Kada je Kolumbo otkrio novo kopno nije mogao ni da pojmi stvarnu njegovu veličinu, a kamoli da stekne svest o tome koliko će to izmeniti dotadašnji svet. Američki kontinent postepeno je otkrivan i kolonizovan, a u tim kretanjima nisu učestvovale samo zapadnoevropske pomorske sile: Britanija, Francuska, Španija i Portugalija. Malo kome je marak i hipotetički palo na pamet pitanje: Da li je bilo migracija i kolonizacije Amerike sa druge strane? 

Ta druga strana bio je sever američkog kontinenta ili preciznije Beringov moreuz. Ruski istraživači i carska mornarica toga je bila itekako svesna. Već u 18. veku oni su doprli do zapadnih obala američkog kontinenta. Prvi Rusi koji su kročili na novi kontinent možda nisu bili svesni da se sa druge strane istok nalaze konkurentske imperijalne sile, ali su svakako od novih terititorije želeli da stvore gubernije.

Ruska Amerika je bila deo Ruske imperije na severu Američkog kontinenta između 1733. i 1867. godine. Obuhvatala je uglavnom područje današnje Aljaske, ali je privremeno uključivala i druge teritorije, pojas američke obale sve do današnje Kalifornije na jugu.

Ovo područje je formalno priključeno Rusiji 1799. godine, ukazom kojim je ruski car uključio te teritorije pod svoju krunu. Upravni centar Ruske Amerike je bio grad Novoarhangelsk (današnje naselje Sitka na Aljasci). Između 1812. i 1841. godine, Rusi su kontrolisali utvrđenje Fort Ros u Kaliforniji, a između 1814. i 1817. utvrđenje Fort Elizabet na Havajima.

Broj Rusa koji su se doselili u ovu koloniju nije bio velik i na svom vrhuncu je iznosio oko 700. Tokom ovog perioda, Ruska pravoslavna crkva je započela misionarski rad na širenju hrišćanstva među domorocima. Danas na Aljasci ima oko 90 ruskih pravoslavnih parohija sa oko 20.000 vernika, pripadnika domorodačkog stanovništva.

Zanimljivo je da jeTomo Skalica, prvi poznati svetski putnik i Srbin koji je oplovio svet, u svojim putopisima (sredinom 19. veka) Aljasku, ali i čitavu severnu obalu SAD naziva ruska Amerika.

Prodaja Aljaske - loš predznak

Rusija je 1867. godine prodala svoje posede u Americi SAD za tadašnjih 7,2 miliona dolara (današnja vrednost te sume je 121 milion dolara). Danas se na ovom prostoru nalazi država Aljaska, koja je deo Sjedinjenih Američkih Država. 

Zvanična predaja teritorije realizovana je 1867. u Novoarhangelsku. Američka i ruska vojska su se postrojile pored stuba sa zastavom, sa kojeg je uz topovske salve počelo spuštanje ruske zastave. Međutim, zastava se zamrsila na samom vrhu. Mornar koji se popeo da je odmrsi bacio ju je dole i ona je slučajno pala pravo na ruske bajonete. Loš predznak. Nakon toga su Amerikanci započeli rekviziciju zgrada u gradu, koji je dobio novo ime – Sitka. Nekoliko stotina Rusa, koji nisu želeli da prime američko državljanstvo, bilo je prinuđeno da se evakuiše trgovačkim brodovima i u domovinu su stigli tek naredne godine.

Posle kratkog vremena iz „ledene škrinje“ su potekle reke zlata. Na Aljasci je počela zlatna groznica u Klondajku, koja je Sjedinjenim Državama donela basnoslovno bogatstvo. Naravno da Rusija mora osetiti žaljenje. Međutim, niko ne može da zna kakvi bi odnosi zavladali u svetu da se ova kupoprodaja nije odigrala.

Ruski "El Dorado"

Glavni upravnik ruskih naselja u Americi u vreme njihovog najvećeg procvata bio je talentovani trgovac Aleksandar Baranov. On je gradio škole i fabrike i učio starosedeoce da sade repu i krompir. Gradio je utvrđenja i brodogradilišta i širio trgovinu krznom morske vidre. Sebe je nazivao "ruski Pizaro" i vezao se za Aljasku ne samo poslovno, nego i srcem. Oženio se, naime, ćerkom aleutskog vođe.

Za vreme Baranova Ruska američka kompanija je imala ogromne prihode: preko 1000% profita. Kada je Baranov u dubokoj starosti napustio poslove, na njegovo mesto je došao kapetan-lajtnant Gagermejster, koji je sa sobom doveo nove saradnike i akcionare iz vojnih krugova. U to vreme su prema statutu kompanijom mogli da upravljaju samo oficiri Ratne mornarice. Vojne starešine su ovaj profitabilni posao brzo uzele pod svoje, ali upravo njihovi postupci su kompaniju doveli do kraha.

BONUS VIDEO: