IDEALI I SNOVI GENERACIJE: Dve pesme u rukopisu velikog srpskog pesnika Milutina Bojića čuvaju se u Biblioteci grada Beograda

Vukica Strugar

23. 11. 2022. u 14:44

U NOVEMBARSKIM danima, kada se sećamo prerano preminulog pesnika Milutina Bojića (1892-1917) koji nije dočekao kraj Velikog rata, ne možemo a da ne pomislimo na to kako je imati tek 25 godina na samrtnoj postelji i biti svedok svih velikih ratnih stradanja. Ne možemo a da ne pomislimo kakve li su se misli rojile u glavama srpskih mladića koji su umirali daleko od otadžbine...

ИДЕАЛИ И СНОВИ ГЕНЕРАЦИЈЕ: Две песме у рукопису великог српског песника Милутина Бојића чувају се у Библиотеци града Београда

Foto: Biblioteka "Milutin Bojić"

Ovim rečima počinje razgovor o dve manje poznate pesnikove pesme ("Zvezda" i "Misao"), koje se u rukopisu čuvaju u Biblioteci grada Beograda, bibliotekar savetnik Ljubica Ćorović.

Inače, tvorac slavne "Plave grobnice" počeo je da piše stihove u osnovnoj školi, a sa osamnaest ih već smelo štampa.

Od januara 1910. nekadašnji ugledni časopis "Delo", gotovo iz sveske u svesku, objavljuje pesme maturanta tadašnje realke. Sledeće godine, mladi pesnik (sada student) "prelazi" u još značajniji "Srpski književni glasnik" čije kriterijume je određivalo ubojito pero Jovana Skerlića.

Foto: Arhiv Biblioteka grada Beograda

Po završetku balkanskih ratova, Bojić objavljuje (1914) "Pesme", prvu zbirku izabranih stihova iz dotadašnjeg stvaralaštva, ne sluteći da je njegov ne samo umetnički nego i životni kraj, tako blizu.

Foto: Arhiv Biblioteka grada Beograda

- Bojić je preminuo godinu dana uoči kraja Prvog svetskog rata, u Solunu, u bolnici. Za života je objavio jednu zbirku pesama, a ove dve gotovo nepoznate pesme izašle su samo jednom, 1978, u Sabranim delima. Danas su dostupne u digitalnoj biblioteci "Milutin Bojić" koja baštini pesnikovu zaostavštinu - objašnjava Ljubica Ćorović.

Kako objašnjava naša sagovornica, dve pesme otkrivaju intimni svet veoma mladog čoveka. Pisao ih je u jeku rata, godinu-dve pre smrti, deleći ideale i osećanja sa svojom generacijom:

- Pesme pokazuju šta su ovi mladići mislili i zašto im nije bilo žao da poginu. Sami stihovi mnogo više govore nego što bismo mi mogli da prepričamo... Ti mladići su jedni drugima rod, a rod niko nikom nije. Ujedinjeni, svesni da se većina neće vratiti iz rata. Morate da razmišljate o čemu ti dečaci u rovovima misle, kakav je to patriotizam. Nemaju suza, svi su u zaletu i poletu. Brane svoje ognjište i svoje viđenje Srbije. I znaju da će i ostati skupa u hramu iskupljenja...


Za razliku od "Plave grobnice" one govore o mislima koje prolaze kroz glavu samog pesnika i njegovih drugova u neposrednoj blizini. Reč je o sasvim ličnom iskustvu.

- U "Plavoj grobnici" Bojić posmatra jedan tužan čin, možda sa strepnjom da će se i njemu desiti. Ali, ovo je nešto što mu se trenutno događa. On opisuje mir svoje generacije, posvećenost mladih ljudi višem cilju bez strepnje od sudbine... Kada učimo istoriju, mi govorimo o nekim brojevima: poginulo je "toliko i toliko" vojnika. Ovo je prilika da pogledamo s druge strane, kako se "brojevi" osećaju. Svi ti gimnazijalci i studenti, sa svojim nadama, ljubavima, životima koji su tek počinjali. Gotovo golobradi, postigli su unutrašnji mir iz svog dubokog uverenja. O tome svedoče ove pesme. Nama je danas možda čudno, ali govorimo o 1917. godini. Individualizam je odlika našeg doba, u Velikom ratu vladalo je veliko zajedništvo. Doduše, bilo bi lepše da je bilo ispoljeno na neki životni nego na ovako tragičan način. 

Olovka i tablet

- NAPREDAK tehnike i tehnologije sve je ubrzaniji. Onaj ko je pisao na disketama, "flopi" diskovima, čak i kompakt diskovima, više ne može da ih "pročita" na novom kompjuteru. Sve nestaje kao na nekoj traci. Ako čuvate svoja dokumenta u "klaudu", preko noći mogu nestati. Ali rukopis, ne samo kao forma, daje vam veoma puno. Mnogo saznajete i o samom čoveku, jer rukopis ima veoma mnogo slojeva. I kad je čitko napisan, morate ga "raščitavati". Samim tim činom stičete bliskost sa autorom. U naše vreme možda samo najbliži znaju vaš rukopis. Sve manje ljudi koristi olovku, deca već ulaze u školu sa tabletima - kaže Ljubica Ćorović (na slici).

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

KO ĆE DA NAPIŠE REZOLUCIJU O SRPSKIM ŽRTVAMA U SREBRENICI? Porodice žrtava ogorčene sramnim planovima dela međunarone zajednice