VERUJEM U ČOVEKA: Umetnik Stefan Simić, za kojeg je najšira javnost saznala posle gesta koji je za njega - svakidašnji

Marina Mirković

01. 04. 2023. u 22:39

AKO po nečemu Stefan Simić ne bi poželeo da se čuje za njega naširoko - to su njegova pojedinačna, konkretna dobra dela.

ВЕРУЈЕМ У ЧОВЕКА: Уметник Стефан Симић, за којег је најшира јавност сазнала после геста који је за њега - свакидашњи

Fejsbuk

Tako bi ih nazvao i definisao svako od nas, no ne i Stefan - za njega je to način života, nešto što se podrazumeva, što on oduvek živi. Ipak, sticajem okolnosti, baš tako se desilo: gotovo da nema medija (sem pojedinih "prežutih" i "presenzacionalističkih" koje je odbio) u regionu koji ga nije stavio u fokus baš nakon što je javno ponudio besplatan stan (i stanovanje, uz sve pogodnosti) kod Kalemegdana za studente beogradskih fakulteta, koji su se usled skoka cena kirija našli u bezizlaznoj situaciji.

Ponudio im je sve to Stefan, razume se, bez ikakvih uslova, od srca, kako sve jedino i ume da radi - danas je presrećan jer je stekao nove prijatelje - jedna osoba uselila se odmah za stalno, drugi dolaze po potrebi. Raduje se jer je još nekim ljudima ulepšao život a njihovim ga porodicama olakšao, i poziva sve one koji su u mogućnosti da urade nešto slično.

- Kao student tek pristigao u Beograd, noćio sam kod legende Ducija Simonovića, koji mi je širom otvorio vrata svog stana, i srca, ponudivši mi odmah stalno prebivalište u svom domu. Od tada smo prijatelji, i Duci je jedan od mojih najvećih uzora, u mnogo čemu, fantastično nadaren čovek i intelektualac, pravi plemeniti pobunjenik - otkriva Stefan kome je, i tako mladom, bilo jasno jedno od temeljnih pravila koja važe u univerzumu, ono o dobroti koja se "širi dalje", prenosi i uvećava deljenjem, nastavljanjem niza... Ne samo da nije zaboravio na koji je način njega dočekao i prihvatio jedan od čuvenijih Beograđana, već je to usvojio kao jedan od svojih životnih postulata.

Foto: Z. Rašić

Sa jedne od promocija

Od tada, ovaj mladi čovek neprestano - deli. Daje. Voli. Daje se(be). Bespoštedno i nesebično. Kao pisac, angažovane, duboke, emotivne, često razorno dirljive proze, koja baš uvek nepogrešivo pogađa suštinu. On precizno hvata nit svake emocije, jer ih se sam ne plaši već ih proživljava, i svakom rečju pogađa srca mnogih. Jednako britko hvata se ovaj umetnik reči u koštac sa društvenim problemima, kao neko ko je studirao sociologiju i vrlo je zainteresovan za stvarnost koju živimo, no i ove nevesele teme i najteže priče uspeva da proživi i prožme emocijom - onom razumljivom svakome.

- Otkako sam, pre više od deceniju i po, počeo da objavljujem te tekstove na Fejsbuku, odmah sam stekao ogromnu podršku čitalaca - "premotava" Stefan svoj autorski put. - Odabrani su ušli u neku od mojih pet knjiga, upravo treba da se pojavi i šesta. Gotovo da nema sociološke teme koju nisam obradio, mnogo je tu angažovanih tekstova ali i mnogo ljubavnih i onih krajnje intimnih, proisteklih iz moje lične priče i odnosa, kao svojevrsni moj intimni dnevnik. Odabrane tekstove i izvodim pred publikom, na mojim nastupima koji su takođe žanrovski neodredivi, nisu ni običan performans, ni teatar, još manje su književne večeri, a najbliže ih možda određuju reči "teatar iskrenosti".

OD VARDARA DO TRIGLAVA

IAKO kao dete stasalo u mnogo užim državnim granicama nema jak sentiment prema Jugoslaviji, Stefan je davno svojim dirljivim nastupima objedinio ono što se danas naziva "eks-ju region". Upravo se vratio iz Zagreba gde mu je najdublju zahvalnost iskazala muza jednog od njegovih omiljenih (jugoslovenskih) umetnika Miladina Šobića, a fantastična gostovanja redovno ima širom BiH - gde podjednako dira duše pripadnika svih "konstitutivnih naroda", i Kosmeta - gde se u publici uvek nađu i Albanci i Srbi... I uzori su mu odasvud, od Bože Mandića preko Zijaha, Arsena, Raleta Milenkovića do Šerbedžije.

Na tim Stefanovim nastupima, na koje dosledno poziva - ljude, baš nikad medije, baš svaki put dođe do neverovatnih izliva emocija, a ljudi koji su im prisustvovali odreda svedoče kako im je ovaj umetnik dotakao najtananije tkanje duše, oplemenio ih i neretko - promenio. A upravo je promena, rast, onaj lični, i rast svih nas, kao zajednice, ka društvu istinskog humanizma, ono čemu se Stefan nada. Ono zbog čega ne odustaje, ono što mu ne da da, ni posle brojnih razočaranja, prestane da bude nepopravljivi optimista.

- Verujem u ljude, u humano društvo, jer kad izgubiš veru izgubio si ideale a kada izgubiš ideale izgubio si smisao, suštinu ljudskog bića i bivstvovanja. Moja energija je ogromna, kao i emocija koja plamti u meni, ali duboko u meni je i snažna pobuna protiv savremenog, potrošačkog, društva besmisla. Potrebni su nam danas pozitivni junaci, sa kojima bi se ljudi mogli poistovetiti - kaže ovaj jedinstveni mladi umetnik, čovek - upravo onakav za kakvim je Diogen sa svojim fenjerom tragao, koji upravo takav najplemenitiji primer pruža celokupnim svojim bićem i delovanjem. Jer, kako sam kaže:

- Možeš ti da pišeš do sutra ali gest je ono što odjekne!

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

PUBLIKA JE OSTALA U ŠOKU: Ruski as je reagovao kao niko nikada posle poraza (VIDEO)