INFORMBIRO IH OTERAO IZ RAVNICE: Kako je 5.000 Grka zbog građanskog rata u domovini od 1945. do 1949. provelo u izbeglištvu u Vojvodini

Jovanka SIMIĆ

18. 05. 2023. u 07:17

SLIKA na kojoj preovlađuju sumorne nijanse, Lefteris Konstantinidis iz Novog Sada, arhitektonski tehničar po profesiji, a umetnik u duši, lično je izrezbario i obojio. Ona simboliše čitav njegov život. U prvom planu je povijena silueta njegove majke Marije sa bebom u naručju, leđima okrenuta razrušenoj kući u rodnom selu Mikroklisura (opština Grevena). Tamo daleko, u pozadini, naziru se vrhovi moćnog Olimpa, a jedinom bojom optimizma, crvenom, oslikani su kosovski božuri.

ИНФОРМБИРО ИХ ОТЕРАО ИЗ РАВНИЦЕ: Како је 5.000 Грка због грађанског рата у домовини од 1945. до 1949. провело у избеглиштву у Војводини

Arhiv Vojvodine

- Ovo je moja lična karta, na njoj su obe moje domovine - Grčka i Srbija - kaže Konstantinidis, koji je kao osmogodišnjak zbog građanskog rata u Grčkoj, kada se Komunistička partija borila protiv pristalica kralja - povratnika, sa svojom porodicom i još 5.000 hiljada Grka, bliskih antifašističkoj strani, dospeo u izbeglištvo u Vojvodinu.

Mesec dana trajalo je putovanje Lefterisa, njegove majke, braće Georgiosa (14), Teodorosa (11) i sestara Despine (18) i Eli (6) do jugoslovenske granice. Noću su pešačili, a danju se skrivali. U rodnom selu ostali su otac Nikolaos i najstarija sestra Fotini (20) koja je već bila udata.

- Moj otac nije imao jedno oko, nije nosio pušku, ali bio je simpatizer komunista. Prolazeći kroz naše selo, kraljevi vojnici su ga pretukli. Jedva je preživeo, nije mogao da hoda, a nas je poslao u izbeglištvo da se spasavamo... Posle je završio u Čehoslovačkoj, gde je i umro. Preneli smo ga i sahranili posle mnogo godina u Novom Sadu - prebira Konstantinidis po teškim uspomenama svog detinjstva.

SPOMENIK SRPSKIM VOJNICIMA

U GRČKOM selu Aridea, na groblju Svetog Lazara, nalazi se spomenik srpskim soluncima stradalim u Prvom svetskom ratu. Meštani Jorgos Tilkijaridis, Ilijas Kapajanidis i Teodoros Ermidis posvedočili su arhivistima da je podignut pre oko sto godina. U prvo vreme bio je jedini, a onda su oko njega meštani počeli da sahranjuju i svoje preminule. Podjednako i danas brinu o obeležjima svojih počivših i o spomeniku srpskim vojnicima.

Napominje da su mnoge porodice poput njegove, najpre bile razdvojene, da su se mnogi zbog Informbiroa preselili u druge zemlje, jer im je posleratna grčka vlast zabranila povratak u domovinu. Tek 1986. godine Konstantinidisi su prvi put posetili Grčku.

Na bogatoj istorijskoj mapi srpsko-grčkog prijateljstva ova "kota" iz 1945. godine ostala bi i dalje gotovo nepoznata da Arhiv Vojvodine i direktor dr Nebojša Kuzmanović, u saradnji sa KC Burkec-Maglić i Nacionalnim savetom grčke manjine u Srbiji, nije prvi put za javnost otvorio svedočanstva o tim događajima od pre gotovo sedam decenija.

- Ovom izložbom smo želeli da stručnoj i široj javnosti prikažemo jedan segment istorije grčko-jugoslovenskih odnosa, i time podstaknemo negovanje kulture pamćenja, proučavanje i razumevanje socijalne, kulturološke klime, kao i ekonomskih i drugih faktora koji su obeležili četvorogodišnji period u životu grčke zajednice u Vojvodini - objašnjava dr Dragana Katić, rukovodilac-savetnik u Arhivu Vojvodine.

Grčka zajednica u Vojvodini nastala je kao posledica poraza revolucionarne armije u građanskom ratu (1945-1949). Prve izbeglice stigle su u FNR Jugoslaviju na samom početku rata. U vojvođanskom selu Buljkes (Maglić) oni su se brzo organizovali te su u jednom trenutku postali bezmalo država u državi - imali su svoja gotovo autonomna prava, štampali su čak i svoju novčanicu. Ali, učestvovali su u društvenom životu Vojvodine, bili aktivni u radnim akcijama, učesnici sportskih nadmetanja.

ŽAO MI ZBOG KOSOVA

LEFTERIS Konstantinidis (83), jedan od retkih Grka koji su ostali u Novom Sadu, sumirajući svoj život kaže da je bio težak, ali ipak srećan, mada ga neprestano tišti nostalgija za rodnim selom Mikroklisura:

- Da smo se vratili, bili bismo zemljoradnici, kao i većina meštana. Ovde, u Novom Sadu, moja braća, sestre i ja smo se iškolovali. Sa mojom Verom zasnovao sam porodicu. Naša deca Elpida i Demostenis su obrazovani i imaju svoje porodice. Žao mi je što je Grčka bila uzdržana povodom KiM nedavno u Savetu Evrope. Ali to je politika, a političari nikada nisu mogli, niti će moći da osujete bratsku ljubav između Srba i Grka.

Ali politički sukob između jugoslovenskih i sovjetskih komunista odrazio se i na Grke u Vojvodini, koji su većinom podržali stav KP Grčke i stali na stranu Moskve. To je dovelo do raspada ove specifične grčke komune i odlaska iz Vojvodine najvećeg broja njenih članova u druge socijalističke zemlje. Neki od njih uspeli su znatno kasnije da se vrate u zavičaj.

Dokumenti koje poseduje Arhiv bili su polazna tačka daljeg istraživanja koje je odvelo autore izložbe "Grci u Vojvodini 1945-1949", arhiviste - Ljiljanu Bubnjević, Željka Radakovića i dr Draganu Katić u Notiju, malo planinsko mesto na severu Grčke. Nekadašnji žitelji Vojvodine i njihovi potomci dočekali su goste iz Srbije raširenih ruku, kako se i dočekuju prijatelji.

- Puni emotivnog sećanja na život u Buljkesu, prihvatili su da snime nekoliko intervjua, od kojih se posebno izdvojio razgovor sa devedesettrogodišnjim Jorgosom Tilkijaridisom, bivšim radnikom štamparije u Buljkesu, u kojoj su se štampali buljkeski dinari, novine "Glas Buljkesa" i udžbenici za grčke učenike - prenosi za "Novosti" utiske Ljiljana Bubnjević, arhivistkinja.

U centru susednog grada Aridee svoja sećanja, koja joj je preneo otac, poverila im je i ćerka nekadašnjeg učitelja u Buljkesu Savasa Kahrimanidesa, a svoje uspomene izneli su i stanovnici Notije: Ilijas Kapajanidis, Teodoros Ermidis, Petros Lijapis, Marija Lazaridis. Na rastanku usledilo je dugo opraštanje sa gostima iz Srbije, kao sa najrođenijima.

Na odlasku iz Vojvodine 1949. zbog ćudljive politike, niko od njihovih predaka nije poneo nijednu ružnu uspomenu na obične ljude koji su ih prihvatili i pomogli im da prebrode četvorogodišnje izbeglištvo.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri