"DRUGARI" USREćUJU BOJOM I OBLIKOM: Izložba nigerijskog umetika Daniela Ošundaroa i galeriji "Iks vitamin"

Miljana Kralj

28. 03. 2023. u 21:13

STAV nigerijskog slikara, vajara i fotografa Daniela Ošundaroa (1997) kako je svrha umetnosti da usrećuje ljude, jasno je uočljiv čim se nađete pred njegovim radovima - upečatljivim, koloritnim, ritmičnim, gotovo veselim, poput afričke muzike koja pokreće, ozaruje.

ДРУГАРИ УСРЕћУЈУ БОЈОМ И ОБЛИКОМ: Изложба нигеријског уметика Даниела Ошундароа и галерији Икс витамин

Foto: Iks vitamin

Na postavci PLAY ON CLASSICISM u beogradskoj galeriji "Iks vitamin" (Resavska 19), predstavio je slike u kojima se poigrava principima klasicizma i nasleđem evropske umetnosti, ali iz ugla savremenog posmatrača i afričkog umetničkog nasleđa, kao i seriju skulptura "Drugari". Ovo je prva samostalna izložba u Srbiji mladog, ali već međunarodno priznatog autora, koji je pored rodne Nigerije, do sada izlagao u Francuskoj i Belgiji.

Osnovne studije kreativne umetnosti, diplomirao je na Univerzitetu u Lagosu u Nigeriji, a potom i na Fakultetu likovne umetnosti u Novom Sadu, gde je po završetku studija dobio počasnu nagradu na oba univerziteta.

- O Srbiji nisam znao mnogo, tačnije baš ništa, pre nego što sam dobio stipendiju, na osnovu ugovora koji imaju naše dve vlade - objašnjava Daniel Ošundaro kako je stigao na studije u Novi Sad, gde je trenutno na masteru. - Znao sam da su i ranije dolazili studenti iz Nigerije i drugih delova Afrike, u Jugoslaviju, odnosno Srbiju. Ali, ništa više od toga.

MALO RADIŠ, MALO UŽIVAŠ

POSEBNO mi se dopada Novi Sad, koji je manje užurban od Beograda - otkriva sagovornik. - Tamo je mirnije, malo radiš, malo se odmaraš, pa malo radiš, pa uživaš... Dopušta ti da budeš ono što jesi. I Akademija je dobra, dobijate podršku profesora koja vam je potrebna u radu. Generalno, dopada mi se Srbija kao mirno okruženje, koje mi je inspirativno.

Polja njegovih likovnih interesovanja su veoma široka: izražava se u medijima slike, skulpture, grafike, grafita i fotografije.

- Ono što me je privuklo da stvaram slike koje se oslanjaju na klasična dela iz istorije umetnosti je, između ostalog, način na koji su stari mastori gradili kompozicije, upotrebljavali boje, slikali detalje... - priča sagovornik. - To su izuzetno vredna dela kakva bih i ja želeo da stvaram, ali u drugačijem kontekstu, konceptu, perspektivi. Koristeći te snažne klasične kompozicije, na istom platnu spajam ih sa savremenim elementima. Moja istraživanja idu u pravcu stvaranja mosta između realizma i apstrakcije. Ideja tog spajanja treba da dovede gledaoca do toga da pomisli: "Ovo mi je poznato, negde sam to video, ali ipak ima drugačiju perspektivu".

S druge strane, vajarska dela iz serije "Drugari", nastajala su kroz dosta različitu praksu i oslanjaju se na sasvim drugačiju tradiciju:

- Trebalo mi je između tri i pet godina da, od mnogo propalih pokušaja, otkijem ove skulpture, koje nose moj unikatni potpis. One su autenično moje, u njima sam najviše prisutan. Tražeći originalan oblik došao sam do figura koje nazivam "Drugarima". Oni su simpatični, mogu da vas oraspolože svojim oblicima, bojama. Čak i da vas učine srećnim kao pravi prijatelji. Koreni i inspiracija tih skulptura su u afričkoj umetnosti. U afričkoj skulpturi se ne neguju detalji, poput očiju, nosa, usta, već je važan utisak, emocija. I ovi više apstraktni oblici "Drugara" su moja veza sa afričkom skulpturom.

O međusobnim uticajajima umetnosti sa evropskog i afričkog kontinenta, Ošundaro kaže:

- Veliki zapadni umetnici 20. veka bili su inspirisani afričkom umetnošću, ali su i oni uticali na stvaranje savremene afričke umetnosti, tako da je taj uticaj bio dvosmeran. Pre svega se uticaj afričke na zapadnu umetnost vidi kroz apstraktne forme, čega naročito ima u delima Pikasa, ili Matisa.

Lično, tvrdi, ne volim da sledi druge umetnike, pravce, već radije proučava njihova dela, način na koji je njihov rad bio primljen, kada je bio hvaljen, ili kritikovan:

- U istoriji umetnosti pojedinačne uzore nalazim među zapadnim autorima, uglavom klasičnim. Oni su ostavili svoja potpisana dela, dok je afrička umetnost nastajala tako da danas ne znamo ko je stvarao ta dela u predhodnim epohama. Dok, kada su u pitanju savremenici, volim Baskijata, jer i sam radim grafite.

Za sada, Ošundaro ne pravim velike planove šta će raditi kada završi master u Novom Sadu:

- Volim spontane stvari. Život je život, volim da me iznenadi. Ako nešto dođe, dobro, ako ne, opet dobro - zaključuje umetnik.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

BAJKA O POZORIŠTU: Jubilarno izvođenje predstave u režiji Miloša Jagodića u Pirotu