mi se glavna kupola nije dobro otvorila, pa sam je odbacila i povukla rezervni padobran. Sve se završilo bezbednim prizemljenjem. Naravno da čovek posle razmišlja o tome šta se dogodilo, ali u tom trenutku morate da verujete svojoj obuci i da reagujete - priča Radmila. 

Tokom karijere u 63. padobranskoj brigadi, Đurićeva je kao instruktor obučavala veliki broj vojnika. Kako kaže, strah je prirodan deo prvog susreta sa padobranstvom, ali se pravilnom obukom i iskustvom on može držati pod kontrolom.

- Sasvim je normalno da se čovek plaši kada prvi put treba da skoči iz aviona. Ljudi se najviše plaše onoga što ne poznaju. Zato je obuka najvažnija. Kada prođete sve procedure, kada ih dovoljno puta uvežbate i tačno znate šta treba da uradite u svakom trenutku, strah postaje mnogo manji. Ne mogu da kažem da straha nikada nema, ali kada ste dobro pripremljeni, znate kako da reagujete i ne dozvoljavate da vas on savlada. Tada imate poverenja u sebe, opremu i ljude sa kojima radite - objašnjava Radmila.

Među hiljadama skokovima izdvaja onaj sa visine od 9.205 metara, kojim je postavila državni rekord u slobodnom padu. Skakala je i u različitim formacijama, ali uprkos velikom iskustvu, svaki izlazak iz aviona za nju i dalje nosi poseban osećaj.

- Penzija za mene nije značila da treba da prestanem sa padobranstvom. Promenio se moj svakodnevni život, ali ne i ono što volim. I dalje mi prija da odem na aerodrom, da se pripremim za skok i budem među ljudima sa kojima sam toliko godina delila isti poziv. Dokle god mogu da skačem i dokle god mi zdravlje dozvoljava, ne razmišljam da prestanem - otkriva nam Đurićeva.

Tokom svih godina padobranstva važna joj je, kaže, bila i podrška porodice, jer je reč o poslu i hobiju koji sa sobom nose rizik.

- Podrška porodice je veoma važna. Ako znate da vas kod kuće čekaju oni koji razumeju to što radite i koji vas podržavaju, mnogo ste rasterećeniji. Kada imate neki pritisak, nesuglasice ili znate da vaši najbliži nisu uz vas, teško je da se bude potpuno koncentrisan. Kada imate mir kod kuće, možete da se posvetite onome što radite i da budete sigurni u sebe - kaže ona.

Za Radmilu vreme provedeno u vazduhu, obučavanje novih padobranaca, rekordi, formacije i iskustvo koje je počelo kada je sa 20 godina prvi put zakoračila kroz vrata aviona, danas su deo života od kojeg, kako kaže, još ne želi da se odrekne.

- Kada se nađem u vazduhu i skočim, i dalje imam fantastičan osećaj. To je teško objasniti nekome ko nikada nije skočio. Verovatno upravo zbog toga i nastavljam. Čovek može da bude u penziji, ali ne mora da se odrekne svega što je voleo i što ga je ispunjavalo tokom života - priča nam Radmila Đurić. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

NEPRIKOSNOVENE: Ove dame su najbolje majke prema horoskopu