OMAŽ BELOM MARKOVIĆU: Knjiga Miloša Jevtića o slavnom piscu u izdanju lajkovačke biblioteke

Branko Puzović

02. 10. 2022. u 07:26

GRADSKA biblioteka Lajkovac, koja će uskoro i zvanično poneti ime slavnog srpskog književnika, objavila je knjigu "Otvorena polja Radovana Belog Markovića".

ОМАЖ БЕЛОМ МАРКОВИЋУ: Књига Милоша Јевтића о славном писцу у издању лајковачке библиотеке

Radovan Beli Marković i Daren Milivojević, Foto privatna arhiva

Autor je ugledni i priznati novinar i publicista Miloš Jevtić, koji je prvi laureat ove godine utemeljene nagrade "Beli" za ukupno novinarsko delo u afirmaciji književnosti i kulture.

"Otvorena polja Radovana Belog Markovića" predstavljaju knjigu razgovora, u glasovitoj Kolekciji "Odgovori", koji su vođeni poslednjih nekoliko godina života velikog pisca koji je živeo i stvarao u Lajkovcu, u kom se upokojio na Bogojavljenje ove godine, gde i počiva, u Aleji zaslužnih građana. Autor predgovora je Predrag Piper, univerzitetski profesor koji je preminuo u toku pripreme knjige za štampu. Istakao je da Radovanu pripada jedno od vodećih mesta u savremenoj srpskoj prozi, a ovu knjigu smatra odličnom prilikom da čitalac uživa u bogatstvu srpskog, odnosno beloslovenskog jezika.

- Ponikao je u kolubarskom kraju, u selu Ćelije, nedaleko od Lajkovca, osećajući kao dete da su oni, Ćelijanci, otpali od Lajkovca, a da se u Lazarevcu nisu baš najbolje primili, ostajući na ničijoj zemlji - kaže profesor književnosti Daren Milivojević iz Gradske biblioteke Lajkovac, prijatelj i najbliži saradnik Radovana Belog Markovića.

- Tako se u njemu zametnulo ćelijanstvo, teško objašnjivi osećaj izdvojenosti i skrajnutosti, nešto kao drukčiji pogled na svet, kome je do kraja života ostao duševno priklonjen. Godine mladosti i zrelog doba, ali i dobronamerni ljudi koje je sretao u Valjevu, uticali su da prihvati još jedan dominantan uticaj.

Korice knjige, Foto B. Puzović

Valjevstvo je Beli Marković, podseća Milivojević, primio kao duševno određenje, neku osobenu vrstu plemstva, skromno previđajući značaj koji je imao u oblikovanju kulture Valjeva, u čije su duhovne temelje sebe ugradili velikani poput Milovana Glišića, Hadži Ruvima, Prote Mateje i Ljube Nenadovića, Vladike Nikolaja, Desanke Maksimović, Matije Bećkovića, Petra Pajića, Ljube Popovića...

- U mnogobrojnim novinskim člancima ostale su rasute partiture biografije Radovana Belog Markovića - kaže Milivojević.

- Sada se u jednim koricama nalaze njegov život i priključenija, od najranijeg detinjstva, preko uzleta i zanosa mladosti, do doba u kojem čovek svodi životni račun, izmirujući se sa Bogom i sa ljudima. Radovan je smatrao da se grešni čovek, kako vreme ide, sam od sebe udaljava i obećava da će pokušati da se spusti u bunar sećanja i sastavi ono što se u vremenu rasplelo i rasenilo.

Posao u valjevskom listu "Napred" predstavljao je približavanje onome što je pored dokolice želeo - da čita i piše. U redakciju je stigao kao pisac sa knjigom i član Udruženja književnika Srbije, što se u to vreme posebno cenilo. Vremenom je kao novinar na glas izašao, spoznavši da pravi novinar nikada neće postati. Pravi novinar je za Radovana Belog Markovića uporan čovek sa stavom, dok je on bio oblomovski prilenj i bez volje da se oko bilo čega preganja.

- Poslednje godine Beli Marković provešće mirno - kaže Milivojević. - Njegov život ne beše život čoveka koji gramzi za lastima i slastima bivajućeg sveta. Pisanje je shvatao kao pozvanje, a ne kao zanat od kojeg se živi. Ova knjiga je labudova pesma odlazećeg pesnika koji je ceo život pisao prozu. Sanjajući život i živeći snove, pokazao nam je da je život gorak i skup, ali i da je uzaludan ako skup i gorak nije... Verujem da će, zatvarajući se za ovaj svet, njegove se oči u nekom lepšem svetu ponovo otvoriti.

Lajkovačka biblioteka poneće ime Radovana Belog Markovića, Foto B. Puzović

ODLAZAK I POVRATAK

- ZAMENIVŠI stan, koji je u Valjevu dobio od lista "Napred" za kudikamo skromniji u Lajkovcu, Radovan se vratio u poznato železničko mesto, mada iz njega nikada nije ni otišao, jer je autobusom putovao u Valjevo - kaže naš sagovornik.

- U Lajkovcu je dobio funkciju u komitetu, trudeći se, koliko je do njega stajalo, da unese izvesne promene, neznatne i uglavnom bez dejstva, ali i to bejaše dovoljno da se u Srbiji pročuje partijski sekretar s bradom i perčinom. Odlazak iz Valjeva, posle lajkovačke epizode, zamenio je povratak u Valjevo, na pređašnji posao u redakciji "Napreda". Potom, Radovan se službom vraća u Lajkovac, gde se prima upraviteljske časti u lajkovačkoj biblioteci.

DžOJS IZ LAJKOVCA

- BURNE godine smenile su takozvane godine mira, praćene smenom vlasti, koja nije mimoišla ni Belog Markovića - podseća Milivojević.

- Taj period ispunila je njegova rezigniranost za svet oko sebe i duhovni eskapizam, posvećenost pisanju, ali i veliki uspeh u književnosti, kada počinje ozbiljno da se govori o Džojsu iz Lajkovca. Vremenom su se menjale i društvene prilike, pa se sve više, sa poštovanjem i pijetetom, govorilo o Književniku. U Lajkovcu se štampaju njegova sabrana dela, na fakultetima brane diplomski radovi i doktorske disertacije.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

BAJKA O POZORIŠTU: Jubilarno izvođenje predstave u režiji Miloša Jagodića u Pirotu